Preko Igmana, dakle, prelazilo se i mislilo u pjesmama, preko Igmana po tamnim i lijepim šumama, po sjajnim i svijetlim jutrima, ponad srebrnih i zelenih borova, kroz uzbudljivu i nesvakidašnju maglu što bismo je mogli opisivati dugo i dugo, kao zaneseni putopisci, ali nikada ne bismo ili ne bih mogao, preci Igman kao sad, jer to je samo jedan i jedinstven doživljaj. To je , u stvari, noc u kamionskoj kabini, noc bez svjetala, sa vozacem Ismetom, covjekom koji vozi napamet, covjeka kojemu je to .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.