I izvan naše zemlje pobudilo je pažnju, što su se u mjestu Zagradini kotara ljubuškog na Rakitnom polju u Hercegovini našli broncovi iz tako zvanog latenskog doba, koje je doba prijelaza iz halštatske u rimsku kulturnu perijodu, pak sam sada u ugodnoj prilici, da mogu izvijestiti o drugom nahodištu broncova iz toga prehistorickog doba u Bosni. U selu Majdanu zapadno od ceste Jajce Varcar Vakuf uzdiže se na više od 100 m iznad polja cunjolik, sa svih strana izolovan brijeg Gradina, kome su strane djelomice obrasle šikarom, a djelomice se oru, i kome vršak cini veoma strm vapnenast hrid. Taj hrid, sa koga je divan pogled na cijelu okolicu, pružen je od istoka prama zapadu i sastoji od dva okruglasta zaravanka, koji imaju 3—4 m u premjeru, te su slabo obrasli mašinom i ledinom. Niže istocnog zaravanka vidi se u vapnenastom hridu okruglasta jama s premjerom od 3m po prilici i isto toliko duboka, koja je po dnu zasuta ruševinom, cini se, da nije naravnog postanja, te je stanovnici onog okoliša zovu „Tamnica". Ne može se pravo znati, za kaku je svrhu služila, pošto nije prilike, da je ikada služila tamnicom, a po tome kako je izdubljena u samoj klisuri, nije se mogla upotrebljavati ni kao catrnja. Na cijelom brijegu ne mogoh traga nadi prehistorickim nasipima, a isto se ni na vrhu vapnenastog hrida ne vide nikaki ostanci zidina. Ali se niže hrida jasno razabira ostanci temelja od kamenitog, lijepom uzidanog bedema, koji je brijeg uokolo opasao, te mu pravac mjestimice možeš odrediti jedino po lijepu na rasutom onuda kamenju i po otrgnutim komadima lijepa. Samo na zapadnoj strani odgrnut je taj temelj po nekom, koji je onuda kopao blago, pa se na tome mjestu vide i mnogi ulomci rimske opeke, tesane sedre i željezne troske. Lijep u zidu pokazuje karakteristicnu primjesu stucane opeke, pa po tome nema sumnje, da su taj zid podigli Rimljani. Još cu uz put napomenuti, da sam pri podnožju Gradine blizu mostica novog puta do bakrenih majdana u Sinjakovu našao ulomak rimskog žmurnjaka. Ograda još je u šipragu; niže nje, dakle izvan nekadašnje utvrde prostiru se niz istocnu i južnu stranu brijega njive, koje su gotovo zasute utarcima prehistorickih ilovastih posuda. Nekoji karakteristicni komadi tih ilovastih utaraka naslikani su u pridanoj ovdje slici 1. od prilike u polovici naravne velicine. Utarci potjecu vecinom od posuda slicnih loncima, rjegje od onakih, koje su slicne zdjelicama. Sve su slabo pecene, ilovasti im je materijal obicno promiješan sitnim vapnenastim zrncima, te je površina samo u gdjekojih uglagjena. Omaštene su djelomice s obje strane crveno ili crno ili smegje, djelomice s jedne strane crveno, a s druge smegje ili crno. Zjalo je uspravno, kao pri utarcima 6., 9. i 12. ili slabo izvi¬nuto, kao pri utarcima 1., 2., 3. i 5., a samo u jednog se komada vidi na široko previjen okrajak. Dna su u posuda uvijek sasuta plosnata i samo na periferiji imaju vecinom izvrnut okrajak, kao utarak 7. Od rucica nagjene su samo glatke i plosnate (utarak 10.). Ornamentiranje posuda oskudno je i samo jedan jedincati od pribranih komada (utarak 4.) jednostavno je uriješen urezanim crticama. Osim toga uriješeni su bokovi posuda gukama (utarak 11.) i svicima, koji posudu uokolo pašu. Ti su svici ili glatki, (utarak 9.) ili koso izrebrani (utarak 12.), ili su naizmjence uokolo nanizani okrugli utisci (utarak 8.). Megju utarcima posuda nagjeni su kao ostanci prehistorickih stanova mnogi komadi lijepa sa zidova od crveno pecene gline, debeli do 5 cm, koji su na jednoj strani glatki, a na drugoj hra¬pavi, a sva im je masa puna otisaka od ocinaka i od peteljki raznih biljaka. Još bi valjalo spomenuti, da sam megju recenim utarcima od ilovastih posuda našao i komad otesanog rožnjaka. Na tim je njivama prije 20 godina nagjeno poviše komada broncanih rukotvorina, koji su na žalost svi propali, jer se je mislilo, da ništa ne vrijede, pa tako dopadoše djeci u ruke kao igracke. Godine 1891. nagjena je nešto južnije na istim njivama lijepo patinirana broncana fibula, koju je nadrudar gospodin Franjo Svrovatka namakao prigodom pregledanja blizog svog rudnika Sinjakova, te meni kasnije ustupio za zbirku našeg zemaljskog muzeja, za što mu se ovdje najusrdnije zahvaljujem. U pridanoj ovdje slici 2. prikazana je ta fibula, te njezin oblik vrlo živo sjeca na tipove latenskih fibula iz glasovitog velikog nahogjaja kod Duhova (Dux) u Ceškoj. Fibula je ljevena od lijepog bronca, u svemu duga 54 mm, a u zadnjem dijelu stremenke, za tim pri žljebicu za jezicac i na gornjoj površini jabucice na nožici ponešto uriješena sa nekoliko poprecnih crta. Stremenka je debela, proširena poput lista, te zamašni kraj nožice ne prislanja sasvim uz stremenku. Od spirale održao se je samo. desni dio sa cetiri savijutka, jezicka nasuprot nema nikako. Taj je komad za to za nas dvojinom zanimljiv, ier ie to tip iz rane latenske perijode, dok fibule iz Zagradine kod Rakitna padaju u srednje i kasnije doba latensko, tako da su sada svi dijelovi ove zadnje prehistoricke perijode zastupani u Bosni i Hercegovini nagjenim broncanim stvarima. Možemo se u ostalom nadati, da ce se na tome mjestu na majdanskoj Gradini, pošto je sada pažnja na nj navracena, u skoroj buducnosti naci još više prijedmeta za naš muzej. Po tome, što rekosmo, mora da je na Gradini kod Majdana bila prehistoricka naseobina, kojoj su se žitelji valjda zanimali primitivnom željeznom industrijom. Jer vec ime Majdan današnjeg sela pokazuje, da se je i u novije vrijeme iz mrke željezne rude i iz ociljevca što ga onuda ima, vadilo željezo. Po željeznoj troski, što se cesto onuda nalazi megju ilovastim utarcima i komadima lijepa, dakle u obimu nekadašnje prehistoricke naseobine, može se suditi, da željezna industrija majdanska dopire do u prehistoricko doba. I po tome, što nema nasipa, vidi se mirna radinost ondašnjih prehistorickih žitelja, kojim je vrhunac hrida s dalekim svojim pogledom valjda služio kao žrtvište. Što u zadnjem pogledu danas ne nalazimo nikakih ostanaka, tome se s obz