I. U namjeri, da obradim podrucje, kojim se dojako nije zanimalo prehistoricko izucavanje Bosne i Hercegovine, uzeo sam prigodom mojih botanickih ekskurzija motriti mnogobrojne pecine, što ih ima u triaskoj formaciji sarajevskog okružja. Držeci na umu, da su po iskustvu, stecenu u Evropi, u pecinama sacuvani najstariji kulturni ostanci, stadoh prekopavati jednu od njih, Marinovu pecinu kod Rogoušica, seoca uz novu cestu u Mokro, u daljini od 19 hm po prilici od Sarajeva. Uspjeh je tome prekopavanju s obzirom na množinu nagjenih prijedmeta bio neznatan, ali je ipak pružio dovoljan materijal, po kome se možemo uvjeriti, da je u neolitickoj kulturnoj perijodi u Bosni živio prehistoricki covjek, koji je obitavao u pecinama. Pecina leži od prilike 1/2 km sjeverno od Rogoušica u strmom hridu, kome pri dnu izvire vrelo. O imenu pecine cuo sam u selu ovu pricu: „Kad je višegradska cuprija uza svu vještinu neimarevu bila na tome, da se sruši, prije nego što ce je dovršiti, odrediše vjerenike Marijana i Maru da ih uzidaju u jedan stup te cuprije, kako ce da izmire neprijateljske vile. Vjerenici megjutim pobjegoše, te se zakloniše u gorama oko Sarajeva. Vele, da su oboje dugo živjeli u pecini kod Rogoušica, pa joj je za to ostalo ime Marinova pecina". Kažu, da su u njoj nekoliko puta našli goleme kosti, od kojih sam ja na žalost, vidio samo jednu jedincatu, koja je sada pohranjena u zemaljskom muzeju, a to je plece od rinocera pecinara. Receni prijedmet, nagjen god. 1888. po šumaru Pfibiku u toj pecini, narocito me je potakao, te sam 6. i 7. aprila 1892. pokušao tu pecinu prekopavati, u nadi, da cu tu naci daljih diluvijalnih ostanaka. Pecina se prostire u duljini od 10 m u pravcu od jugo-istoka prama sjevero-zapadu. Ulaz se je porušio, te mu je visina od nekadanjih 10 m spala na današnja 4 m. Ulaz je zatvoren golemim žuljevima. Pecina je na pocetku široka 6*4 m, na najširem mjestu 7-3 m. Temelj joj se dosta strmo uspinje, i to oko 1 ½ m na 10 m duljine. Svjetlost može da bez zapreke dopre upravo do na dno pecine. U ono doba, kada sam je ja obišao, bila je pecina sasvim suha, te sam ja toga mnijenja, da je tvorba sige ondje vec sasvim prestala. 3 Pod joj cini žuta, kruta glina, koju sam na više mjesta prokopao do sloja ruševine, 1 ½ M duboko; kulturnih slojeva, diluvijalnih uložaka ni sigaste prevlake nije se nikako našlo, makar da se je na dva mjesta kopalo tamani do živca kamena. Nego ipak može biti, da bi se našlo kosti od diluvijalnih životinja, kada bi se sva pecina prerovala. Samo sasvim u kraju pecine u nekoj odajici slicnoj izdubini, širokoj 1 m, a dugackoj dva metra, pošlo je za rukom konštatovati kulturni sloj. Zemlja je na tome mjestu bila rigjasta, izmiješana komadicima kosti, a sasvim je zaudarala po gnjiležu. Ta rigjasta zemlja, u kojoj su nagjeni prijedmeti, o kojima ce dolje da bude rijec, bila je ovdje duboka 75 cm pod njom je bio 25 cm debeo tavan žute gline, ispod koje je slijedilo klisurasto tlo. Od nagjenih ovdje rukotvora valja mi najprije napomenuti ilovaste utarke. Oni potjecu od posuda, slicnih loncima, a gragjenih prostom rukom, nemaju ukrasa, slabo su peceni i prikazuju tipe iz mlagjeg kamenog doba. Od kamenitog orugja nagjeno je ovo: dva rožnjaka (Hornstein) i tri ivera od jašme (Jaspis), slicna noževima, na kojim se jasno razabire, kako su im izoštrivani bridovi; 16 iverova od istog materijala, koji su otpali prigodom izragjivanja kamenitog orugja; tri oveca grumecka od jašme, rožnjaka i bjelokama (Felsit). Koštanog orugja, bronca ili željeznih stvari nije se ništa našlo. Od životinja, koje su se mogle raspoznati, i koje mi dobrostivo odrediše gospoda proi. Dr. Woldfieh i kustos Szombathv, bili su u sloju crvene zemlje: Ursus arctos L. Mrki megjed. Ulomak od kutnjaka. Lupus ili canis. Vuk ili pas. Dva istrgnuta sijecnjaka. Vulpesvulgaris Gr ay. Lisica. Komad donje celjusti i dvije kosti od udova. Foetorius putorius K. i BI. Tvoric. Donja celjust. Myoxus glis L. Puh. Dvije donje celjusti i zdjelica. Lepus timidus L. Poljski zec. Dvije donje celjusti i razbijene kosti od udova. Arctomgs marmotta L. Svizac. Dvije donje celjusti i tri glodaca zuba. Spalax Pallassii Nor dm. Slijepi stahor (parcov) pecinar, (Blindmoll). Dvije d6nje celjusti i razbijene kosti od udova. Capra hircus L. Koza. Gornja celjust i zubi. Cervus elaphus L. Jelen. Komad roga. Sus scrofa palustris Rutim. ? Tresetno svinjce. Komad donje celjusti. Tetrao tetrix L. Mala tetrijepka. Tarsometatarsus i komad cjevanice. Corvus sp.f Vrsta male vrane. Komadi nožne kosti. Komad pregiba neke ovece ptice. Osim pomenutih životinjskih ostanaka, koji se mogu odrediti, našlo se je u kulturnom sloju mnoštvo iverja od cjevanica razlicitih sisavaca, koje je ocevidno postalo od ljudske ruke pri tome, kad se je iz kosti vadila moždina za jelo. Jedno, što bi valjalo razjasniti, bilo bi, za što se je kulturni sloj održao jedino u krajnjem i najvišem kutu pecine, jer nema razloga, za što bi neoliticki covjek baš taj prostor od 2 m2 površine i 1 m visine odabrao za stanovanje. Po mome bi se to sudu dalo ovako rastumaciti. Pecina je u historicko doba nekoliko puta bila naseljena; po kazivanju seljaka tražila je sirotinja ondje još do nedavna zaklonište. Ja sam pod u pecini na više mjesta našao utaban, u jednu ruku da se namjeste ognjišta, u drugo za ležaj. Rigjastu su zemlju pri tome valjda za to izbacili iz pecine, jer je vlažna, i što je zbog diluvijalnih uložaka teško utabati je i poravniti, da se tako žutom glinom dobije bolje tle. Pred pecinom nagomilane hrpe ruševine kriju valjda još po gdjekoji zanimljivi prijedmet. Od recenih vrsta životinja izumrle su ove u Bosni: svizac (arctormjs marmotta), tresetno svinjce (sus scrofa palustris) i jelen ovaj tek u najnovije doba. Tetrijepka (tetrao tetrix) i stahor pecinar(spalaxpallassiordm., Blindmoll) stegnuti su na nekoliko malih areala u Bosni i Hercegovini, u okolici Mokrog i u svem sarajevskom okružju nema ih više. Po tome, što se je ondje našao puh, moglo bi se naslutiti, d