Ovako se zove jedna stara tvrdava u selu Zavali u Popovu u Hercegovini. Hocu da o njoj nešto, koliko po njezinom sadašnjem položaju, toliko i iz prošlosti, po narodnom predanju na javnost iznesem. U jugoistocnu stranu sela, kad se pode iz Zavale, a to je sada pokraj financijalne kasarne, odmah se valja penjati uzbrdo, i to svecano samo jer se drukcije baš nikako ne da i tako iduci nekad malko i poravno, ili vecinom uz veliku uzbrdicu, ko dobro ide i to u opancima lijepo po hercegovacki, dode za jedan dobar sahat na recenu kulu ili tvrdavu. A to je baš blizu same mede sela Belenica, koje leži na jugoistocnoj strani sela Zavale. Kula može se viceti na kojih 500 m prije nego se k njoj dode. Ova tvrdava stoji na jednoj samoj stijeni, te je skoro sa svake strane ne pristupnim visovima opkoljena, kao orao na klisuri, pa bi covjek rekao, da je sama priroda ovu stijenu narocito za ovaku kulu stvorila, za onoga ko se u nevolji cuva da mu se lakše bude sacuvati. Istina sada se sa sjeveroistocne strane može s manje muke doci na kulu, nešto jer su ruševine od kule i avlije sa ove strane ispunile, te je pristup lakši, a nešto jer je sa ove strane i sama stijena po najniža, otkud se je negda i u samu kulu ulazilo, kako tragovi pokazuju. Od sjeverozapadne i jugoistocne strane pristup ovoj kuli nemoguc je, dok od jugozapadne ako i sa mukom covjek bi se mogao uspeti do kule. Grada i utvrde ove kule, osobito položaj, sve to pokazuje neku njezinu zagonetnu osebnost. Zidovi su neobicno tvrdo gradeni, i vrlo lijepo tesanim kamenom, klakom i pržinom iz polja, kako sama kula tako i avlija bila je ozidana. Sve ovo kad covjek vidi, cudi se i mora zapitati sam sebe: u ovakoj pustinji, velikom kršu, gdje niti ima sela ni od njega traga, ko je ovo, kad li, za šta li gradio? pa sva razmišljanja i nagadanja najposlije bez ikakva pozitivna rezultata ostaju. Kroz dugi tecaj vremena kula se je sama od zuba vremena na svaku stranu rušila, pa se sada ne može odrediti, je li i koliko je bila viša u visinu, nego što sada tragovi pokazuju; sudeci pak po gomili, koja se na svaku stranu okolo kule niza stijene sasula, ipak bi se moglo držati, da je bila još dosta viša. Unutrašnji prostor kule vrlo je malešan, t. j. dugacak je samo 6 m i 40 cm, a širok samo 2 m 60 cm. Bedrenica na jugoistocnoj strani nad tavnicom visoka je još i sada 7 t, dok ona od sjeverozapadne jedva gdjegod dva metra ako je visoka, što nije srušeno. U jugoistocnoj bedrenici lijepo se vide rupe u duvaru od greda, gdje se još nalazi okamenjenog drveta od kraja od greda. U bedrenicama debeo (širok) je duvar po 2 m 50 cm. Lastovica od kule od jugozapadne strane visoka je još 6 m, a duvar je u njoj debeo (širok) 2 m 60 cm, ona pak od sjeveroistocne visoka je jedva 2 m, te je zasuta gomilom. U ovoj je duvar debeo 2 m 50 cm, a svakako u ovoj lastovici imadu biti vrata iz avlije u kudu, premda se to sad, neocistivši, ne može videti, ali bar se vidi, da sa sve tri druge strane vrata u kulu nije bilo, a i morala su biti iz avlije, a ne s druge strane. Avlija pred kulom nije poravnjena, nego joj se tle sastoji od sažog naravnog živca, zasutog gomilom s kule. Duvarovi od avlije tesanim su kamenom i klakom tvrdo ozidani. Visina ovog zida vec danas ne zna se, jedva da ima gdjegod za 1 m visine, ali sa južne strane znade se dobro temelj, te je ovaj duvar širok 150 m. Avlijski duvar mjeri u duljini na južnoj strani 10, na sjevernoj 14 m na sjevernom cošku bijahu vrata u avliju, to se vidi po tome, što ispred ovog pravca imadu utesana u samom živnu 3 basamaka obicne velicine jedan poviše drugog. Simetrija avlije kako se vidi nije u redu, no to je za to, što je sami položaj stijene tako zahtijevao, jer kako avlija tako i kula, sagradena je tako, da je vazda zid imao pocelo same stijene, pa izvana uz duvar nigdje ne bi mogao covjek stati osim ondje, gdje su basamaci, pa i to je strmo uz liticu pognuto. Upravo za to i osim zida od kule i avlije pristup na ovu stijenu gotovo je nemoguc, osobito za napadaca, koji bi se morao skrivati. Pod samom bedrenicom od jugoistocne strane ima grdna jametina, u koju se silesija kamenja sa kule i avlije srušilo, te se u nju najprije niz stijene za 10 m, a po tom niz gomilu za kojih 30 m nizbrdice veoma pažljivo saci može. Ova jama ima osobita dva imena, t. j. stanovnici sela Belenica zovu je „Zmajevica", a stanovnici sela Zavale „Tavnica". I jedno i drugo ime ima neki osobiti znacaj, bilo, da je negda iz nje izlazio po nar. vjerovanju zmaj, bilo da je negda služila kao tavnica za nevoljne sužnje. U jami pak, koju sam ja dobro pregledao, ima pecina, dosta lijepa i prostrana; po dnu joj zimi leži voda. Pecina je pod samom kulom ali u dubini za kojih 50 m pod kulom. Predaše u narodu postoji jedino i jednako o ovoj tvrcavi samo ovo: Kad je herceg Stjepan iz Blagaja ispred svoga sina poturcenjaka bježao i sa sobom grdno blago ponio, ovaj grad tada je on nacinio i u njemu tajno neko vrijeme sakriven od sina sa silnim blagom stanovao. No pošto mu sin dozna, da se on u pustiši negdje sakriva, prokaže neko hercegu, da ga sin traži, te da ce ga i naci. On onda ne smijuci ni ovdje da ostane, digne se i pobjegne u Dubrovnik, a Dubrovcani znajuci, da ga sin traži, ne htjednu hercega primiti, dok se ne potpiše „herceg prošo i blago pronio", i tako oni prime hercega i njegovo blago. No poslije kraceg vremena herceg zatraži svoje blago, a Dubrovcani mu podnesu njegov potpis. Kad on vidje, da je prevaren, na mah svisne. Ovo je narodno predanje, a da li tu ima istine, ko bi znao?