U zimu 1994., u jednom podgorickom kaficu sreo sam mladica koji je, receno mi je, studirao filmsku režiju u Beogradu. U njegovom dugackom monologu paranoja se smjenjivala sa teorijama zavjere, a pseudo-istorijska promišljanja povremeno ustupala mjesto konvencionalnoj ljudskoj gluposti. Nije taj mladic rekao ništa što vecina ljudi u tadašnjoj, Miloševicevoj Jugoslaviji nisu mislili. U to vrijeme, ako niste željeli slušati idiotluke, morali ste se kloniti razgovora sa ljudima. Meni su devedesete r .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.