U Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini 1892., knj, III., str. 215., izdao je gosp. dr. Ciro Truhelka snimak i opis natpisa, koji se cita na stecku kod sela Velicana u Popovu polju, blizu manastira Zavale. Za ovu smo starinu do sada znali samo iz malo razgovijetnoga prijepisa u dubrovackom „Slovincu" 1880., str. 397. Pouzdano izdanje ovoga vrlo znamenitoga spomenika pozdravio sam s nemalom radošcu. Nije na njemu važno samo to, što je jasno datiran „vv dni gospodina kralja Tvrvtka", t. j. god. 1377.—1391., izmedu jeseni godine 1377., gdje je bosanski ban Tvrtko primio naslov kraljevski (vidi pismo u Spomeniku srpske kralj. akad. XI., 37.) i mjeseca marta godine 1391., gdje je isti kralj umro. Nije u njemu takoder nikakvih grckih rijeci, kao što je nekada mislio „Slovinac". Ne možemo napokon na njemu naci nikakvog traga nekih uspomena o staroj Paganiji i o Paganima cara Konstantina Porfirogenita, kao gosp. dr. Truhelka. Naša radost ima drugi uzrok. Od osam lica, što se na natpisu osim kralja Tvrtka poimence spominju, sedam su nama dobro poznata, kao clanovi odlicnih kuca ondašnje vlastele u zemlji Humskoj i Trebinjskoj, buduci da se o njima u god. 1332.—1399. cesto piše u knjigama arhiva dubrovackih. Od ove osmorice petorica su Cihorici, ili kako su se još zvali Drugovici, trojica su iz kuce Miltjena Draživojevica, ciji se je rod kašnje zvao Sankovici. Ono, što nijesmo znali, i što se naucavamo sad iz ovoga natpisa, je genealoška sveza ovih ljudi. Pisar predloga, po kojemu je kamenar utesao ovaj natpis, miješao je kako su cinili i drugi pisari hercegovackih Cihorici su bidi u XIV. stoljecu jedna od znamenitijih porodica u predjelima izmedu Neretve i zaliva Kotorskoga. Buduci da se ista cetiri brata, kojima se imena citaju na ovome stecku, Nenac, Vratko, Dabiživ i Stjepko, u suvremenim zapisima zovu i Cihorici i Drugovici ne možemo sumnjati da je Drugovici bilo drugo, kako se vidi starije ime jedne te iste kuce. Neki stariji clan ove kuce se zvao Drug, ime, koje u XIII. i XIV. stoljecu nije bilo rijetko u Primorju: u Dubrovniku, od toga (Družina) (Druško); naprotiv u unutarnjim predjelima nece biti bilo mnogo u obicaju, jer ga nema u rjecniku Danicica (samo u dodatku nalazi se Drugovic, Družetic), pa ga nema ni u pomenicima, koje su izdali Novakovic (Glasnik, sveska 42.) i LJ. Stojanovic (Spomenik III.). Poslije godine 1356. imenu Drugovica nema više traga i nadalje cita se samo o Cihoricima. Da li Radoje Drugovic, vlastelin bosanskoga bana,Mateja Ninoslava i svjedok u dogovoru s Dubrovcana godine 1249. spada istoj kuci, nije sigurno. Pocetkom XIV. vijeka javlja se jedan Hlap Drugovic na Nevesinju: 10. septembra 1305. tužio se pred sudijama dubrovackim.Na Dubrovcanina Nalješka Sorenta (PU. Saps. 1305.). Kašnje se spominje jedan Gradoje Cihoric sa svojim ljudima g. 1335. u Kotezima na Popovu (Sais. 1334.). Poslije nalazimo vec one, što su imenovani na natpisu u Velicanima. Župan Nenac (upor. imena Nenko, Nenoje, Neniša) spomiše se god. 1336.—1375. kao susjed Dubrovnika u Popovu. Godine 1336. Dubrovcani su imali neprilika s ljudima Drugovica" kod rijeke u Popovu i kod Onogošta (Nikšica), i tim su ljudima bili gospodari 1334.). Godine 1356. imadi su Dubrovcani sastanak sa Hepes (II., 165.). Dalje: god. 1362. Nenac je smio iznositi vino iz Stona u vrijeme rata; 1363. se cita o nekom ubijstvu, 1364. pisali su Dubrovcani županu Sanku, o kojem cemo niže raspraviti, tužeci se „virga Hepes" radi šteta, ucinjenih u Zatonu (MaIo); 1366. i 1370. spominju se opet neki. Napokon je godine 1375., 18. avgusta u Dubrovniku od vlastelina Jakova Mencetica primio natrag svoj deposit, t. j. zlatne okrugde oboce (minduše) „po nacinu slovenskom" (bilo je i oboca po nacinu datinskom), sa safirima, rubinima i biserima, Saps. 1376.). A ko je nosio drugi te oboce, o kojima se slucajno ova vijest sacuvala, nego kucnica župana Nenca, sahranjena pod steckom u Velicanima. Ova se gospoda Radaca (žensko ime od muškoga Radac) drugdje ne spominje. Polihranija je kaludersko ime; ima nekoliko svetaca toga imena, 23., 24. februara, 30. jula, 7. oktobra). Župan Vratko je spomenut samo jedan put: oteli su na Trebinju god. 1335. koze i vola jednog vlastedina dubrovackog iz kuce Orkocevica Saps. 1334.). Na jednoj nadgrobnoj ploci u manastiru sv. Nikole u Toplici (Kuršumliji) spominje se „Nikola a zovu me Vratko, sin Cihorika Vratka", koji je umro god. 1349., ali ne znam u koliko je prijepis ovog natpisa u Glasniku srp. ucen. društva 56., str. 359. pouzdan. Sluga Dabiživ, o kojemu imamo vijesti iz g. 1334.—1349. je isti, cinovnik kralja srpskoga na Trebišu, o kojem se cita u povelji Stefana Dušana, izdanoj u oktobru godine 1345. pod Serom (117.), i isti, koji se spominje u dubrovackom 1363., gdje je zapisano, kako je godine 1343. knez Marko Mavroceno s malim vijecem i sa mnogim starcima došao u župu Žrnovnicu, da s njim zajedno na granici vidi mede zemlje Dubrovcanina Sorenta, prvi spomen o njemu je taj, da je god. 1334. Batveia u Brskovu uzeo Dubrovcaninu Milošu Hlapovicu konja u cijeni 30 perpera ( Saps. 1334.). U 1343, 1345. cesto se govori o štetama, pošto su njegovi Trebinjani cinili Dubrovcanima u župi Žrnovnici; jedan put se godine 1344. (162., stanak), drugi put godine 1345. (LJ. I., 176.). Tepcija Stipko spominje se godine 1334.—1369. oko 20 puta. dogadao je god. 1334. kao poslanik Stefana Dušana, onda još kralja, u Dubrovnik, i predao knezu list s potvrdom, da je Dumonja Mencetic s bracom kraljevske carine držao i sve platio (Pucic II., str. 13., br. 14., ali vidi popravke u Spomeniku XI., 100.). Ljudi spominju se god. 1335. na Trebinju, god. 1336. njegovi i brata mu Nenca na Onogoštu. Godine 1356. zove se 1349.) i (Mop. II., 152.). Godine 1360.—1362. je stojao u „tegsa it Hagepp", u Drijevima na ušcu Neretve. Godine 1361. pomagao je Dubrovcanima u ratu sa knezom Vojislavom, pa su ga Dubrovcani ne samo pustili u grad, oprostivši njemu i njegovim ljudima sve, što god im je trebalo prostiti, nego su ga preporucil