Nicifor Ducic, duški postrižnik (danas arhimandrit i cuveni književnik, koji sam izdaje svoje književne radove), opisujuci godine 1860. manastir Žitomišljic u Hercegovini (vidi „Magazin srpsko-dalmatinski" za godinu 1861.) priopcio je u tom opisu na strani 73. neki zapis od god. 1775., po kom su neki trebinjski kaluderi obnovili te iste godine manastir Ozren, hram sv. Nikolaja, i priopcivši zapis taj, priznao je u zagradi, da „on za taj manastir nikad prije nije cuo, niti zna gdje je". Ducic dakle godine 1860. nije znao za „Ozren crkvu na sred Bosne slavne" a danas i od god. 1880. ovamo ko ne zna za Ozren crkvu, i ko sve nije vec pisao i opisivao tu crkvu i pominjao i ispravljao natpise u toj crkvi? Natpisi ti pominju se u „Javoru" za godinu 1880., br. 7. i u „Javoru" za god. 1883., br. 40.; u „Sarajevskom Listu" od godine 1884., br. 114. i dalje (gosp. Sava Kosanovic); u ovom „Glasniku" za godinu 1889., knjiga I., str. 34.—38. (iguman Timotije Vitanovic); u „Bosansko-hercegovackom Istocniku" za godinu 1890., str. 73.—76. (Ðorde Petrovic); i opet u ovom „Glasniku" za ovu 1892. godinu, knjiga I., str. 68. i 69. (Ðorde Stratimirovic). Može biti da su još gdjegod pomenuti ti natpisi, no ja za te pomene ne znam, te se ne mogu ni osvrnuti na njih. I to mi nije baš toliko ni žao, koliko mi je žao, što god. 1877., kad sam sastavljao pomene o srpskim manastirima u Bosni, pa medu njima i o Ozrenu (vidi Godišnjicu Cupicevu, knjiga II., str. 257.) nijesam znao za te natpise u ozrenskoj crkvi, te sad pod starost svoju moram da se obazrem na te natpise, a obzorom tim da se može biti zamjerim i starim i novim Bošnjacima. Zna se, ta i u pjesmi se vec kaže, da su Bošnjaci dobri momci; pa vec i slavni Mušicki znao je, da je Bosanac dobar, i samo to nije znao, te je pitao: „Bosanac dobri znal' za Sremca?" Srijemac sam i rodio sam se u Srijemu i mene ne muci toliko ono pitanje, koje je Mušickog mucilo, koliko me muci bojazan, da ne nagraišem s tim starim i mladim Bošnjacima. Iz vlastitog iskustva ne znam, ali cujem od drugih, da ti Bošnjaci, koliko su dobri, kad se ostave na miru i puste da pigau po svojoj volji i po svojoj glavi, toliko da su ljuti i užasni, kad se razdraže protivuslovljem, kad im se ne da za pravo u kakvom spornom pitanju, kao n. pr. u pitanju o „bosanskoj crkvi", a narocito, ako onaj, koji im protivuslovi, nije nikad ni bio u Bosni, ni vidio „Ozren crkvu na sred Bosne slavne", ni citao one natpise u toj crkvi svojim ocima, kao n. pr. ja što nijesam ni bio tamo, ni vidio crkve, ni citao natpisa, o kojima hocu da govorim. Gosp. Sava Kosanovic bio je tamo i vidio i citao te natpise; za prijašnjeg igumana ozrenskoga gosp. T. Vitanovica ne treba to ni pomišljati, jer se po sebi razumije, da ih je sam citao i sam prepisivao; i gosp. Ð. Petrovic, urednik „B.h. Istocnika" kaže da je bio na dicu mjesta i sve vidio i sve procitao i protumacio; i najnoviji i najmladi posjetilac manastira Ozrena, gosp. Ðorde Stratimirovic, vidio je natpise svojim ocima a nije nasumce o njima pisao. Kosanovic, Vitanovic, Petrovic i Stratimirovic — dakle cetiri vidoka, koji svojim ocima citahu i procitavahu te natpise! No ta cetiri vidoka ne slažu se medu sobom i nijesu procitali i našli istu godinu, a tim potvrdili istinitost one poslovice i izreke narodne: „Oko je voda." Gosp. Sava Kosanovic piše: „O osnovatelju crkve više vrata na kamenom pragu u glavnoj crkvi stoji ovaj staroslavenski natpis dobro sacuvan: sveti i kožastakni. (6205). Zidan je dakle (taj hram) godine 1191." Gosp. Ðorde Petrovic veli: „Više vrata u kamenu u drugoj preprati — glavnoj crkvi — stoji ovaj natpis: (6025.). Iz ovoga natpisa razabira se, da je ovaj manastir zidao neki pop Jakov od roda i plemena Nemanjica, i da je stara ova crkva 697. godina, a podignuta je u godini 1192." Gosp. Vitanovic priopcio je snimak ili sliku toga natpisa i kaže, da se iz te slike vidi, da taj natpis pravilno ovako glasi: (1567)." Gosp. Stratimirovic tvrdi, da je natpis na nadvratniku u pravoj crkvi, relativno najmladi, t. j. iz godine 1697. . Natpis glasi: „Oj sveti i vožestakni hrami popatosa pop Jakov rod , Ljaric k spoljni roditelj." Sava Kosanovic i Ðorde Petrovic našli su dakle, da je crkva ozrenska osnovana iliti zidana g. 1191. odnosno 1192. g— a Ðorde Stratimirovic našao je u istom tom natpisu, da je crkva popatosa na 1697. godine, a to je razmak od 506, odnosno 507 godina. No ako su Kosanovic i Petrovic dobro procitali natpis taj, i ako u natpisu zbilja stoji godina ZOv (6205.), onda bi to bila godina 597. od rodenja Hristova a ne 1191. idi 1192., i onda bi se tim natpisom mnogo štošta moglo dokazati, a naime bi se njime dokazalo to, da je Srbalja vec godine 597. bilo u Bosni. A kako su oni (Kosanovic i Petrovic) iz god. 6205. od stvorenja svijeta istesali god. 1191. ili 1192. od rodenja Hristova, i koje su se ere u racunanju tom držali oni, Bog bi ih znao? Godina 308 (6205.) — to je dakle nemoguca godina, i svakako u natpisu stoji u ljetobroju na prvom mjestu 3, a to je 7000, a ta jedna cifra vec te baca na kraj XV. vijeka. I u 7. broju „Javora" za godinu 1880., gdje je prvi put pomenut taj natpis ozrenske crkve, stoji 30, a to je ili 1587. idi 1697. godina od r. X. Ðorde Stratimirovic je uzeo, da je crkva popatosana i da je ono srednje slovo znak za broj 200, no ja mu u tom s pogledom na snimak toga natpisa u opisu Vitanovicevu („Glasnik" za godinu 1889., knjiga II.), gdje ispod S ima neki krstic, moram protusloviti i tvrditi, da je srednje slovo znak za 90 (Sg) i da po tome u natpisu stoji g. (7095. = 1587.). Tim otpada i Vitanoviceva godina (7075. = 1567.). Ja mislim dakle, da se u pomenutom natpisu kaže, da je sveti i božestavni hram popatosao pop Jakov Maric za spomen sebi i roditeljem god. 7095. = 1587. U pomenutoj gore raspravi o srpskim manastirima u Bosni („Godišnjica", knjiga II., strana 257.) pomenuo sam, da je u manastiru Ozrenu, hramu sv. oca Nikole, pisao godine 1589. i 1592. monah, odnosno jerodakon Timotije „gluhi" pri igumnu Jacimu (