Jedva da još ima koja vrsta ptica u našim širinama, kojoj pripadnici jedan kraj tako mogu da ožive i okite, kao lakokrila družba galebova. Makar da oni u prvom redu cine tipicnu štafažu morske obale i primorskih krajeva, to ipak nije ni u nas sasvim neobicna pojava, da iznad naših slatkih voda prelijetaju jata crvenonogih, pace i sivih galebova. 1. Larus argentatus var. michahellesi Bruch, die sidliche Silbermove. 2. Larus canus L. rajre6 , die Sturmmove. 3. Larus marinus L. die Mantelmove. 4. Ghema melanocephalum 5. Ghema minutum Pali., (eajiefi Majienu), die Zwergmove. 6. Ghema ridibundum, L. (eajiefi ofiuuuu), die Lachmove. 7. Lestris parasitica L. peim), die Schmarotzer-Raubmove. 1. Južni srebrnasti galeb. To je pravi morski galeb, pa i ako se tamo amo koji pokaže na vecim rijekama, to je onda samo rijetka iznimka. Tako je n. pr. jedan, kojije sada u zemaljskom muzeju, 22. juna 1875. ubijen kod bos. Svišara po gospodinu Hodeku st., a bio je to, kako je to vecinom u takih ptica na kopnu, još mlad. Uz Neretvu dolijeta srebrnasti galeb redovno do Mostara, porjede još i dalje. I tu se starije ptice samo rijetko kad vidaju. Divna je to i rijetka ornitološka slika, kada razliciti Mostarci, koji vole životinju, sa cuvenog starog mosta hrane velike te galebove. S najvecom vještinom umiju galebovi da ujagme bacene im zalogaje, pa ti je to neprestana takma i svada, dok dolje u dubljini šumeci juri divlja rijeka stisnuta medu klisure. Ni ovome ni drugome kome galebu ne ceš u Bosni i Hercegovini naci leglo, ali blizu luke neumske na pojedinim ovecim klisurama ima njegovih gnijezda u velikom broju, kao i na mnogim drugim mjestima u divnom Jadranskom moru. Od onuda dobivam ja od prilike 1. maja svake godine za muzej malu pošiljku s jajima. Jaja su isto tako razlicita šara i pjegava kao i sjeverni srebrnasti galeb. Po njima se za to i ne mogu razlikovati obje te klimaticke varijacije, te je sreca, što svi srebrnasti galebovi Sredozemnog i Crnog mora imaju žute noge, pa se po tome mogu raspoznati. Na gnijezdu lako je ubiti galeba, pa ako je jedan pao, lako ce vješt strijelac još nekoliko njih sastaviti, jer bez prestanka tuguju oko onoga koji je stradao. Na drugim mjestima i u drugo vrijeme boje se puške kao groma, pa ti se valja nevidenu privuci do njih. Vrijedno je napokon spomenuti, da srebrnasti galeb narocito u proljece i u jesen u vecem broju dolazi na Utovo, Buško i Livanjsko blato, ali vazda od vremena do vremena, prolazeci stalno stanovitim gorskim klancima, odlijeta na more. 2. Sivi galeb. Prošla je nova godina, a bura sviri po kršu hercegovackom. U tome eto ti gdje se nepouzdana lijeta blizu razvalina gabelskih sa Neretve uzdiže dugo jato lakokrilih galebova. Cas tumaraju povrh bara i praznih kukuruznih njiva, pobirajuci ponegdje koju gujavicu, koga puža. Nije teško koju iz puške ubiti, jer se u gdjekojem duboko izrovljenom jarku lijepo možeš zakloniti. Eto nam plijena u rukama, manji je nego srebrnasti, a veci nego crvenonogi galeb, to je sivi galeb. I on nerado ostavlja more, a to svjedoce oni egzemplari, što se cuvaju u muzeju: svi su poubijani nedaleko od morske obale: Mostar, Ljubuški, Utovo blato i Gabela. Samo jedan je zabasao do Sanskog mosta, valjda zanesen olujom i vjetrovima (29. XII. 1889.). Nijesam ih još u našim zemljama vidio sasvim izraslih, a za toplog godišnjeg doba nikad se sivi galeb još nije vidao po kopnenim stranama naše zemlje. Cesto se sivi golub pridruži jatima crvenonogih galebova, kada putuju. 3. Bijeli galeb. Ovaj se rijetko kad vida u Bosni i Hercegovini, te je ujedno najnovija akvizicija zemaljskog muzeja. 31. naime oktobra godine 1892. ubio ga je u Sarajevskom polju J. Grgic, isti onaj sretni lovac, koji je ove godine u maju ubio plosnokljunog rodohodu. Vec 28. oktobra ugledao sam na svoju radost toga galeba baš na istom onom mjestu, gdje ga je Grgic kasnije ubio. Ja sam naime baš toga dana pri ušcu Željeznice oprezno razmakao gustu vrbu, da vidim nije li ondje pala kakva ptica. Kad tamo, a ono vidim galeba, kako se velicajno, poput orla vinuo u visine te poletio uz Bosnu. Sila cavki i vrana nagomilalo se oko stranog gosta, što ovome kanda nije baš drago bilo. 31. oktobra prizvaše više seljaka, što su u polju radili, Grgica, rekavši mu, da je neka velika bijela ptica pala na Željeznicu. Mjesto je zbog strmih obala za nišan bilo dosta zgodno. Kada se Grgic tihano primace, vidi gdje galeb po plitkoj vodi bada, te na 60 koraka po prilici opali na nj. Makar da mu je špriha br. 4. isjecala vrat, opet je mucno bilo svladati tu jaku pticu; kroz jake cakšire ujede ona covjeka u koljeno. Koliko se može znati iz književnosti, ima u svim muzejima austro-ugarske monarhije jedan jedincati bijeli galeb, i to u dvorskom muzeju u Becu, koji je 10. juna 1857. iza bijesne oluje ubijen na Moravi. Bijeli galeb samo rijetko kada ostavlja morsku pucinu, pojavljuje se neredovno na sjeveronjemackoj obali, a samo kadšto zabasa tako daleko na jug. U Jadranskom moru rec bi da ga još nijesu ugledali. 4. Crnoglavi galeb. Rijetko se kad vida u našim stranama. U muzeju imadu dva komada, koji oba potjecu iz godine 1888. Jedan je posve mlad, a ubijen je kod Zenice 4. augusta 1888. i po gospodinu gradevnom savjetniku Kelneru predan zemaljokom muzeju. Drugi je egzemplar 15. oktobra uz više crvenonogih galebova ubio gospodin Šedl (cinovnik c. i kr. bos. željeznice) blizu Sarajeva u tamošnjim barama. To je stara ptica s potpunim zimskim perjem, ali prvo letno pero, koje crnom svojom gornjom stranom karakteriše ovu vrstu, još nije pravo bilo izniklo iz badrljice, pa su mu tako krila izašla posve bijela. Crnoglavi galeb cesto se vida uz obale Crnoga mora, dosta rijetko na Jadranskom moru, ali se u zadnje vrijeme u Ugarskoj više nije vidao, tako da ga je Otun pl. Fridvalski izbrisao iz broja ugarskih ptica. 5. Mali galeb. Samo jednom pošlo mi je za rukom u Bosni vidjeti, pa i ubiti jednog malog galeba. To je bilo 7. decembra 1889. Isprva mi je to bio nesret