Udovoljavajuci nalogu zemaljske vlade, da u jajackoj tvrgjavi tražim arhitekturne fragmente sredovjekog grada, stao sam prije svega u zidu akropole uzidane gragjevne fragmente skidati i za tim na nekim mjestima prekopavati. Arhitekturni ostanci, dobiveni tom prilikom, bili su vecinom gotskog sloga, mahom vrlo ukusni, a nekoji od njih izragjeni baš od vještacke ruke, tako da je po svoj prilici na akropoli stajala monumentalna gragjevina, koja je za turske provale razorena, i kojoj su ostanci valjda uzidani u kasnije zidane ili obnovljene utvrde. Temeljima te gragjevine danas nema ni traga, ali tradicija kaže, da je taj grad stajao na istocnoj strani, dakle od prilike kod sadašnje, takagjer vec razvaljene turske sahatkule. Od nagjenih gragjevnih ostanaka ima ih vecina sva karakteristicna obilježja mletacke gotike. Narocito sjeca fragmenat nekadašnje arkade živo na slicne motive u Ca Doro, dok dva odlomka kamenitog cerciva pokazuju za Mletke karakteristicni motiv usukana traka. Vec to oprovrgava onu, megju fratrima rasprostrtu tradiciju, da je Jajce po uzoru grada Casteh" U ovo kod Napulja sagragjeno po nekom graditelju iz Lukula, te ce cijelo to pricanje valjati svesti na samu slicnost imena (Uovo = Jajce). Nekadašnji gospodar, a valjda i sagraditelj akropole jajacke, vojvoda Hrvoje, bio je u živu saobracaju s Mlecima. Taj saobracaj pokazao se je u njegovom glavnom gradu Spljetu, gdje je jedna palaca uz drugu sagragjena po uzoru mletackih patricijskih kuca. Po tome se bez sumnje smije misliti, da je Hrvoja taj dražesni gragjevni slog zaveo i u Jajcu. Za muzej su dobavljeni ovi gragjevni komadi: dvije lijepo uriješene, akantom i ružicama iskicene glavice od stupova, koje su u visini od 12 m po prilici bile uzidane u južnom zidu (slike 1. i 2.); dva velika fragmenta kamenitog cerciva s usukanim trakolikim ornamentom, od istog zida; fragmenat nekadašnje arkade, probijenom ružicom, koji je bio uzidan u tako zvanoj barutani. lijepa, lišcem iskicena glavica od stupa iz gradskog dvorišta (slika 3)., najposlije stup s glavicom, kome se motiv podudara s pregjašnjima; 1*50 m jaki stup s mnogim isbocinama. Akantus u oba komada pokazuje još tragove romaniziranja. Stup je iskopan u ruševini gradskog dvorišta. „ Osim ovih, umjetno uriješenili komada nagjene su još dvije, jednostavno lišcem ukrašene glavice od konzola, koje nijesu tako umjetno izragjene, te su po svoj prilici nekoliko decenija starije od prije navedenih predmeta. Dovršivši taj posao, stao sam mjeriti po tako zvanoj MedvedKuli, i pretraživati zazidana vrata s poznatim grbom na strani prama Plivi. Vrata su zazidana u kratko za tim, pošto su austrougarske cete zauzele Jajce. Pošto je uklonjen zid i ruševina iza njega, pokaza se otraga 287 m široka, 4#35 m duboka, u dnu zaokružena panjega sa starinskom klupom. Iznad te klupe bio je zid na oblik krsta probijen. Krsta, koji tu nekoc stajao, nije više bilo (slika 4.). Potvrgjuje se dakle mnijenje Ažbotovo, da je tu bila kapela. Pomnijim pretraživanjem zidine utvrgjeno je megjutim, da ta panjega isprva nije bila udešena sa crkvene svrhe. Dok se naime debeli zid na celu panjege sastojao od lijepog tesanog kamena, stražnji je dio priprosto sazidan od naljevenog lijepa, pomiješanog kamenom, te svakako potjece iz novijeg doba. Potanjim pretraživanjem zida nagjeno je, da je zid isprva imao samo debljinu od 240m, i da je tek kasnije pojacan time, što je u razmaku od 3 m podignut drugi zid, a prostor izmegju oba zida nasut vapnom i ruševinom. Time su prvobitna kastelska vrata s grbom zazidana, i nacinjena su poslije sadašnja vrata tik do njih. Nego da se mogne upotrijebiti panjega od vrata, proširiše je pod bedemom, te je pretvoriše u kapelu. O tome, kada je ta dogradnja izvedena, ne da se ništa izvjesno reci. Grad je sazidan u ono vrijeme, kada se u Bosni još nije znalo za topove, pa je onda zid, debeo 2 m bio dovoljnom zaštitom od dušmanina, koji bi navaljivao. Ali kada se je od godine 1460. na Jajce toliko puta udaralo iz topova i mužara, onda se dojakašnji zid bez sumnje pokazao preslab, te je po gdjekoji put provaljen. Tecajem neprestanih nemira, koji su slijedili poslije prvog opsijedanja po Turcima, valjda su ugarski zapovjednici naredili pojacanje bedema od 240 na 6 m. Onda je nastala i kapela za nuždu pod nekadašnjim gradskim vratima, koja je za opsade imala prakticnu vrijednost, jer opsjednuti nijesu mogli salaziti u crkvu sv. Luke niže akropole. Recena dogradnja bice po tome da je izvršena oko god. 1464. Kapela pod gradskim vratima s grbom upotrebljavala se, dakako, samo do godine 1528., kad je GaziHusrevbeg Jajce stalno osvojio. Za svoga boravka u Jajcu imao sam takogjer prilike, poiskivati rimske spomenike u dolini Plive. Bez sumnje najzanimljivija je u tom pogledu tacka Sipovo (12 km iznad Jezera) i naprama njemu Sarici. Vec Blau otkrio je u imenu Sarici star korijen — Saritte, a ja taj nazor nagjoh sasvim potvrgjen, kad sam cuo, kako narod to ime izgovara. Onuda naime ,,z" naglašavaju vrlo oštro i kratko, a „c" zuji gotovo kao „z", te bi skoro rekao, da je ime zadržalo svoj drevni zvuk „Saritti". Ovo bi vec samo po sebi bilo dovoljno, da se ustanovi mjesto, gdje je bila nekadašnja kolonija „Saritte" na cesti Salona Servitium, ali i po nagjenim stvarima iz rimskog doba može se mjesto kolonije potanje odrediti. Niže mjesta Šipova, baš na obali Plive, našao sam ostanke zida od dugoljastog tesanog kamena, a u prostoru, koji je njime bio zagragjeni, mnoge tragove zidova, sa svim karakteristicnim obilježjima rimske naseobine. To mjesto, samo nekoliko metara uzvišeno nad površinom Plive, a sa svih strana zatvoreno vodom ili tresetom, bilo je bez sumnje „castrum", a po svoj prilici stare „Saritte". Narod ovuda osim opeke i željeznog iverja cesto nailazi na rimske novce. Vele i to, da je na onom mjestu prije nekoliko godina nagjen zlatan prsten i da ga je nabavio neki geometar. To mjesto u ostalom nijesam mogao potanje ispitati, pošto je posve obragjeno. Od prilike 1 km uz rijeku na istoj (lijevo