Zadacom ucinjena mi študija faune zareznika, koji pripadaju balkanskim zemljama, pobudila je u meni želju, da osim Bosne i Hercegovine, koje zemlje vec od pet godina ispitujem, —jedan put zadem i na istok recenog podrucja, pa da ondje proboravim nekoliko mjeseci, da tako mognem proucavati slabo još poznatu faunu zareznika Bugarske i Istocne Rumelije. Moja je osnova išla za tim, da mjesec maj provedem uz Crno more kod Burgasa i Varne, koji su krajevi entomološki gotovo posve nepoznati, u junu da sabiram po sredogorju, a u julu da pohodim planine bugarske, narocito da obidem KodžaBalkan, sjeverno i zapadno podrucje Rodopa i Rilodag. Izvedba te osnove bude na žalost vek u prvom pocetku vrlo pometena time, što se je putovaše u Bugarsku, koje je imalo otpoceti krajem aprila, zbog diplomatickog pregovaranja, koje je u to ime nužno bilo, zateglo cak do pocetka juna, a to je po svrhu toga putovanja bilo vrdo štetno. Moradoh to na pocetku svoga izvještaja pripomenuti, pošto je na jugu najzgodnije vrijeme za sabiranje zareznika, maj time izgubljen, te uspjeh putovanja po tome ni iz daleka nije mogao biti onakav, kakav bi bio, da je putovanje otpocelo 5—6 nedjelja prije. Kako je poznato, ne samo što su zareznici u južnim prijedjelima u proljecu najobilatiji, nego se on u to vrijeme vecinom koncentriraju na cvjetnom drvecu i grmlju, osobito na vocu i glogu, pa ih onda bez velike muke i ne dangubeci možeš stresati i skupljati. I po livadama i šumama cvatnja je u maju najbujnija i najizdašnija. Tome još pridolazi, da se pocetkom sušeg i toplijeg godišnjeg doba rešetom, na koje se prorešeta lišce, mahovina i sl. što je jedna od najizdašnijih metoda za sabiranje zareznika samo još po mocvarama i vrlo vlažnim prijedjelima što god može prisabrati. Ovdje cu da navedem prijegled onih mjesta, koja sam pohodio, ne misleci u glavnom pobliže govoriti o samome uspjehu sabiranja, te sebi pridržajem, onda, kada sve sistematski uredim, da o tome potanki naucni izvještaj priopcim. Ovdje neka je samo spomenuto, da je uspjeh, postignut u sabiranju zareznika, osobito koleoptera, ako u racun uzmeš, koliko sam zakasnio, kvalitativno i kvantitativno u istinu veoma povoljan. Vrijeme, dok smo boravili uz Crno more (od sredine juna do sredine jula) bilo je vrlo suho. Nasuprot imadosmo gotovo svu drugu polovicu jula, osobito kada prispjesmo u planinu Kalofer, neprestanu kišu, koja je bila vrlo nezgodna za putovanje po KodžaBalkanu. Vrijeme se je ponešto popravilo, kada smo pocetkom avgusta pošli u zapadnu Rodope planinu kod Belove Samokova. Na žalost razboli se vec na putu u Samokov dobrovoljac Curcic od malarije, koje se svi dostadosmo cetverosedmicnim boravkom u vrucim, veoma nezdravim mocvarama uz Crno more. Nekoliko dana iza Curcica stiže i mene u Rodope planini na DemirKapiji jedan sat od makedonske mede u visini od 2800 m jednaka kob, te ja i Curcic jadni i nevoljni da ne može gore, jedva se držeci u sedlu, moradosmo krenuti natrag u Samokov, a srce nas boljelo, videci na dohvat planinske gorostase sa zanimljivim svojim a još slabo poznatim bubama, kojima sam se toliko radovao, i s kojima sam se mislio pozabaviti nekoliko nedjelja. Prispjevši opet u Samokov, provedosmo ondje više dana u groznici gotovo bez ikake dvorbe, te onda, videci da tu nikad ne ozdravismo, a još maše da može biti razgovora o putovanju po planinama, krenusmo natrag u Sarajevo. Prije nego što stanem crtati pojedine naše putove, još cu da u glavnom nešto progovorim o nacinu moga putovanja po Bugarskoj. Putovao sam, imajuci uza se otvorenu naredbu visokog bugarskog ministarstva unutrašnjih poslova na sve politicke vlasti, po kojoj su sve vlasti imale da mi pri vršenju moga zadatka budu na ruci, i da mi za moje putovanje pridruže oružnicku pratnju. Osim te naredbe dobio sam dobrotom preuzvišenog gospodina ministra prosvjete Živkova otvoreno preporucno pismo na sve upravitelje bugarskih državnih nastavnih zavoda. C. i kr. austrougarski konzulati bili su o mome dolasku unaprijed obaviješteni, te su mi zborom i tvorom olakšavali moj zadatak. Isto tako uciniše i politicke vlasti sve, što se je moglo, da mi se olakša i unaprijedi posao. Javna sigurnost po sebi u zemlji je svuda odlicna, na cemu valja zahvaliti obzirnosti i strogosti politickih vlasti i izvrsnoj disciplini i ustrajnosti bugarskih oružnika. Da sada prijedem na pojedine moje putove. 7. juna podoh u pratnji jadne moje pokojne žene i muzejskog dobrovoljca, Vejsila Curcica iz Sarajeva pravo u Sofiju. Ondje prije svega posjetih odjelnog predstojnika Šišmanova, koji me je najljubeznije docekao. Njegovu utjecaju i njegovoj brižljivosti valja mi zahvaliti za mnogo koješta, što mi je olakšalo i unaprijedilo radnju. Javivši se u audijenciju kod preuzvišenog gospodina ministra Živkova, koji mi je, gdje je samo mogao, nastojao pribaviti pogodnosti, dobio sam zvanicno preporucno pismo na sve direktore bugarskih državnih škola. Prvi mi je put iz Sofije bio na džjeku Isker, do koje se na kolima dode za sat. Fauna koleoptera uz obale te rijeke dosta je obilata, ali se ondje vecinom nalaze srednjoevropske vrste, obicne Vembidini gorskih voda, Staphylini i t. d. Omophron limbatum opcenit je i u pijesku Iskerovom, ali ovuda vecinom mu se gornja strana blista bakrenim rumenilom. Stresanjem niskog vrbovog grmlja dobio sam od zanimljivih vrsta samo Shlorophanus fallax u vecoj množini. Na povratku sabrali smo po jarcima duž ceste, koji su uslijed višednevne kiše bili puni vode, veliko mnoštvo Nelephorini i to više vrsta, a na cešljugama blizu rijeke više vrsta i Cleonus i nekoliko Sitaris Najbliža okolina Sofije uopce entomologu ne daje mnogo naslade. Najbliža je šuma u Staroj planini, citav dan puta od Sofije, a najbliža šikara kod Baliefendije, 2 sata od Sofije, na pristranku 2330M visoke Vitošplanine. Do polovice maja može biti da je dobro ovdje sabirati. 14. juna podoh u Vitošplaninu, da tamo 2 dana sabiram. Ta planina ni iz daleka tako ne udara u oci, kako bi se ocekivalo po njenoj pravoj visini, jer strana te