a) Djevojcin grob. Izmedu sela Rusanovica i Golubovica, koja leže od prilike 10 kilometara od kotarske varošice Rogatice, otkrio sam pri dnu nekog brežuljka, kome je visina na karti generalnog štopa zabilježena sa 873 t, gromilu, koja mi je udarila u oci s neobicnog svog oblika. Ta je gromila bila duga jedanaest, široka cetiri metra, a visoka jedan metar, a to su dimenzije, kakih u prehistorickih gromila nikad nema. Još zanimljivije postade mi to mjesto time, što je s njim u savezu prica. Cuo sam je iz ustiju rusanovickog žitelja Uzeira Arnautovica, kako slijedi: „Na stijeni Banji, što se uzdiže kod sela Jazovica, i na kojoj se još vide zidine, što su preostale od goleme stare gradine, živio je mogucan ban. Kralj Kraljevog polja na Glasincu zaprosio je za svoga sina lijepu kcer banovu; ali ova nije marila za kraljevog sina. Iz osvete naredi kralj, da se zazida vrelo na Hrabru, iz koga potok, što tece kroz rusanovicki kraj, dobiva vodu. Onaj se kraj onda osuši, i nastade velika nestašica vode. Onda banova kci proda svoj dragocjeni nakit i sav svoj miraz, te novcem, što ga je time dobila, najmi vješte majstore, koji su iskopali tri bunara, i to „Vrbovik" kod pamije, što je danas u polju, „Leskovik" i „Seferovac" kod mjesta Dobrace. Ona umre, ranjena strijelom. Još se danas na koritu kraj bunara kod džamije vidi njezino znamenje, i to vreteno i strijela, usjecena u kamen". Toliko mi umjede da prica moj covjek. Ja sam ona sva tri bunara ogledao, te vrijeme postanja njihova po uzidanim plocama iz grobova mogu odrediti samo u turskoj eri. Na koritu, istesanom od sarkofaga, raspoznaje se još, makar vrlo istrošeno vreteno i buzdovan. Prekopavanje gromile, oznacene mi kao grob banove kceri, pokazalo je ovaj uspjeh. Pod nasutom zemljom i šljunkom nadene su prema sredini gromile po dvije u samom tlu oko 75 duboko nskopane, grobnicama slicne rake, neozidane po stranama. U svakoj bio je u tvrdoj ilovaci i šljunku po jedan kostur. Lešina, južno sahranjena, bila je položena od juga prama sjeveru, glava joj je bila nagnuta na lijevu stranu a ruke joj bijahu skrštene na prsima. Kostur, sahranjen na sjevernoj strani gromile, bio je istim pravcem položen kao prvi, ali se je vec sasvim bio raspao, tako da se više nije mogao razmotriti položaj glave i ruku. Priloga u te dvije rake nije nadeno nikakvih; ali je za to u materijalu, od koga je bila nasuta gromila, bilo nekoliko utaraka od posuda, gradenih na tocilo, i gvozden nož. Ti prijedmeti potjecu iz srednjeg vijeka. Pastiri iz one okolice pripovjedahu mi, da cigani, koji onuda prolaze, „Djevojcinom grobu" iskazuju osobito poštovanje i da uvijek onuda razapinju svoje šatore. Možda je to grob kakog ciganskog glavara, jer nacin, kako su lešine sahranjene, niti je prema katolickom, niti prema pravoslavnom, niti prema muhamedanskom obredu. Može biti da ce kraniološko ispitivanje jedne one ocuvane lubanje dati kakih pobližih razjašnjaja. Prici o zazidanju vreda cini se da je dao povoda prirodni dogadaj, koji u predjelima krasa nije rijedak, bice naime da je vrelo presušilo time, što se je pod njim provalio kamen, te mu se otvorio podzemni put. Dno doline oko Rusanovica i Dobrace mjestimice je mocvarasto, a osim toga ima nekoliko ovecih ponora, koji se proširuju u razgrašene na daleko pecine. Seljaci pripovijedaju i to, da je dno doline nekoc bilo korito Rakitnice, koja danas od prilike deset kilometara daleko odanle protjece. To medutim s razloga geotektonickih i stratigrafickih nikako ne može biti. Tek bi moglo biti, da je onaj jedan vodeni reservoar prokalom ispod njega dobio drugi otok, te je tako presušilo jedno, a otvorilo se drugo vrelo. b) Sredovjeki mramorovi. U vapnenastoj kotlini, koja se istocno od Rogatice prostire od Vlatjevine do Dobrace, ima na više mjesta sredovjekih grobalja, izmedu kojih je najglasovitije ono kod Vladevine, dva sata istocno od tog mjesta, blizu pamije što je ondje u dolini, ima na obronku nekog brežuljka poviše sredovjekih mramorova, koje na oblik gromile a koje u vidu sarkofaga, izmedu kojih samo na jednome imadu škulpture. Motiv je tako neobican, da mu se u Bosni i Hercegovini još ne zna analogije. Na celu kamena (slika 1.) ima u profilu prikazana, uspravljena muška podoba, odjevena dugom vojnickom haljinom; desnom se je rukom podbocila, lijevu je u polak ispružila, držeci u ruci nejasno markiran balcak od maca; iznad balcaka, od prilike za duljinu jednog maca, lebdi turbanom pokrivena glava, u koje je narocito obilježje oštro profilirana, šiljata brada. Iza recene muške podobe vidi se nešta kao sto, a pred njim palica s drškom kao u štake. Na protivnoj strani mramora na isto takom, stolu slicnom prijedmetu vidi se oroz, kako kukurice (slika 2.). Dimenzije sarkofaga, koji je zajedno s nadgrobnom plocom iz jednoga kamena sjecen, ove su: Duljina nadgrobne ploce 267 m, širina 1 m, visina 80 cm duljina sarkofaga 2"2l, visina 1*1 'm a širina 0"8 m. Materijal je siv triaski vapnenac. Na grobnici pod kamenom poznavali su se tragovi nasilnog otvaranja po kopacima blaga, te je nijesam mario dalje ni pretraživati. Na putu iz Smrtica u Vjetrenik, mjesta u sjevernom dijelu rogatickog kotara, ima na zaravanku brda, koje se zove „Biljeg", u gustoj lijeski do pola u zemlju propao kamen, ploca na temelju, što ga žitelji onoga kraja zovu „dobri biljeg" i drže ga medašem. Na kamenu se vidi posve priprosto štilizovana muška podoba u dugoj vojnickoj haljini; noge su u profilu a glava i tijelo sa strane prikazani. Na jednoj strani podobe ima krst s ušicom (svastika), na drugoj polumjesec u relijefu (slika 3.). Temelj je visok 0"35 m: ploca 1 m. Materijal je siv triaski vapnenac. v) Prica o Hreljingradu. Medu mnogim prehistorickim nasutim gradinama glasinackim jedini je Hreljingrad, o kome u narodu ima prica. Taj je grad na nekom ogranku brda Pliješa, koji sa strane zatvara ulaz u dolinu Pariževica i Senkovica. Na južnoj je strani gradina usedlinom „Previjom" spojena s Hrastovackim brdom. Zajedno sa Hreljingradom zatvara dolinu nasuta gr