I. Rimska zgrada u Zenici. Mimo svaku sumnju najznamenitijim obretima posljednjih godina u podrucju rimske arheologije u Bosni valja pribrojiti podor rimske kule na mekotama kaznionickim u Zenici. Tome obretu bili su prvim povodom nekoliko ulomaka ispisana kamena, nagjenih u kasnoj jeseni god. 1891. prigodom poljskih radnja tamo, gdje je ta kuca stajala, uz desnu obalu Bosne, od prilike 1 km od mosta. Gospodin oficijal Czerny ucinio je o tome prijavu, te odmah bude naregjeno otkopavanje podora, pa hvala prilježnome pomaganju recenog gospodina dovršeno je još te zime. Obim otkopavanja predocen je u slici 1. Otkopani tlocrt prikazuje dvostruku baziliku neobicna oblika s predvorjem slika 2. Ulaz u zdanje cinila su dva izbocena zida (A), kuda se je preko stepenica dolazilo u predvorje (JB), dugo 16'2 m, a široko 4*10 m. Otuda vodila su dvoja, simetricki smještena vrata u same bazilike 0 i 6", odijeljene jedna od druge pregradom. Svaka od tih bazilika imala je u dnu dosta prostranu apsidu 1 i 77. a ove obje bile su još spojene s trecom K te apside upravljene su ravno prama istoku. Obje bazilike, od kojih je jedna G zbog nagnutog ponešto zemljišta za 0*5 m dublje ležala, kao i gornji dio predvorja (B), imale su jak, dvostruko naljeven pod, a donji dio predvorja bio je pokriven plocama od škriljevca. Kroz vrata d dolazilo se je preko tri stepenice u neki neprawii, po svoj prilici kasnije i samo za nuždu prigragjeni dio zdanja, koji je poprecnim zidovima bio pregragjen u tri odajice. Ukupna osnova, nagjene opeke i znatna serija natpisa ne dar o tome sumnjati, da su to zdanje podigli Rimljani. Ali je nadeno i takih stvari, po kojima nema sumnje, da je to zdanje i ta doba srednjeg vijeka djelomice preudešeno služilo za crkvu. Vecinu naime od obje velike dvije prostorije C preudesiše u baziliku ranog kršcanskog doba. Priudešavanje za tu svrhu sastojalo je u tome, da donji dio odijelili redom stupova, pa time dobili svetište. Duž svu širinu te prostorije položen je kamenit direk g. na kome se još vigjaju jame, u koje su bili zasagjeni stupovi. U apsidi nagjena je kvadraticna ploca I, koja je služila kao temelj primitivnom oltaru, a ambona H nacinjena od omašnog šulja sa dvije stepenice, zauzimala je lijevu stranu svetišta. Sva ta uredba tako cisto pokazuje najstariju kršcansku tradiciju, da bismo vec s toga razloga morali suditi, da je preudešavanje rimske zgrade u crkvu vrlo rano izvedeno. Cini se megjutim, da bazilika G nije dugo ondje stajala. Može biti, da se je ta prostorija pokazala ruševnom, te crkvu premjestiše u dvoranu B. Barem su svi stupovi, koji su isprva dijelili svetište, nagjeni u predvorju, gdje je njima ukrašena improvizovana kapela. Kad je zdanje po drugi put preudešeno, upotrijebljene su obje dvorane, od kojih je, dakako samo još ostala ograda, kao groblje, a pod podom nagjeno je sedam lešina. Zdanje, koje je nekoliko stoljeca upotrebljavano, propalo je najposlije požarom, koji je na žalost oštetio i rimske spomenike s natpisima i lijepo ukrašene dekorativne dijelove. Ovi su svi priregjeni od miljevine (Mergel), koja se lako teše, ali u žegi brzo puca. Svakako mogao se je znatan dio gragjevnih fragmenata restaurirati, pak te radnje još nijesu ni dovršene. Ovdje samo napominjemo, da u mnogome podsjecavaju na kninske spomenike iz prvog slovenskog doba. Ovdje slijedi tekst svili rimskih natpisa, koji su nagjeni megju zidovima toga zdanja. Natpis je na steli 9,7 cm dugoj a 60 cm širokoj, optocenoj lozom. Ova, kao i tim panon, samo su djelo/ mice ocuvani. Pismo i visoko 65mm, razmak slova 10 mm. Natpis je valjalo restaurirati od mnogih malih ulomaka, ali je vec kao fragmenat zasut. Desne polovice nema fragmenat; nadopunjen širok je 36, visok 60 cm. Visina pisma 40 mm, razmak redova 10 mm. Gornje i lijeve strane lijepo izragjenog natpisa nema. Fragmenat je dugacak 67 cm, 39 cm širok. Visina pisma 55 mm, razmak , pismena 17 mm. Iznad ispisanog polja, optocenog lozom ima na celu, ogragjenom sa dva stupca, a timpanom okrunjenom, lijepo izvajan relijei djeteta, koje u jednoj ruci drži loptu, a u drugoj pticu — nekoc njegove igracke. Stela je 160 cm visoka, 75 em široka, ispisano polje ima 47 X 50 cm. Visina pisma 44 mm, razmak redova 5 mm. Iznad natpisa ima obilata, ali vrlo surova figuralna skulptura. Po pismenima sudeci, ovaj je kamen najmanje 150 godina mlagji nego oni, što smo ih do sada priopcili. Kamen je 176 cm visok, 65 cm širok, ispisano polje 47 X 45cm. Visina pismena 67 mm, razmak redova 80 mm. Pismo je vrlo surovo i slabo zaparano, svršetak je oštecen. Iznad pisma izvajana je podoba covjeka, koji osedlanoga svoga konja vodi na uzdi. Desno ima ženska osoba s kotaricom u ruci.i) Radnja je vrlo nespretna, slike nerazmjerne i anatomicki nepravilno7 izragjene prije nalikuju na karikature. Za to su pojedinosti odijela i nakita tim naturalisticnije shvacene, tako ovratnik ženske, fibula na I ramenu muškarca, ili u konjskog pusata svaki pojedini kajiš. Takvo detaljiranje spoiednih stvari pri potpunoj nestašici anatomickog shvacanja upucuje na doba propadanja umjetnosti, dakle od prilika na IV. vijek. Kamen je 95 em dugr i 58 m širok. 8. Dva fragmenta: Taj natpis, koji je na žalost ocuvan samo u dva razmjerno malena fragmenta (4 komada), bio je bez sumnje najljepši od sviju. Optocen je štilisticki ukusnim kymom i vrlo delikatno izvedenim biljevnim ornamentom. Umjetnicka izrada tako mu je savršena, da ga možemo staviti u najbolje doba rimske umjetnosti, od prilike u drugu polovicu I. vijeka. 9. Fragmenat male 78 cm visoke are, visina pismena 50 mm, razmak redova 12 mm. U drugom redu možda se spominje isti kao i u 2. natpisu, u trecem redu moglo bi se citati možda 10. Mali ulomak sa nekoliko slova, gdje u prvom redu možda valja citati. Fragmenat pripada, sudeci po obliku pismena i po velicini, osmome natpisu, ali pošto nema sastavnih komada, nigdje nije mogao da pristane.Osim natpisa nagjeno je više figuralnih relijefnih fragmenata, od kojih veci dio bez sumnje potjece od nadgrobnih