U 1. knjizi „Glasnika" od god. 1890. priopcio je vis. prec. arhimandrit Ilarion Ruvarac clanak pod naslovom „Zažablje u Hercegovini, starome Humu," gdje, raspravljajuci o tome, da humska župa, po popu Dukljaninu nazvana ima biti radije Zažablje, a ne, protivno dojakošnjem mnijenju drugijeh, Gacko, stavlja pitanje: kud li se je prostirala? Sam vis. prec. zacetnik toga pitanja pokušao, ne bi li mu odgovora našao, te sabravši sve moguce razloge u pridog svome stanovišlu, izrazio ga je, da Zažablje po svoj prilici valja tražiti onamo negdje iza Žabe planine. Doticno svoje umovanje osniva on ponajviše na tome, što se predio Zažablje pa i Žaba pominje uz poznate krajeve Popova i Hrasna, zakljucivši otale, da je moralo blizu njih ležati, a svakako uz Žabu planinu, od koje Je ocito i ime izvodilo. Red je iriznati, da se je slicno umovanje dobro istini primaklo. Nijesam strucnjak, da bih išta mogao tvrditi o Zažablju kao Dukljaninovu, a o tome se i ne radi. Vec odnosno onog o cemu je rijec, mogu potvrditi misao vis. prec. Ruvarca o položaju povjesnickog Zažablja, a to na temelju empiricnog ioznavanja stvari. Pocevši od vrha „Okruglica", planinska kosa Žaba rastavlja se od hercegovackog, te glavicama Osoje, Gradina, Matica, Vezirova glavica, Saruk, Trovrh i Marin vijenac zaredava neretvanskim zemljištem. Sad što je zemljišta od šljemena cijele te neretvanske Žabe prama zapadu do mecaša Hercegovine i Slivna, zove se u narodu pod imenom Zažablja. Ono medaši s Hrasnom u Hercegovpni, a ni Popovo nije odvec daleko. Imam prepis isprave Petra Valiera, providura mletackog za Dalmaciju, izdane iz Opuzenskog tabora 4. decembra 1684., u kojoj su sadržani uvjeti prelaza Nikole Nonkovica s narodom od njeg ovisnim pod vlašcu privedre, „da joj budu navjeke podanicim". Toga iaroda bilo je u Zažablju, koje isprava pominje kao pokrajinu, oko trideset po prilici sela i sedamstotina ljudi pod oružjem. Mora se priznati, da neretvansko Zažablje, ma da je najgušce napuceno, ne bi moglo dati broj ratnika sarazmjerno gornjemu. Je li dakle ondašnje povjesnicko Zažablje obuhvatalo viši opseg? Vis. prec. Ruvarac drži, da je Gradac u Hercegovini bio središtem povjesnickog Zažablja. Svakako se cini, da je Zažablju pripadalo, što bi se dalo potkrijepiti time, da je pop Petar Dragobratovic, župnik gradacki, koji je posredovao radi predaje Zažablja medu Nonkovicem i providurom Petrom Valierom, i sam prebjegao uz petero svoje brace i ostalih župljana na mletacku stranu, a za sve te prebjege mletacki spomenici kažu, da su iz Zažablja. Nonkovic bijaše ugovorio, da ce nastojati, ne bili i druge osim Zažabljana za sobom preveo, kao n. pr. kršcane od Popova, koji se svukud u mletackim spomenicima, pa i ovom prigodom rastavljeno od Zažabljana spominju. Mora se dakle zakljuciti, da se Gracani medu Zažabljane ubrajaju ne iz kakve nometnje imena predjela, vec što su onamo baš pripadali. Dalje od Graca selo je Brocanci, gdje predaja bilježi, da su Nonkovica dvori. Gore spomenuto pismo providura Valiera kaže za Nonkozica, da je iz Zažablja; ovo se dakle i preko Graca protezalo. Je di i Hrasno pripadalo povjesnickom Zažablju'? Istina je ovo, da i danas ima u Hrasnom porodica Žarkovica, za koju po vis. prec. Ruvarcu lominjani Cevapovic kaže, da je iz Hrasna od Zažablja. Po svemu tome neretvansko Zažablje nije cijedo povjesnicko Zažablje, no svakako je dio od njega, a evo dokaza. U neretvanskom Zažablju postoje medu ostadim i sela Hreljinovac, Kuti i Vidonje. Ovo, jer matica, postado je sinonimom cijelome predjelu, koje se izmjenito i Zažabljem i Vidonjem zove. U Hreljinovcu je stanovao cuveni junak Matijaš Sentic, a u jednoj narodnoj pjesmi ima, gdje vila s Matice planine vice na ravne Vidonje istog Sentica Matijaša. O Nonkovicem i Sentic je prebjegao, a i za nj mletacki spomenici bilježe, da je iz Zažablja. Dolazi dakle, da Hreljinovac i Vidonje, kao što danas, i onda su bili u podrucju Zažablja. Kuti pak nijesu ocito ništa drugo nego skracenica od imena Kutici ili Kutjevici, mjesta, o kome vec napomenuti Cevapovic piše: Takove skracenice nijesu u Zažablju rijetke, pa ceš cuti od Barišica Bariše, od Sentica Sente, od Ostojica Ostoje i t. d. U lijevi rukav rijeke Neretve niže Opuzena utjece ispod tvrde Brštanika pritok „Crna rijeka", koji na tom mjestu prima i ime „Prunjak". Taj pritok izvire iz jezera „Kuti", što svojim vodama oplakuje krajni zapadni podanak neretvanskog Zažablja. Nešto više njegovog utoka u rijeku Neretvu, skrece se u taj isti pritok „Crnu rijeku" drugi pritok „Mislina", nego pošto je tekao uzduž cijelog podnožja zažapskog sa sjeverai sjeverozapada. Po tome ocito je, da je tvrda „Brštanik", za koju po vis. prec. Ruvarcu, spominjani Lukaric veli, da ju je nacinio bosanski kralj Tvrtko, medu ostalim služila i za stražu Žabe, biva Zažablja; imala je ponajpace braniti fluvialna vrata k neretvanskom Zažablju. U neretvanskoj dolini uzduž desnog kraja rijeke Neretve prama kuli od Norina, na ishodištu ravnice, što pripada zažapskom podrucju, do danas uzdržado se povjesnicko ime polja „Prevdake", kojim je, kako Lukaric kazuje, krenula bosanska i dubrovacka vojska suprot Braniboja i njegovih sinova. Od porodica po vis. prec. Ruvarcu u njegovom clanku nabrojenih, ne mogoh crpeti s lica mjesta nikakih dokaza, jer istoimenim porodicama nema u neretvanskom Zažablju ni traga, a po onome, što sam cuo, ni u pogranicnim hercegovackim predjelima. Prilika je, da su izumrle idi se iselile. Eno u „Korablji" (ne znam joj izdanja, jer prve strane istiska što mi je pred ocima, razderane su). Kacic na str. 475. piše: Pa dobro, Novakovica, inace recenih Masdarda imade i danas u Sutmartinu na otoku Bracu. Mornarica, valjda od Mernarica, nalazi se u Metkovskom odlomku. Što vec spomenuti Cevapovic ja mislim da je od tog dalje ime Margeritica, što ga vis. prec. Ruvarac istovetuje sa onim, nego ime Martinovica, koja porodica takoder živi u neretvanskom Zažablju. U pogledu Crnojevica, imade u neretvanskom Zažablju Crncevica, koji bi se mogli uzeti za Crnoje