Ova vrsta narodnog pricanja, u koliko je najbogatija i najrazlicitija evojim obiljem i sadržinom, u toliko je kod nas najslabije obradena i najmanje ispitana. Rijedak je onaj. koji nije cuo bar što god pripovijedati ako ni otkle, a ono za stalno iz djetinstva o tijem stvorovima cetvrte dimenzije. Naš seljak, ako nam ni o cemu ne zna pripovijedati, umije šta bilo da bilo pripovijedati iz carstva duhova. Pa i zanimljiva je u istinu ta demonologija. Stotine i stotine, hil,ade i hiljade prica imade o duhovima, koje kolaju narodima svijeta. I naš narodu tome veoma obiluje. One silne i bezbrojne price o tome nam najbolje svjedoce. Prosti seljak o tome vam umije tako živo i slikovito pripovijedati, da vas se njegovo pricanje veoma doimlje, a na njemu. samu o tobožnjim strahotama, jer to on tvrdo vjeruje, upravo se svaka dlaka ježuri, te mu cijelim tijelom, kako njegovijem, tako i njegovijeh neukih i lakovjernih slušaoca jeze (srsi) prolaze. Prekrasna bi doista i vrlo zanimljiva bila lektira, kad bi se sve ovakove narodne price sabrale, a uz to bi i sa etnografskog gledišta bile od prevelike važnosti ove pripovijetke, jer je ova vrsta tvorevina ljudskoga uma manje više zajednicka i opca svijem narodima na svijetu. Šteta je velika, što se kod las ne istakne i ne nade kakav ljubitelj naroda, koji bi ee evojski zauzeo oko sabiranja ove vrste prekraenijeh umotvora cjelokutšog našega naroda. Ne bi mu bilo nužde, da putuje po tudini i opisuje nam strane stvari, kad evo i Kod kuce imade da sabere, napiše i obesmrti nam ove prekrasne i lšravo bezbrojne tvorevine narodnoga uma. Ovakijem bi se radom dicno odužio domu i rodu, a sebi bi iostigao casnu zadužbinu. Knjige bi se i knjige mogle sabrati i napisati ovijeh lijepijeh pripovijedaka. A kolike bi: ss još u njima nalazile znamenite i korisne stvari za nauku. Spomsnucemo ovdje samo jedan motiv iz narodnog pripovijedanja odnosno vjerovanja o duhovima. Osim obicne razdiobe duhova, koji se u glavnom na dvoje dijele, na agahodemone (dobre duhove) i kakodemone (zle duhove). Naš narod imade i jednu trecu vrstu duhova. Ovi duhovi niti su dobri niti zli, a jesu i dobri i zli. To se ima tako razumijevati, da njihovo djelovanje zavisi o odnošaju njihovu prema covjeku, o doticnom vremenu i mjestu, kad se i gdje se izvadaju. Ako se izvadaju sretno vrijeme i na dobrom mjestu, onda ovi duhovi svojim djelovanjem ne samo da nijesu opasni za covjeka. nego su mu još i od velike koristi. Obratno, ako se izvacaju u zlo vrijeme i na zlu mjestu, onda su ti njihovi cini grozni i pogubni za covjeka. Po tome se jaeno vidi, da u našem narodu postoji vjerovanje, bolje reci a (praznovjerje) i u neku trecu vrstu duhova, koji nijesu, kao oni prvi ni dobri, ni zli, nego nekako, da recemo neutralni, jer njihovi cini i djelovanje, kako vidjesmo, zavisi jedino o doticnom vremenut i mjestlt. gdje ih cine, te mogu prema tome biti ili dobri ili zli.