Kada se prevezeš iz Krupe preko jednolicnog krševitog polja kod Velikog Radica prema Bišcu, pa iznad Založja prispiješ nakraj polja, zatece te krasota pogleda, koji ti se otuda pruža. Duboko ispod njega prostire se krasna bihacka dolina, okružena šumovitim gorama; njome protjece bistra Una, koja pokraj divotno položene varošice Bišca, nekadašnje pozornice dugotrajna i krvava boja izmegju krsta i polumjeseca, juri prema ubavom klancu kod Brekovice. Ta plodna dolina pružaše kako nomadima, tako i stalnim naseocima sve uslove ugodna žitka, pa se po tome lako može razumjeti, da je vec u drevno doba bila naseljena, te arheologu pruža neprekidan niz ostanaka iz davne starine, koji dosižu iz prehistorijskog sve do novog doba. Arheološko pretraživanje bihacke doline i njene okoline pruicno je vec napredovalo, na cemu hvala nastojanju revnih lokalnih ispitaca, školskog upravitelja Petra Mirkovica i geometra za evidenciju Julija Grraunera, pa prije nego što se latim svog pravog zadatka, da opišem prekopavanje nekropole u Jezerinama, hocu da najprije ukratko prikazem uspjehe pretraživanja recene gospode, koje su mi oni s najvecom pripravnošcu priopcili. Za lakše razumjevanje toga što slijedi, neka služi priklopljena ovdje pregledna karta, slika 1.. za koju sam radi oznacivanja razlicitih objekata odabrao ove znakove: za nasute gradine i utvrde. „ ostanke naseobina. „ podore gradina. m „ „ crkava. c „ „ drugih zdanja. „ rasuti gragjevni materijal. a „ ravne grobove. „ gromile. Uz ovo primjecujem, da su ostanci rimske kulturne perijode na karti crveno oznaceni. A. Ostanci prehistorickog doba. Kad od Bišca pogjemo niz rijeku prama sjeverozapadu, za kratko cemo vrijeme prispjeti u selo Kralje, pa cemo ondje neposredno na lijevoj I obali Une iznad mosta naci mnoštvo rasutih utaraka rukom gragjenog ilovastog sugja, tako da sam bez prekopavanja iz pijeska uz obalu povadio dosta velikih komada. To su po svojim oblicima utarci od sivog i tmastog i ilovastog sugja, koji bez svake sumnje potjecu iz prehistorickog doba. Po narodnjem pricanju imala je ovdje biti varoš, koja se je zvala Tintor Varoš te je pripadala nekom domu Štipanu Suricu. Ovoga da je protjerao Pavao Lenkovic, a pri tome boju da je i varoš izgorjela. Nešto iznad onog mjesta, gdje su ti utarci ilovastog sugja, vidi se blizu obale mnoštvo kolja, gdje iz vode proviruje. Ono je debelo 10—lb cm 1 i poredano, pa ga zato smatram mlagjim od prehistoricke naseobine, koja j je nekoc stajala na ovome mjestu. Ako putem od Kralja pogjemo dalje prama sjeverozapadu u selo 1 Sumarselo, pa se otale uspnemo na brdo Izacicglavicu, naici cemo na j zaravanku te glavice na prehistoricku nasutu gradinu, koja se onuda i naziva „Gradinom". Tlocrt joj i presjek prikazuje dika 2. po nacrtu geometra za evidenciju Julija Graunera. Primjecujem na ovome mjestu, da za sve nacrte i tlorise nasutih gradina i utvrda, što ovdje slijede, imam zahvaliti prijaznosti toga gospodina. Prostrana gradina na Izacicglavici tvori pravokutnik, kome istocnozapadna dužina iznosi 440 m, a sjeverojužna širina prosjekom 125 m. Sjeverna i južna strana dovoljno su zašticene strmim obroncima brda, pa im za to nije trebalo druge utvrde. Ali na zapadu prostire se preko gorskog povora u sploštenom, spram spoljašne strane otvorenom luku kamenit nasip c, visok s polja 5 m, a iznutra samo 2 m. Istocna je strana zašticena pravim, s obje strane 3—im visokim kamenitim nasipom b, komu se u južnom dijelu uzdiže nešto poviša, kvadraticna gromila a. Po nutrašnjosti utvrde i po nasipima rasuta je množina ilovastih utaraka od sugja, gragjenog rukom. Veli se, da su od prilike prije 30 godina neki, koji su onuda kopali blago, pod gromilom a našli tri ilovasta lonca, napunjena uglevljem i ljudskim kostima. Cini se dakle, da kod gradine ima i ravnih grobova s paljevinom i žarama. Istocno od Sumarsela stoji na istocnom kraju sela Brekovice na strmom brijegu uz lijevu obalu Une podor sredovjekog grada Brekovice, kome tlocrt i presjek prikazuje slika 3. Svud oko podora vidi se velika množina rasutih onuda utaraka od ilovastog sugja s polukruglim i pravokutnim gukama, s glatkim i raznoliko narebrenim okrajcima, za tim sa zaparanim crticama i utiscima od nokata uokolo. Zapadno od podora uzdiže se kod a gromila, koja ima 15 m u premjeru, a visoka je 4 m, te sada služi kao muhamedansko groblje. Seljani znaju vrlo dobro, da je taj brijeg ljudskom rukom nasut, ali nema nikakih prica o njegovu postanju. Bez sumnje ie u Brekovici postojala prehistoricka naseobina, pa se mora žaliti, što se ta promila zbog svrhe, kojoj sada služi, ne može prekopavati. Južno od obližnjeg sela Bajrica ima na nekoj izbocini, koja se je od brda pružila prama rijeci, neobicna zemljana gragjevina, Kulište nazvana. Po pridanoj ovdje slici 4. sastoji ona od tri jarka, a, b, c, koji upoprijeko prelaze preko gorskog grebena, te zatvaraju elipticki zaravanak od 28 m istocno zapadne dužine i 12 m sjeverojužne širine. Po zaravanku rasuti su utarci prehistorickog sugja i mali komadici žežene ilovace, te ta zemljana gragjevina bez sumnje pripada prehistorickom vremenu. Na dnu najzapadnijeg jarka a ima i vapnenog lijepa s primiješanim kamencicima, te ce biti, da je ondje u blizini stajala kakva novija zgrada. Nego se na površini nigdje ne može zamijetiti trag kakim zidinama. Ako niže Breko vice prijegjemo preko Une, to cemo na sjeveroistoku sela Brkica na jednom kuku, izbocenom prema rijeci, opaziti temeljne zidine sredovjekog podora Ob rovca grada, kome tlocrt prikazuje pridana ovdje slika 5. Od sredovjeke gradine održali su se samo temelji, ali megju ovima rasuto je mnoštvo utaraka od ilovastog sugja, gragjena rukom, s razlicitim ornamentima, koji karakterišu prehistoricko sugje, izmegju njih brusovi i t. d. Niže grada našao je godine 1892. jedan seljak u polju broncani kelt, koji je gosp. Grrauner darovao našem zemaljskom muzeju. To broncano oružje, prikazano u slici 6, razlikuje se svojini ornamentom od nagjenih dosele u Bosni i Hercegovini šupljih keltova