A. Latenski nahogjaji. Pri ovome razmatranju, što ovdje slijedi, valja nam poci od onog silnog narodnog pokreta, koji se je u IV. vijeku pr. Hr. razvijao u srednjoj Evropi, a to je veliko gibanje Kelta od zapada prama istoku. To, od obala Atlanskog oceana odbijeno pleme razdijelilo se je u alpinskom podrucju u tri goleme grane: jedna je poplavila Italiju, druga ie provalila u gornje podunavske krajeve, a treca se je raširila po sjeverozapadnim krajevima Balkanskog poluostrva, gdje su bili naseljeni Iliri, te se pomakla sve do Ham u sa. Prvi balkanski narodi, koji su u dodir došli s Keltima, bili su ilirska plemena kasnije rimske pokrajine Dalmacije (današnja Bosna i Hercegovina), a s onu stranu Drine tracka plemena Mizije (Mosia, danas Srbija jedan dio Bugarske). Ovi moradoše uzmaci ispred pretežne sile, te su se vec godine 335. pr. Hr. Kelti stalno naselili na Balkanu, tako da su Aleksandru Velikomu, kada je za tracke vojne boravio na Dunavu, mogli poslati poslanike (376.), koji mu na pitanje cega se najviše boje, dadoše originalan odgovor „da bi se nebo jednoc moglo na njib srušiti". Drugo su poslanstvo Aleksandru slali u Babilon (Arrian I. 4. 715. Diodor 17. 13.). Pošto je možno mizicko pleme Tribala potisnuto na jug, te je opsjedalo Abderu, morade pred Keltima uzmaci i jedno od najsilnijih ilirskih plemena, koje je bilo nastanjeno u Bosni, — a to su Autarijati. Jedan ogranak od ovih, koji je brojio 20.000 glava, prodre na jug i provali u Peoniju, kralju Auduleonu priskoci Kasandar iz Macedonije u pomoc, potuce Autarijate te ih naseli na gori Orbelosu (310. pr. Hr. — Strabo. 318. App. H. 4. Polvan 7. 42. Diod. 20. 19.). S onu stranu Drine pobiše Kelti Tribale, te sada prodriješe do gore Skarda (danas Sardag), otkuda dobiše ime Skordiska (Seneka: nat. quest. 3. 11. Plin. 31. 4.). Pri kraju III. a pocetku II. vijeka provališe oni u zajednici s Ilirima, Madima i Dardanima u Macedoniju i Grcku. Nego naskoro nastupi obrat: god. 189. pobije ili Lucius Scipio, koji je polazio na Antioha, a ostanci im pobjegoše na dunavska ostrva (App. II. 5.). otkuda naseliše pritocice, narocito Savu, a kasnije se u toliko oporaviše, da su Tiberiju mogli pomagati u panonskom ratu ; (6.—10. po Hr. — Dio Cass. 54. 20.). To su tako zvani „veliki Skordiski", koji su stanovali izmegju obje rijeke, koje utjecu u Ister (Dunav) izmegju Noara (Save), koji tece kraj Segestike i izmegju Marga1) (Strabo). Skordiski, koji su zaostali na Skardu, brzo se oporaviše, god. 118. pr. Hr. pobiše Katona, god. 112. provališe u Dalmaciju i Tesaliju (Florus III. 4. Eutropius IV. 29.), dok ih konacno 108. pr. Hr. nije s mizickim Tribalima satro Minucius Rufus. Kelticka je invazija narocito za prehistoricko ispitivanje vanredno znamenita, jer u mracnoj povijesti naroda oznacuje obrat, koji je tim jasniji, jer su Kelti imali naprednu kulturu, kojoj su obilate tragove ostavljali, kuda bi god prolazili. Nauka je sve oblike keltskih spomenika, koji se bitno razlikuju od spomenika podjarmljenih naroda, skupila pod nazivom latenskog stepona, te razlikuju stariju i mlagju latensku perijodu. Pošto pak o najglavnijem gibanju Kelta kroz ilirsko, — dakle i bosansko — podrucje imamo pouzdane podatke, to ce nalaženje prijedmeta iz latenskog doba veoma mnogo vrijediti za kronološko odregjivanje. Od ocrtanih gore dogagjaja valja nam u vidu držati dva momenta: prvo, da je u IV. vijeku (prije 335. pr. Hr.) bila prva invazija Kelta kroz bosansko podrucje, te nam u to doba valja staviti nahogjaje starije latenske perijode; drugo, da su se Skordiski (Kelti), koje je Lucius Scipio potisnuo na dunavska ostrva, pocevši od g. 189. pr. Hr. poceli po malo širiti po Posavini. Iz te perijode potjecu mlagji latenski nahogjaji. Obje faze keltickog gibanja, u koliko su se dotakle bosanskog podrucja, bitno se razlikuju jedna od druge. Prva je invazija bila borbom otežan prolaz, gdje je Keltima, koji su bili za putom, bilo do toga, da što prije stignu do svojeg cilja — do Macedonije i Grcke. Nahogjaji iz toga doba bice dakle samo sporadicki, te ce pripadati kratkome razdoblju i tijesnom krugu oblika. Druga je invazija po malo napredovala: suzbijeni Skordiski moraju da sebi korak po korak mirnim putem osvajaju zemljišta i da zemlju po malo nasele. Po Skardusu i Hamusu, u Traciji i Macedoniji, primili su novih dojmova, koje sa sobom ponesoše u zavicaj, pa je tu onda posve prirodno, da se njihovi spomenici, koji su ostali do današnjeg vremena, oblikom svojim vrlo razlikuju od onih iz IV. vijeka, i tako ce se moci rastumaciti, ako megju mlagjim latenskim nahogjajima nagjemo citavo cislo oblika, za koje starija perijoda ne zna, i kojima ondje ne možemo da nagjemo ishodište. Najznamenitiji prijedmeti starije latenske perijode nagjeni su dosele na Rakitnom polju (kot. Ljubuški), gdje je kod Zagradine i Petrovi ca nagjeno više objekata. Karakteristicni su komadi sa Rakitnog polja 4 fibule srednjeg stepena, a sa zadnjeg mjesta dvije ovalne ogrlice (torquis) od bronca. Zagradinski su nahogjaji za to još znameniti, jer potjecu iz skupne grobnice, tako da lako možemo pomisliti na sukob izmegju Kelta i Ilira, koji je ovdje mogao biti. Na tu nas borbu upucuje i drugo, od prilike 2 sata odanle odaljeno razbojište kod Trebistova, gdje sam god. 1887. našao više kopalja, koja bih ja radi njihove ravne plojke takogjer pripisao latenskom stepenu. Karakteristicki latenski oblik ima i onaj nož, što ga je u Rakitnom kod gradine Petrovica god. 1891. našao muzejski pristav Fiala (Slika u Glasniku 1891. IV., str. 414.). Drugi su prijedmeti istoga stepena još nagjeni po ovim mjestima: u dolini Rame lijepa fibula sa sploštenom, trakolikom stremenkom, koja se može smatrati pralikom onoj iz Rakitna, što je naslikana u Glasniku 1891. IV., str. 422., slika 18., i koja je fibula po svoj prilici samo slucajno dospjela pod hrpu prijedmeta iz broncanog doba; u manastiru Humcu fibula starijeg oblika, kojoj se proveniencija na žalost ne može ustanoviti, te valjda potjece iz kotara Ljubuškog i ko nacno