Kada sam godine 1891. prvi put pohodio nekropolu na Jezerinama, odvede me sveštenik, gospodin Kosta Kovacevic iz Pritoke na jedno mjesto naspram Golubica, gdje je Una prije 20 godina od prilike prigodom neke velike povodnje promijenila svoj tok, na što se u novom koritu rijeke pokaza mnoštvo soha. Duž obale vidjele su se ondje u plitkoj vodi mnoge glave zakucanih ondje soha, ali pošto mi je onda bilo hitno, te pri površnom razmatranju megju sohama nijesam mogao opaziti ništa osobito, odlucih, da drugi put zgodnom prilikom stvar bolje ispitam. Moram u ostalom priznati, da se od toga ispitivanja nijesam nadao osobitom kakvom uspjehu, jer sam u Otoci, Breko vici, Bišcu i KulenVakufu vidio, da i danas svijet, što živi kraj Une, još gradi sojenice i da svoje vodenice najvole graditi po skokovima rijeke, a ducane uz mostove nasred rijeke na množini soha. Nije dakle baš bilo neosnovano, ako sam pomislio, da su pri cestom mijenjanju Unina korita one sohe mogle pripadati novijem vremenu. Godine 1892. dogjoh opet u Bihac, da udesim sistematicno prekopavanje prehistorieke nekropole na Jezerinama, te mi tom prilikom revni lokalni ispitac, gospodin geometar Julije Grauner pokaza razlicite, bez sumnje prehistoricke nahogjaje iz Ripca, koji su potjecali iz jedne sojenice u Uni. Vrijeme, što je bilo odregjeno za moj boravak u Bišcu, morao sam sasvim upotrijebiti na prekopavanje u Jezerinama, te za to zamolili recenoga gospodina, neka bi stvar držao na umu, i neka bi nastojao, da pribere što više rukotvora iz onoga mjesta, pa da mi priopci pobližih vijesti o prilikama tog zanimljivog nahodišta. loj je zamolbi gospodin Grauner udovoljio s najvecom pripravnošcu, pa tako mogu da ovaj prethodni izvještaj o prvoj, u Bosni konstatovanoj sojenici priopcim. Ne propuštam tu priliku, a da gospodinu Grauneru za mnogi trud, kome se je tom prigodom podvrgao, i za lijepu zbirku sojenickih nahogjaja, koju je darovao našemu zemaljskom muzeju, kao i za nacrt, priregjen o onome kraju, ne izrecem najusrdniju zahvalu. Selo Ripac leži od prilike 97, km jugoistocno od Bišca uz cestu Bihac Petrovac uz neku, jezeru slicnu proširinu Une, pa su se kuce toga mjesta poredale na obje obale rijeke, a donekle i na jednom ostavu sred. Une. Na tome je ostavu u srednjem vijeku bio grad, od koga se još vide do na o m visine ocuvano platno i ostanci od cetiri okrugle kule. Ondašnji žitelji zovu ga Forkolangrad. Godine 1890. prolomiše niže Ripca kod Ružnica sedreni prag nekoga skoka, kakih u Uni ima množina, pa time vodu kod Ripca suiziše za 1*5 m i tako doskociše cestoj poplavi obiju obala Une. Nego time ujedno vodenicari ripacki izgubiše jedan dio vodene snage, pa da ovu opet povise, pregoše, da prolome nekoje osušene pragove iznad svojih vodenica, kojom prilikom ispod sloja sedre, debela mjestimice do 1 m, izagje na vidjelo prehistoricka sojenica, o kojoj je ovdje rijec. Njezin položaj vidi se iz pridanog ovdje tlocrta slika 1. a je ostavo s Forkolan gradom, b sada prolomljeni prag, a c sojenica, koja je ležala izmegju velikog Uninog ostava a i jednog manjeg ostava d. ali joj se dosada nije mogla odrediti prostornost. Prehistoricke sojenice samo se vrlo rijetko dešavaju u rijekama, kao n. pr. kod Olomuca u Moravskoj na Moravi, te se cini da i u Ripcu imamo pred sobom ostanke rijecke sojenice. Jer po izvještaju gospodina Graunera proviruju na nekim mjestima ne samo sohe, nego i skele iz vode, ali samo kad veoma opane. Mora dakle da je voda u prehistoricko doba bila niža, nego danas i bice da u ono doba Una kod Ripca nije bila proširena do citavog jezera. Dva nacrta gospodina Graunera u presjeku prikazuju na jednome mjestu sojenice 1*5 m ilovace i zemlje, ispod toga od prilike 50 cm šljunka i sedre, a sve ovo složilo se na kulturnom sloju, debelom od prilike 50 cm. Pod tim kulturnim slojem nagjeno je cvrsto tle. Na drugom mjestu dolazi pod sedrom, debelom od prilike 50 cm, kulturni sloj, a pod ovim cvrsto tle. Crni kulturni sloj sastoji od drvenog uglja, luga i gliba, te gospodin Grauner po množini uglja misli, da je nekadašnja sojenica propala požarom. Ako to stoji, onda bi sistematicno pretraživanje sojenice moglo iznijeti obilje nahogjaja, jer nas je poucilo iskustvo kod drugih, narocito kod švajcarskih sojenica. da se ugalj od sažgane tkanine, konopa, voca, žita, hljeba, gnoja i si. vrlo dobro održi i da nam mnogu pouku može dati o životnim prilikama sojenicara. Sohe su zašiljene i mahom su od hrastovine od 10 do 80 cm u premjeru. Zakticane su u nejednakim razmacima od 0*5 do 2 m, a glave im se uzdižu u donji dio sedre, naslagane na kulturnom sloju, skele, koje su se ocuvale na više mjesta, priregjene su od rascijepane hrastovine, a samo na dva mjesta upotrijebljena je i crnogorica. Grede tih skela imaju na više razgledanih mjesta isti pravac od jugoistoka prama sjeverozapadu. U kulturnom sloju, kao i u drugim partijama sedre ima megju sohama množina utaraka od ilovastog sugja, jelenovih rogova, veprovih zuba i životinjskih kosti. U zbirci nahogjaja iz ripackih sojenica, što ju je gospodin Grauner darovao zemaljskome muzeju, vecinom su iiovaste rukotvorine, i, kako je to posve naravno, ponajviše samo utarci od posuda, gragjenih rukom. Nego su megju njima i dvije, gotovo posve cijele, takogjer rukom gragjene posude. Prva je od njih na slici 2. prikazani sivi lonac s rucicom, izvijena ponešto ruba i okruglaste rucice. Visok je 14 cm, najveci je premjer 12 cm, širina zjala 9 cm, a premjer dna 9 cm. Posuda je priprosto gragjena i nema na njoj nikakvog ornamentiranja. Druga ocuvana ilovasta posuda, kojoj podobu prikazuje pridana ovdje slika 3. a i b, svakako je zanimljivija. Ona je spolja i iznutra obložena sedrom i ima oblik kusastog cunja. Masti je rigje, a bokovi su u gornjem dijelu ukrašeni sa tri usporedne, zaparane crte. Visina je posudi 18 cm, širina zjala 11 cm, premjer tla 51/2cm. Rupa u dnu nije probijena nego. kako to svjedoce tanki okrajci, progorena. To, kao i cijela podoba posude karakterišu je kao lonac za talenje, pa ako je