Rod gavrana rasproetranjen je po svoj zemlji. Kako u žarkim tropima, tako i u ledenim polarnim predjedima nailazimo na zastupnike njegove. To su vrlo razvijene i vecom cesti brzoletne ptice, pri tome su pravi svaštožderi. Od vrsta, koje u Jevropi nastavaju, samo se dvije dosada nijesu našle u okupiranim pokrajinama. Jedna od njih, zloglasnica , teško da ce ikada sa Skandinavskog sjevera, gdje stalno boravi, na jug zaci, docim ce se druga kad tad izvjesno u zemlji pojaviti i svoj svecani ulazak u prostorije zemaljskog muzeja držati , a to je zlatovranka kljunom poput mercana. O nedostajanju crne vrane reci cemo potrebito, kad budemo govorili o sivoj vrani. Odista najsimpaticnija pojava u ovoj grupi jest : Zlatka, u Herc. vuga . Kad se u proljece stane svuda po divnim vocnjacima grada Sarajeva razlijegati melodicni glas crnožute ptice, onda je zimi i nevolji kraj, a srce šetaoca nehotice obuzme, u najljepše doba od godine, neko prijatno proljetno cuvstvo. Srecom zlatka nije se skucila samo na nekolika mjesta, vec je cesta pojava po svoj zemlji. Rjede se nalazi po planini, no ipak sam udesio jedan par 31. maja 1892. na najkrajnjoj granici šume visokoga Veleža od prilike 1750 m visoko nad morem. U najvišem broju našao sam je u sjeverozapadnom kraju Bosne, u kotaru Cazinskom, gdje se iz svake malene šumice gotovo u svako doba dnevi razlijegao glas zlatkin. Više puta sabirao sam po okolini Sarajevskoj divno gnijezdo ove ptice, koje treba, kao što je poznato, uvrstiti u najumjetnija gnijezda evropejske u opce. Ponajviše se ovdjen nalazi na hrastovima, jasenima i orasima. Protivno ovome pravidu nadoh u maju 1887. gnijezdo, koje tako nisko visaše o grani mlada duba, da sam ga lako stojecke otkinuo rukom. U gnijezdu imaju tri ili cetiri jajeta, koje se ne može ni sa kojim drugim evropskim pticijim jajem pobrkati. Osnovna je boja bijela, ružicasto prelivena a na njoj imaju pojedine, malene, pepeljaste pjegice, a preko njih povece crnomanjaste i tamno crne pjege. U muzeju nalaze se 9 egzemplara iz razlicnijeh krajeva zemlje, u kožama, i 7 jaja. I ako najradije traži slatke trešnje i inace se vrlo lakomi; na zrna svakovrsnog voca, to ipak u prvome redu tamani insekte, te je stoga od prevelike koristi po poljoprivrednika. Takoder divna šarena perja, crvena poput cvijeca od šeftelije (praske, reske) a glave i krila crnih kao svijetao celik jest . Škvrlj kriješvar, cvrljak Begova je domovina dalje na istoku, pocevnš od Srbije do obala crnog i egejskog mora, i cak preko njih zasijeca duboko u Aziju. Begove seobe u godinama, kad skakavci navale, dosižu kao što je poznato cak do najkrajnjega zapada Evrope. Po svoj prilici dotice Bosnu i Hercegovinu cešce i gotovo; svake godine, pošto su ove zemlje tako blizu njegove prave domovine. Zbilja se nalaze 3 egzemplara ove lijepe ptice u zemaljskome muzeju. Prvi put ubio je cvrljka u okolini Sarajevskoj stražmeštar 1886., te ga je gospoda Berl docnije poklonila muzeju. Dva vrlo lijepa i stara mužaka iz jednog malog jata ubio je g. Oto Kaut 1 6. juna 1887. i 27. maja 1889. blizu Ostrožca kod Neretve i kod 1 Podhuma, velikom mukom. U maju 1890. opazili su više puta cvrljka u okolini Konjickoj (šumarski upr. Bek), u maju 1890. kod Stoca (Dr. Karlinski), u junu iste godine kod Uvca (Dr. Henš), ali na žalost nijedan egzemplar nije uhvacen. I kod hana Buloga i hana Brezovice nedaleko od Sarajeva moglo se vidjeti pojedine egzemplare (Zelebor i šumar Havelka). Ali mi se najinteresantnije ucinilo ono, što mi je kazivao neki kadet oficirski zamjenik od 2. pjegn. regim.. koji je u proljecu 1889. stacioniran bio u turskom šepakuna donjoj Drini (srbijanska granica). Po njemu bi cvrljci zajedno sa obicnim cvorcima legli u strmenitim stranama od ilovace, pa bi vazda odlijetali put Loznice u Srbiju da hranu traže. Može biti da ce ovi retci doci do ruku onoga, bi nam mogao pružiti važna objašnjenja o boravljenju cvrljka u ašim krajevima. Samo se po sebi razumije, da se ovaj cvorak broji najkoristnije ptice. Osim toga je on pravi ukras svakojega kraja, sobito gdje je u velikom broju, jer takovo jato pokrije mjesto, na koje spusti, živim šarenim cilimom. Neka su mu od srca proste ono malo bobica bademovih i zrna od grožda. Najbliži mu je srodnik. Cvorak. To je po svoj zemlji dobro poznati prijatelj ljudski. Upravo je iznenadilo, da je tek prije dvije godine oštroumni Englez pronašao u prostoga cvorka dva oblika, koji se dobro razlikuju ; oni pokažuju doduše prijelaza ali imaju svaki svoj samostalan i vrlo cudnovat krug rasprostranjavanja. Ne raspravljajuci ovdje dalje o ovoj cinjenici, samo cu to da napomenem, da cvorci legaoci Bosne, sa potpunim grimiznim šilerom po cijelom perju, više se približuju cvorcima istocnijem. Ovo potvrduju 8 egzemplara u muzeju iz raznih krajeva zemlje. Cvorak zaslužuje baš u okupiranim pokrajinama, da ga svak poštedi, što u ostalom i biva. Pa i ne treba nam za cvorka nikakovih sanduka za gniježcenje; legaoci po pecinama ne trpe u Bosni nikakovu nevolju, šupljih drveta ima svuda u izobilju. Sreca je, što se može kazati, da se ova korisna ptica dovoljno množi, jer mnogijeh godina sasvijem pouzdano i bez smetnje leže dva puta. Tako 1887. u dolini Koševe blizu Sarajeva.U septembru 1890., gledao je kustospristav Fr. Fiala na Glasincu kod Podromanije, gdje na hiljade cvoraka tik do poštanskih kola hranu tražahu, izvjesno i poduže jednoga cvorka bijela kao snijeg. Kao prava ptica selica pojavi se cvorak u Bosni vazda vec oko polovine februara. Takovo jato cvoraka, tek dodetjelo, kad se spusti na gode vrhove od drveta veselo cvrkucuci, vazda je za to, da u nama probudi prve proljetne nade. Cvorku su miliji ravni krajevi zemlje, a osobito u Savskim nizinama ima ih u doba seobe ogromna množina. Na mjestima, gdje ima gusta tršcaka, nocivaju svi cvorci iz okoline jatomice, a s veceri zašumi cijelo jato neugodnim hukom poput oluje, cesto puta zbijeno, tik mimo posmatraca, da se spusti na brdinom grmlju, medu trstikom. To se može opažati svake godine, n. p