a) Hercegovo vrelo. Kako se ide kolskim putem iz Nevesinja u Gacko, na 2 kilometra blizu Fojnice, privlaci pažnju putnikovu na se vrlo lijepo vrelo pod jednim gajem. Narod to vrelo zove „Hercegovo vrelo" i ja mislim o njemu progovoriti koju rijec, premda je g. Šešelj pisao o njemu u ovome listu. Narod to vrelo zove hercegovim za to, što je u narodu sacuvana tradicija, da je tu izlazio Herceg Stjepan ljeti i kod toga vrela obicavao ljetovati. Na moje pitanje: kako je on mogao tu ljetovati, kad nema nikakve razvaline od kuca u kojima je on stojao, rekoše mi, da je on imao kuce na Gradini više Fojnice, i da je u njima stanovao, a na to vrelo samo u danu dolazio i sjedio. Otišao sam i na tu Gradinu i vidio sam, da je tu bila nekakva gradevina, što svjedoce ostanci od zida i tragovi od starih puteva, kojima se dolazilo do tih gradevina. Ili je to zbilja bio dvorac Hercega Stjepana, ili kakav rimski ili sredovjeki gradic, ne znam, ali se prije može misliti da je tvrdava, nego li ljetnikovac, pošto je na visu i u krševitoj ljuti. Vrelo je bilo lijepo urešeno i sa sviju strana divno otesanim plocama ogradeno, a ona ploca najdonja probušena je na srijedi i tuda je voda tekla. No danas od svega toga ništa se ne zna, jer je sve zaraslo u pijesak, samo su nešto 3 malo otkopali vojnici, da ljeti nose vodu s njega. Sa jedne strane odmah uz vrelo nalazi se stolica od kamena istesana a na naslonu od stranice urezana je sablja. Stolica je sa jedne strane krnjava, jedan seljak odbio je komad od nje tražeci : novaca, jer narod prica da je puno para pod stolicom, ali ih niko ne smije kopati, za to je i onoga, koji je od stolice komad odbio, odmah snašla nekakva muka i od nje je i umr'o. Stolica je gotovo do sjedišta zarasla u zemlju, ali ljudi, koji pamte dok se je još dosta vidjelo, pricaju, da je ona divno izradena i da se zna na podnožju, gdje su se i noge metale, kad se na stolici sjedilo, jer je i za njih mjesto u kamenu izrezano. Koliko ima istine u tome kazivanju, ne znam, pošto nijesam otkopavao zemlju da vidim. Izgled vrela uljepšava gaj, koji se odmah iznad vrela zeleni i mala livada ispod vrela, koja se zove Herceglija. Dakle, kao što se vidi, izgled i položaj vrela vrlo je lijep i romantican, a voda je vrlo lijepa i uz najvecu vrucinu tako je studena, da se ruka u njoj ne može držati nekoliko minuta. Stanovnici Fojnice ljeti izlaze na to vrelo, jer je voda vrlo dobra i otvara volju na jelo. Izmedu hercegova vrela i gradine ima razvalina jedne stare crkve, ali vrlo odmah pred vratima crkvene ruševine ima jedna grobnica sa natpisom, pod tim sahranjen pošljednji sveštenik te crkve. Taj natpis snimicu prvom priom ako mognem, jer je zub vremena gotov uništiti ga. U toj razvalini prije nekolike godine nacena je jedna zvjezdica sa jednim crvenim topasom (kamenom) na tlu. Na jednom kraku zvjezdice piše: „Prišad zvijezda, sta vrhu idježe bje oca"samo sa slovima, kao što se nalaze i na starim srpskim spomenicima, gato svjedoci i ona rijec „prišad" mjesto „prišed". Na drugome kraku ima ime Lozinika i još nešto, cega se sad ne sjecam. Ja sam tu zvjezdicu imao u rukama vngae puta, pa sam i natpis vjerno snimio, ali sam ga izgubio, te prvom prilikom snimicu ponovno taj natpis i objelodaniti ga. b) Grcki grad. Poznata je stvar, da su ovim zemljama nekada gospodarili silni Rimljani, i vecina starih ruševina nosi na sebi obilježje rimske arhitekture, ali naš prosti narod malo zna za Rimljane, a mnogo više za Grke, pa za to i mnoge razvaline, koje su iz rimekog doba, on zove grckim. Tako ima jedna stara ruševina izmecu sela Dubljevica i Slivalja na jednome malom visu i narod je zove „Grcki grad". Po izgledu ruševine mora se misliti, da je tu bila citava mala varoš, jer se ona prostire na više prostora, nego što je potrebno za jednu tvrdavu, a vide se još i tragovi od ulica. Tvrcava je bez sumnje bila rimska, što nam svjedoce ostanci od cigle i razbijenih lonaca, što je obilježje rimskog doba. Ja sam zakopavao na dva, tri mjesta, ondje, gdje je najviša ruševina, i odmah sam naišao na komade cigle i lonaca, a poslije mene jedno cobance našlo je tu, gdje sam ja kopao, jedan kao kvadrat od bijelog mramora, divno ugladen, i razbio ga. Pod tijem visom na kome su ruševine, ima velika pecina, za koju narod veli, da je to bila stara tavnica. Pecina se prostire ispod cijelog visa i ne smije se unutra ici bez buktilja i svjetlosti, pošto ni odakle ne dolazi svjetlost, osim malo na vrata. U god. 1889. jedan seljak našao je tu jedan novac srebrn u velicini novcica i taj novac kupio je jedan trgovac u Fojnici i meni ga donio, da vidim, je li star. Ja sam ga pažljivo pregledao, ali pošto ga je rda oštetila, malo sam šta mogao na njemu razabrati. Od slova samo se može procitati: „M A X (slovo se izlizalo) M"....., dakle taj ce novac biti ili iz vremena Maksimina, Maksimijana, ili Maksencija, svakako iz III. vijeka. Da sam bio vješt numizmatici, može biti da bih pozitivno znao ciji je to novac, ali se u tome slabo razumijem. Da mi je danas taj novac pri ruci, bez sumnje bih nešto više na njemu našao, nego li tada i bolje bih ga proucio. Po tome novcu moglo bi se zakljuciti. da je i ta ruševina iz toga vremena, ili još bolje, da je i starija, a nikako mlada. Prije ili poslije toga, odista ne znam, našlo je dijete Mihajla Stanica na ietome mjestu jednu plocicu od mjedi oblikom pravougaonika kao starinski kremen iz puške, toliko isto i veliku, i vidi se da je na njoj bio natpis, ali se ništa ne zna, osim tragova od pojedinih slova. Šta je to moglo biti; ne znam, i mislim, da je kakav nakit. Pretpostavku, da je to nakit, kvari to, što je bio natpis na toj plocici ali još se može misliti da su to tragovi od kakvih arabeeka (šara), kao što se tomece na nakit, no svakako to ce biti tragovi od slova. Još su nešto našli Zirojevica cobani u tijem ruševpnama, a to je divan kamen bijele boje, velicine kamena u prstenu „Maroji" nazvanom. Na tome kamenu urezan je covjek sa kalpakom na glavi i podignutim macem u desnoj ruci. Taj kamen, be