Iako je oslijepio još u djetinjstvu, cetrdesettrogodišnjeg Miroslava Mandica iz Banje Luke nedostatak vida ne sprecava da se bavi svojom najvecom ljubavlju: pisanjem poezije. Brajevom azbukom on niže stih za stihom. Kako kaže, pjesme piše od srednje škole i to uglavnom ljubavne. Volio bih da ih objavim, ali nema novca. Kako bi dokazao svoje pjesnicko umijece, Miroslav nam je na jeziku Brajeve azbuke izrecitovao nekoliko stihova svoje najdraž e pjesme: "Lagano vjetar njiše meku travu, sjaj mjesec .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.