G. arhimandrit Ilarion Ruvarac raspravljao je u pretprošlome, Glasniku" (god. 1-892. str. 293), na temelju dosadašnjih izvještaja o crkvi ozrenskoj, o njezinim natpisima. Štovani je g. pisac pri tome dobro uspio da precisti neke pojedinosti, ali držimo, da nije pogodio uspostavljajuki medusobnu svezu podataka. Na kraju rasprave izveo je naime g. Ruvarac slijedece: „Iz natpisa u crkvi ozrenskoj doznajemo dakle, da je crkva ta popatosana god. 1587., a živopisana 1609. trudom igumna Jacima i bratije, a rukom popa Strahinje iz mjesta Budimlje." Ova konkluzija zahtijeva znatnije izmjene. Što se tice godine u kojoj bi obnovljen plocnik t. j. valja li citati 1587 ili 1697 neka zasad ostane neriješeno. Opažamo samo toliko, da je snimak, na koji se poziva g. arhimandrit, graden po netacnom crtežu, kako vec u svome prilošku „O crkvi ozrenskoj" (Glasnik god. 1892. str. 69) napomenusmo. Nego ova nesuglasica radi godine nije baš toliko važna. Glavno je to, da se našim izvješcem ustanovilo (što se prije nije znalo), da se natpis tice patosa a ne gradnje iste crkve. Ovu cinjenicu usvojio je, po nami, i g. arhimandrit. godina druga pak, u natpisu na ikoni sv. Bogorodice u priprati crkve, doista je 1609. Zahvaljujemo se g. arhimandritu na trudu ispravka, ali svakako moramo nadodati, da se lako bilo dosjetiti da je pogreška ucinjena pri pisanju ili štampanju, i tako ostala; što nije toliki grijeh, te uz nju stoji tacno originalna godina. Ako je gromovnicki aparat u današšem pitomome svijetu uopce izlišan, to je u ovome slucaju zacijelo suvišan bio lego i na ovome mjestu omakao se g. arhimandritu glavni momenat, mi iznesosmo, i po kojemu se odvojismo od prethodnih izvještaja 10 drugih posjetilaca crkve ozrenske. Naime, da ovaj obraz Bogomatere u priprati, odstupa i stilom i bojom od živopisa u glavnop prostoriji crkve. Ovdje cemo još napomenuti, da je priprata zidom odvojena od glavne hramine; i da u priprati — u koliko se još sjecamo nema drugoga živopisa, do samo one ikone nad vratima. Obraz Bogomatere opominje po izradi na italijansku školu docim vas ostali živopis, u crkvi i oltarskoj apsidi, ima karakter vizantijskoga stila. G. arhimandrit ali pretpostavlja, da su obraz Bogomatere i živopis crkve sasvim jedne ruke. Uslijed ove pogrešne pretpostavke spaja gosp. arhimandrit godinu 1609., zapisanu ispod ikone u priprati, s natpisom kod lika sv. Cirila u oltaru. Na ovako vezivanje ali nikako ne možemo pristati. Nije dvojbe, da je prezviter Strahinja kao covjek imao dvije ruke, ali pouzdano se može ustvrditi, da kao živopisac nije imao više, do jednu ruku. Ako je dakle ikonu od godine 1609. kako g. arhimandrit misli — ispisao neki pop Strahinja iz Budimlja (koga natpis ne spominje), onda zastavno možemo izreii, da pop Strahinja iz Budimlja i naš prezviter Strahinja nijesu jedno te isto lice. Istovjetnost imena ne dokazuje ništa, gdje radevine ocito razliku posvjedocavaju. Ali ne samo razlicita umjetnicka ruka, nego i cistota stare slovjenštine na živopisu u oltaru ozrenske crkve utvrduje uvjerenje da je taj živopis stariji od godine 1609. Osim toga ima još i taj momenat cijenu, da je svak, koji je licnsš pregledao ovu staru zadužbinu, posve toga mnijenja, da su gradevina i živopis po duvarima i u trulu iz jednoga te istoga doba. Niko pak, koji poznaje donekle naše stare crkve, nece se protiviti ako izrecemo, da se ovaka crkva nije gradila za turskoga vremena. Gore recena konkluzija g. Ruvarca mora dakle da se modifikuješ ovako: Crkva je popatosana god. 1697. (ili 1587.); ikona Bogomatere u priprati radena je god. 1609., trudom igumna i bratije, a možda rukom jeromonaha Timoteja; docim je živopis u crkvi i apsidi, djelo prezvitera Strahinje, mnogo stariji. A ovo je (samo obratnim redom) ono isto, što u našem prvašnjem clanku vec izložismo.