Kada sam u proljecu 1891. pregledavao rudnik i talionicu bakra u Siniakovu kod Majdana, rece mi tamošnji upravitelj rudnika, gospodin Rudolf Sladecek, da se na lijevoj obali potoka Jošavke, u predjelu Barine, prema talionici bakra, na tako zvanoj Crkvini vide temeljni zidovi nekakve gragjevine, te mi ujedno pokaza nekoliko cisto rimskih zemljanih ploca i cicala, koje je on našao na spomenutom mjestu. Pregledavši Crkvinu, uvjerio sam se, da je tamo razvalina neke rimske gragjevine, ali da u grmlju okolice ove Crkvine ima još i drugih temeljnih zidova rimskih zgrada i da su na lijevoj obali potoka Jošavke sve oranice u okolini tih razvalina najmanje u prostoru od dva hektara posute fragmentima rimske opeke, žmurnjaka i žljebastog krovnog crijepa, a ima i komada željezne troske. Ujedno su mi pokazali nekoliko rimskih cigala, koje su nagjene na desnoj obali Jošavke, kada se gradio bakreni majdan u Sinjakovu. Dalje istraživanje te obale uvjerilo me je, da se nekadanja rimska naseobina u Majdanu protezala i po desnoj obali u najmanjoj duljini od 250 m i to od bakrenog majdana prema jugoistoku do preko Vukelicevog Hana. Na jugoistocnom kraju te površine, po kojoj su razasuti fragmenti od cigala, komadi lijepa i t. d. udari mi u oci jedno 60 m jugoistocno od Vukelicevog Hana modrosivo ponešto uzvišeno mjesto, koje se jasno razlikovaše od crvenog tla oranice oko toga mjesta. Kada sam došao na to mjesto, našao sam tamo temelj 70 cm dugog stupa i naokolo osim cigala i grumenja od lijepa još i više komada lijepa sa zida, ponajviše pompejanskim crvenilom obojenih. Tako je tu ocito plug nabasao na ostatke rimske zgrade. Pošto je pak oranica vec bila zasijana kukuruzom i pošto se za sad mje moglo kopati, zamolio sam gospodu upravitelja rudnika Rudolf a Sladeceka i majstora talionice Andriju Torkara, koji su me pratili, ua u jesen preduzmu kopanje za pokus. Gospodin je Torkar za pokus kopao u kasnoj jeseni godine 1891., ali je skoro morao prekinuti posao radi kišovitog vremena i snijega. Pri tome su je našli temeljni zidovi ovece zgrade i djelomicno se otkrila njezina polukrugla apsida na istocnoj strani. Poslije toga je iskopana jama opet zasuta da se polje opet obraditi može i da se cuva nagiena slikarija na zidovima. Pošto se po poslanom izvješcu gospodina Torkara pri tom pokusnom kopanju osim ostataka zidova našlo i raznih arhitekturnili komada n. pr. velika i mala glavica stupa, fragmenti stupova, debala i tomu slicno, onda crtarijom urešen komad lijepa, kao što je na slici 1. crveno na svjetložutom temelju izvedeni meander, te pošto se iz toga mogla naslucivati veca i bogatije urešena rimska zgrada, naredila je zemaljska vlada, da se ima iskopati, te sam ja bio poslan u Majdan, da zapocnem i prigledam taj posao. Pošto se ovrhlo žito na onoj oranici, došao sam u augustu 1892. godine u Majdan, gdje se odmah pod osobnom upravom gosp. Torkara pocelo kopati, te se to kopanje i svršilo vecim dijelom u mojoj prisutnosti. Zapadni dio zgrade iskopao je onda gospodin Torkar sam, te je poslao u slici 2. prikazani nacrt cijele zgrade. Rado upotrebljujem zgodu, da se tome gospodinu, kao i upravitelju rudnika gospodinu Sladeceku najtoplije I zahvalim na velikoj pomoci, koju su mi pružili i na velikom trudu, koji je imao prvi gospodin, kada je pregledavao kopanje i kada je sastavio : nacrt zgrade. Zgrada sacinjavaše pravokutnik, koji se pružio od sjeverozapada prema jugoistoku. Spoljašna dužina toga pravokutnika bijaše 18*6 m, a širina mu 16m. Na zapadu dogragjeni prostor G od 8*8 m unutrašnje dužine i 7*6 mm unutrašnje širine, u kojem se našao samo na glavnom zidu rimske zgrade ostatak kamenitih basamaka S sa tri 18 cm visoka i 70 cm duga stepena od pješcenjaka, svakako ne pripada toj kuci te je kasnije dogragjen, jer i njegovi zidovi nijesu spojeni sa zapadnim glavnini zidom kuce. Zidovi su 40 era debeli, te znatno slabiji nego zidovi prve gragjevine, a u gragjevnom pogledu mnogo su slabije izvedeni. Nadalje je pod toga prostora bio samo i od ilovace i najposlije je njime zatvoren jedini ulaz u zgradu. U sredini istocnog prednjeg zida našla se sasvim okrugla apsida, koja za 28 m produžuje zgradu i o kojoj cemo poslije opširno govoriti. Kako nacrt pokazuje, osnova je zgrade vrlo pravilna, a debljina svih glavnih i srednjih zidova jest jednaka 60 cm. Samo okrugli zid apside h'iaše slabiji, te je njegova debljina bila 35 cm. Zaostala visina zidova 1 'iaše vrlo razlicita, te se ravnala po neravnoj plohi na površini zemlje nad njima. Tako se održao istocni glavni zid apsidom samo u visini od 30.cm, a zapadni glavni zid naprotiv i srednji zidovi u visini od 50—130 cm nad unutrašnjim tlom. Zidovi se sastojahu od obicnih komada kamena, kojima je poneodje primiješana cigla i fragmenti cigala, a vrlo cesto je megju njima bilo tesanih komada sedre. Cini se, da su osobito okrajci vrata i prozora bili od sedre, od koje se našla velika množina u ruševini. Lijep je bio pun kreca, ali mu nije bilo komada od cigala primiješano. Mora da su svi nutarnji zidovi bili omazani i vecim dijelom slikarijama uriješeni, jer je ponegdje nagjen lijep, gdje još visi na zidu, ali se inace svagdje nalazi kraj zidova množina bijelog pijeska, koji je postao od opalog i smrvljenog, cesto slikarijama urešenog lijepa. Tle svih unutrašnjih prostorija tvori bijel naljeven pod, koji se sastojao od podloge zdrobljenog drvenog ugljena, sloja lijepom pomiješanog šljunka i na gornjoj površini od naljevenog i uglagjenog lijepa, koji je sastavljen od sitnih kamencica i komadica sedre. Osobitom pomnjom izveden je pod u apsidi i u cetverokutnom prostoru A kraj njega, gdje je bila najdonja naslaga drvenog uglja 18 cm, srednja naslaga šljunka 10/5 cm, a najgornji sloj lijepa 18 cm debeo. Pod u prostorima C, D i E bijaše u istoj visini, naprotiv bijaše pod u prostoru i za 21 cm, a u prostoru za visinu kamenite stepenice e, koji je pred njim, za 19 cm viši. U ruševini cijele zgrade nijesu se našli nikakovi komadi opeke, s toga mora da je zgrada bila pokrivena ne