Cavka Je li se poceo vec suton hvatati i svojom mrežom kuce i munare obavijati, a valjana gazdarica na domacem ognjištu naložila vecernju vatru, pa se od nje podiže plavkasti dim, koji se rasprostire po strmim krovovima, ukras vecernje slike bosanske varoši popunjava tad stotinama jata cavki, koje u divljem darmaru glasno grakcu i najposlije se sklone u staru tvrdavu ili razvalinu, koju ceš gotovo svukud naci. Takih tvrcava i razvalina ima u Doboju, Tešnju, Vranogracu, Stocu i u mnogim drugim mjestima. Cavka živi svagdje u najužoj zajednici sa stanovnicima njezino življenje usko je skopcano s covjecijim življenjem. Pod krovom se izleže, kuhinjskim splacinama se othrani, u najvecoj gunguli sedmicnog pazara, na najživljoj caršiji, u otvorenim prostorijama staje, cijele se godine bez ikakve bojazni na okolo šetaju. Kad prirodnjak u bosanskoj Posavini vidi, kako su cavke i vrane po ovcama i svišama posjele, pa po vuni i cekinjama cupkaju, onda ce pomisliti, da se nalazi usred biblijskih predjela, gdje jedna vrsta caplje na pašnjacima sjedi po stoci. Za cavku se može kazati, da je bezazlena, ni korisna, ni škodna, za to se možemo i veseliti, da je tako mnogobrojna u ovim krajevima. Drugdje po Evropi nje po malo nestaje, jer ne nalazi zgodna mjesta za gnijezdo. Ona se naseli i u nove zgrade, koje su po najnovijem evropskom nacinu sazidane, tako n. pr. ovdje u Sarajevu, a to je samo prijatan dokaz, da se ona zna udesiti prema prilikama. Perje cavkino tako je svakom poznato i tako jednostavno, da ga zaista ne treba opisivati. Samo velicina i intensitet (jakost) boje bijelog vratnog kruga razlicita je i u bos. cavke. Ne davno u Kotorskom ubijena je cavka sa sjajnobjelkastim krugom. Cudnovato je da kroz 6 godina promatranja u Bosni i Hercegovini ne vidjeh bijelih cavki, premda u drugim zemljama nijesu vrlo rijetke. Samo preparator Celebor vidje jednu sa bijelim krilima na krovu zatvora kotarskog ureda u Sarajevu, a gospodin Bajer (Vaueg), strojar ubi (puškom Flobert) nedaleko otalen 6. maja 1889. cudnonatu cavku, a upravo ovakove se iste dvije i u Donjoj Štajerskoj našle: Razlikuju se od ostadih samo time, što su im krila svjetlokavaji boje. Kao što vec rekosmo, cavka se može gotovo u cijeloj Vosni i Hercegovini kao domaca ptica naci, samo u nekim predjelima Hercegovine nikako se ne nalazi. Ljeti žive cavke zajednicki u velikim jatima, a zavlada li jaka zima, odleti ih veliki broj u južnije krajeve, a iza nekoliko toplijih dana eto ih opet k nama u potpunom broju. Vjerovatno je, da se zbog klimatickih razlika u pojedinim predjelima, u razlicito doba legu. Od 20. aprila pa do kraja mjeseca maja mogu se friški polozi naci. Sgodnih mjesta za gnijezdo ima cavka dosta. Osim mnogobrojnih pukotina i rupa za zidarske skele i streha ima izobilja još i starog šupljeg drveca pa tako tek možemo razumjeti, za što ima toliko cavka u nas, no, kako vec spomenusmo, na ših se ne možemo potužiti je. Gavran U austrijskim zemljama je gavran vrlo rijetka ptica. Naci ceš ga samo u udaljenijim predjelima i to u visokim gorama. Austrijski se lovac za to i zacudi, kad pri ulazu u bos. prestonicu odmah kod željeznicke stanice u blizini gradske klaonice ugleda mnoštvo gavranova. Iz daleke okodice tu se sakupe oko masna zalogaja. Tako sam jednom stajao na vrhu Trebevica i ugledam kako se upravo sa Gole Jahorine mada crna tacka prama meni krece. To bijaše gavran, koji lijepo kao orao pokraj mene proleti i, kako durbinom mogoh razabrati, uprav do klaonice odleti. Kako u Sarajevu tako i u drugim mjestima kupe se gavranovi najviše oko klaonica i tu se može najlakše i ubiti. Na cijelom Balkanu pocevši od kamenite dalmatinske obale naci ce ga svagdje. U pjesni i prici igra i ovdje važnu ulogu, uopce je jedna od najpoznatijih ptica. Još se strvina nije cestito ni oderala a gavran se još prije strvinara na strvini nalazi. U novije vrijeme tvrdi se opet, da gavranu pri traženju strvine iskljucivo izvanredno oštri vid, a ne miris, pomaže, ali tu bi tvrdnju trebalo još dokazati. U Bosni ne treba hrane dugo tražiti, kud god se okrene, ima je izobilja, za to i nije ovdje lovu toliko škodljiv kao u drugim zemljama, gdje se strvina odmah zakopa. Ali i ovdje ce cesto da smakne po kojeg mladog zecica, tetrijeba, jarebicu i t. d. Leci pocne i ovdje prilicno rano. Na Crnom vrhu kod Gornje Vogošce našao sam godine 1890. vec 18. marta 4 friška jajeta u gnijezdu. Ovo gnijezdo bijaše uopce vrlo cudnovato, jer bijaše sta visoko i u visini od 20 m medu granjem bukve tako sagradeno, da je cijelo nalicilo na cunj, koji je u duljinu pružen. Legdo bijaše brižljivo prostrto lipovom likom. — Mnogo gnijezdo leži takoder u nepristupacnim stijenama i može se jedva pomocu užeta do njega doci. Mladi su vrlo ružni, dok ne dobiju perje, te su velikim vranama slicni. Suviše velikim kljunom razlikuju se vec prvih dana mladih vrana. Zemaljski muzej ima ih u raznom stašu razvitka i to iz Radovine kod Ljubina, Laminaca kod Bos. Gradiške i iz Dervente. Iz Travnika posdao nam je gosp. nadšumar Gešvind gavrana, koga 10 13. februara 1890. ubio i koji imadaše samo jednu nogu. Ipak ]e ptica bila vesela i okretna i na jednoj se nozi tako brzo kretala kao da ima dvije, batak slomljene kosti (tarsusa) bijaše potpuno zarastao. U Bosni ima velikih šuma, a uz to nadu gavranovi izobilja hrane, pa ce se njihov broj u takim prilikama jedva smanjiti. Najviše ih pogine od strihnina, kojim se po naredbi visoke zemaljske vlade truju strvine i samo na taj nacin moci ce se njihov broj manjiti. Vrana Kako u Ugarskoj tako i na cijelom Balkanu nalazi se samo siva vrana. Vrsta, zvana može zalutati u naše krajeve, ali se nikako ne nalazi kod nas. Siva vrana mnogobrojna je u nas. Mirne duše možemo tvrditi, da se svagdje može naci i da je uz vrapca i švraku najobicnija ptica. Cak usred grada živi i leže, što baš nije dobro, jer ona je ponajviše kriva, da u našim bašcama ima tako malo ptica pjevacica, Cini se da je bosanska vrana nešto malo veca od svoje austrougarske komšinice, a zaista