Asklepij u Grka, a Aesculapius u Rimljana bijaše bog lijecništva. U Epidauru imaojaše glasoviti i na daleko cuveni templum. Njegovi svecenici tu mu bjehu sazidali i jednu hastahanu (bolnicu), koja je isto tako na daleko slovila svijetom svojim dobrim glasom. Lijecenje u toj hastabani bijaše veoma obicno. Donijeli bi u nju bolesnika, koji je marljivo s najvecim pijetetom molio i žrtvovao bogu, da mu se u snu ukaže, te da mu priopci pravi lijek, koji ce mu pomoci i od kojeg ce za stalno ozdraviti. Ovakovo lijecenje zvalo se „incubatio". (Pobliže isporedi: Seemann „Mitologija Grka i Rimljana" strana 83.) Listajuci dakle pomenutu mitologiju nebotice mi je gore navedeni nacin lijecenja (incubatio) udario u oci. A znate za što? Ni za što drugo, nego što i u našeg naroda ima nešto veoma slicno, što za cijelo izvagja svoj pocetak, kako bilo da bilo otalen. Narod naime tvrdo vjeruje, da što god bolesnik u snu usnije od jela ili pica ili šta mu drago takvo, od toga ce mu biti, da mu ne ce ni od šta drugog biti lijeka i ozdravice. Isto tako, ako hasta (bolesnik) što god poželi, da jede ili da pije, pa to bilo i protivno njegovu hastaluku (bolesti), valja svakako da mu se ispuni i udovolji želja, jer ako je to i tako, bice mu korisno za zdravlje i ne ce mu biti s goreg. Posve je naravno, da se ovakovo vjerovanje znade cesto put siromahu bolesniku ljuto osvetiti te kadšto urodi sasma zlim i pogubnim posljedicama. Ali šta cemo, kad se na žalost još tako i sada i to vrlo cesto dogagja i kad se narod još nije te pogubne predsude otresao. Ucitelju svjesnu, koji dobro hoce i želi svome narodu, gotovo više nego samu sebi, kao i svakom drugom narodnom ljubitelju i poštovatelju, bice sveta dužnost, koja ce mu se zapisati u „knjizi života", da ne samo ovu predsudu, nego i sve ostale predsude iz naroda nastoji ukloniti i uništiti, ali neka pri tome nikad ne zaboravi, nego nek uvijek ima na umu, da ovaku pojedinu predsudu zabilježi i knjizi na sveti amanet i cuvanje preda. Isto tako listajuci pomenutu vec mitologiju (retci od strane 117—120), kao i nacrtani lik drevnog grckog boga Pana bio mi je povodom i za drugu slicnost. Opce je znano, da naš narod svu silu najraznovrsnijih prica znade pricati o vilama. Izmegju ostalog po Hercegovini se pripovijeda, da pokraj magarecih nogu, imadu mnoge vile i kozje noge. Ne cu da kažem, da i ono dolazi iz stare grcke bajke o pomenutom bogu Panu, koji je imao jarceve noge, pa i rogove na glavi, ali svakako i ovo je veoma slicno tome jarconožnom bogu. Razlika bi samo u tome bila, što se izricno veli, da je taj bog imao jarcije noge, dok narod veli, da u vila imadu noge s „kozjim papcima", a to je oboje u glavnom sve jedno, samo što je narodni izraz i forma nešto blaža za vile, nego što je to bilo u Grka, za njihovog boga.