V. Cesto se desi, da ce mlada, pošto se dovede u kucu, uzeti što, krijuci od kutnje celjadi, da jede. U tome, ako ko od celjadi bane u kucu, recimo svekrva, ona ce odmah rukom zakloniti glavu, ili ruku raširiti po obrazu. To ce ona uciniti od stida; a ne zna, šta ce joj biti. Ako je ona tada trudna, to ce joj grana od ruke ostati na licu njezina djeteta. Gdje je god ona rukom pritisla, ondje ce se na novorodencetu znati crvenružicast cvijet, ali baš toliki, kolika je i ruka. To ce mu vazda ostati. VI. Ako trudna žena gleda, kako se kolju bravi i sluša onu „krknjavu" zaklana brava, to ce njeno novorodence, kada se rodi „hrkati". S toga, kogod hrce, kada spava majka mu je za vrijeme bremena gledala kako se kolju bravi. Ako trudna žena gleda požar, to ce joj se dijete roditi u krastama. Sve ce biti u ranama. VIII. Kada se rodi dijete, pa ga zadoji žena oblaporna, te vazda ište i cenjka, to ce i dijete, dok je god živo, vazda cenjkati, iskati, plakati, sve ce mu malo biti. Takvo je dijete zlo, dok je malo. Isto ce tako dijete zlo biti i sve ce iskati, ako ga ciganka zadoji. S toga se i kaže oblapornu covjeku: „K'o da te ciganka zadojila!" IX. Kada se dijete rodi u košuljici, treba uzeti onu košuljicu, pa njom potrljati dijete po jagodicama obrazima. Tako ce dijete vazda ostati „rumeno". X. Ako ti se ne daju djeca umiru ti, a ti, kad ukopaš dijete, odnesi s djetetom i bešiku na groblje, pa je na grobu oetavi, ili slomi. Tada ce ti se djeca dati. XI. Ako nemaš djece, a ti otici, pa uberi sedam vrhova od bukve. Vrhove pojedi našte srca, pa ceš imati djece. To ceš uciniti na Ðurdevdan u jutro. XII. Ako ti se ne da jesti nemaš volje za jelom; a ti ukradi u gurbetke (ciganke) iz tobrbe hleba, pa izjedi, doce ti ištal za jelom. Pošlje ceš jesti, ko mecava! XIII. Ako odeš u crkvu o „Zadušnicama", kad svijet donosi svijece i pali mrtvima u crkvi, onda gledaj, pa uzmi jednu svijecu iz crkve; ama da te ne opaze. Svijeca ne smije biti od tvojih, vec od tudih svijeca. Tu svijecu drži u sanduku, pa — da Bog sacuva, ako bi ti što postalo; ako ti pocne što, da ti se penje na tijelu, tom ceš svijecom zavarciti, i odmah ce ti udriti na se!.... To je lijek! XIV. Da dozna cura, kada ce se udati, treba u oci Ðurdevadne, da iskopa u bašci trp rupe. U jutro rano treba, da urani i obide rupe, pa ako joj u prvoj šta bude živo (bubica), onda ce se te godine udati. Ako bude u drugoj, onda — druge. Ako u trecoj, onda trece godine. XV. Ako cura ima dva ašika, pa ne zna, koji je više voli; kome je ona milija, neka u oci Ðurdevadne podstriže dva struka luka u bašci, ama „jednako". U jutro kad urani, koji joj struk bude veci, t. j. vece „peruške" potjerao, onaj je momak više i voli onome je i draža. Samo treba u vece da namijeni strukove na momke. XVI. Ako hoce cura da zna, na koju ce se stranu udati, ona neka ustrgne u oci Ðurdevadne struk žare. Žaru neka posadi u bašcu i zalije. Sjutra kad urani i obide žaru, na koju joj se stranu previla, na onu ce se stranu i udati. XVII. Isto tako, ako u oci Ðurdevadne cura omete ognjište, pa uzme „sito". Sito „izvrne" (plitko okrene — gore, a duboko dolje) i u nj naepe „luga". Lug treba onako u izvrnutu situ „naopako" iza sebe (za ledima) da prosije na „ognjište" i „namijeni" kasabu. U jutru ce na lugu naci brazdu, a po toj brazdi prošla je nekakva „buba". Kuda je buba prešla, onamo ce se i ona cura udati XVIII. Ako koga voliš, a on za te ne mari; a ti izvuci svoj „uckur" iz gaca ili dimija. Uckur ceš rasjeci na dvije pole, pa ih onda pružiti: jednu polu s jednog kraja puta, a drugu polu s drugog kraja puta. Tuda samo mora prolaziti onaj, koga volimo. Sad ga treba propuštiti, da proce i&mecu pola uckura. Kako proce, treba brže bolje iza njega sastaviti one polo i sašiti, te ih u gace uvuci. Sad smo njega za se svezali. On je naš sigurno, pa bio muško ili g žensko! XIX. Ako si rad premamiti curu, ili cura momka, to ti treba uhvatiti „slijepoga miša". Kad ga uhvatiš, onda uzmi „dinar", pa ga zakolš. Onda uzmi „vreteno", ama novo, pa mu probuši „trbuh". Kroz tu rupu provlaci „zlato" i miša zlatom umotaj i rupu Sad kroz rupu gledaj, koju hoceš, a kad uzgledaš govori: „Da Bog da, kako je ovaj slijepi miš hodio slijep, onako i ti za mnom zaslijepila!" Ako zkenska radi, onda sve vice, ko i muško, samo: „zaslijepio!" izvrne. Slijepi miš može se i u „pantišpanju" ukuvati, ili u kolace i t. d., pa je poslati onome, koga hocemo, da za nama zaslijepi. Isto tako i magarecega mozga u kolace, ili u šta drugo. S toga ono i kažu: „E dala mu je magareceg mozga!" XX. Ako možeš u kakve izvuci „tri dlake iz glave", ama da ona ne vidi. Onda uzmi, pa ih odnesi u tursko groblje. Na groblju ima onaj šiljak drveni više glave mrtvome „bašluk". Uzmi te tri dlake i nisko ih blizu zemlje umotaj oko bašluka. Po njima onda „zlatom", i umotavajuci vici „Da Bog da, kako ovaj mezar ne zn'o ni za koga, sem za se i za Boga, tako ni „ona" (po imenu je reci!) ne znala ni za koga, osim za Boga i za me!"... Još se i ovo govori u narodu; ali nije gatka medu gatke ne spada. Dijete kada se rodi, ono pozadugo nikoga ne vidi, niti poznaje; pa ni svoje majke. Istina ono se smije, ali se ne smije na ljude; ono se smije na „andele". Andeli ga zabavljaju i išare mu cine, a ono u njih gledajuci, njima se i smije i s njima se zabavlja. Dakle, dok je dijete malo, ono samo ima posla s andelima, dijete vidi andele. U to narod tvrdo vjeruje!... NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.