Pretpošljednja bosanska kraljica Katarina. Katarina kraljica, udovica predpošljednjega kralja bosanskog, Tomaša Ostojica, preminula je u Rimu dne 25. oktobra 1478. god. i bi sahranjena u crkvi „Ara coeli" zvanoj, i na grob postavljen joj je spomenik s ovim natpisom: Ni jedan natpis naš nije toliko puta štampan i preštampavan, kao taj natpis; ni o jednom se natpisu našem nije toliko pisalo i raspravljalo, koliko o tom natpisu; ta štampan vam je natpis taj ne samo cirilskim slovima vec i glagolskim i latinskim i grckim pismenima, i preveden je natpis taj na njemacki. Naucnici i strucnjaci pisali su citave komentare na taj natpis, kao što se na priliku pišu komentari na kakav starodrevni grcki ili latinski ili misirski i asirski i vavilonski natpis. I kad bi ko htio znalacki tacno i savjesno po primjeru kritickih i temeljnih Nijemaca da pomene sve knjige i listove, u kojima je od godine 1550; štampan i komentiran taj natpis s grobne ploce bosansko kraljice Katarine, morao bi napisati citavu knjigu. Ja sam prije dvadeset godina i više mislio na to i ispisao sam bio iz Lambecijeve biblioteke, iz Asemanovih kalendarija, iz Majernovog Spicilegijuma i iz Katancicevog Specimena doticna mjesta, i šta je Difren rekao, šta li Šimek primijetio i kako je Engel preveo na njemacki, i koga su P. J. Šafarik i Franjo Miklošic pompnjuci natpis taj pomenudi i t. d., i t. d.; no poslije sasvim sam izgustirao tu koliko ucenu, toliko malokorisnu svoju rabotu, i danas ne cu da znam za sav taj aparat, spremljem prije 20 godina i više. Pa i našto da spominjem i Lambecija beckoga i Asemana rimskoga bibliotekara i Majerna i Katancica i ostale stare pisce, kad oni pokraj sve svoje ucenosti i nacitanosti nijesu znali o Katarini i o njenom rodu to, što mi danas znamo? Jer i ako su znali oni, ko je bio otac, djed i pradjed po ocu Katarini, kraljici bosanskoj, ali nijesu znali, jer ni Orbin, izvor njihov nije znao to, od koga je roda i plemena bila mati njezina, a naime, da je mati njena po imenu Jelena bila kci Balše III.), gospodina zetskoga, a taj Balša da, je bio sin Ðurda Sracimirovog Balšica i Jelene, kceri srpskoga kneza Lazara, a kuca kneza Lazara i kneginje Milice s jedne i zetskih Balšica s druge strane, da su bile u srodstvu s kucom cara Stefana. No danas se ne cita i nije u citanju to, kako je i po cemu je kuca Hercega Stjepana bila rod kuci srpskoga cara Stefana, vec se danas mora pitati i u citanju je; da di je u natpisu na nadgrobnoj ploci kraljice Katarine bilo napisano to, da je Katarina bila od poroda jedine i kuce cara Stefana jer danas, i ne od juce, vec od mnogo mnogo godina, nema toga bosanskoga natpisa; odnosno one ploce, na kojoj je urezan bio taj natpis, nema u pomenutoj crkvi u Rimu, i danas vam niko od fratara ne zna kazati, kud se djela i šta je bilo s tom nadgrobnom p locom, na kojoj je po kazivanju urezan bio taj natpis. Da pomenem najnovije pisce, koji pominju grobni spomenik, postavljen bosanskoj kraljici Katarini u pomenutoj crkvi u Rimu. Crncic (Rad jugoslav.akademije knj.79. Zagreb 1886.) pominjuci na str., 18. oporuku (testamenat) „nesrecne a dobre kraljice bosanske Katarine", pisanu 20. oktobra 1478., napominje pod 1., da je ista kraljica pet dana docnije preminula, — pak ju, kako bijaše naredida, sahraniše u crkvi sv. Marije na „Ara coeli". Tu joj je spomenik nz prvom desnom od velikoga oltara stucu, t. j. kamen, u kom je ona isklesana i „dvoj grb" pokraj glave joj, i pod njom ovako napisanog pak je ocito, da je ono: D. 0. M. Catharinae Reginae Bosnensi Stepliani Ducis Santi (sic) Sabbae Sorori, Et (sic) Grenere Helene. Et Domo Principis Stepliani Natae Tomae Regis Bosnae Uxori. Quantum vixit Annorum LIII. Et obdormivit Romae. Anno Domini M.CCCC.LXXVIII. Die XXV. Oteobris (sic) Monumentum ipsius Scriptis positum. „Katarini kraljici bosanskoj, Stipana hercega od svetoga Save, od poroda Jeline i kuce cara Stipana rodeni" i t. d. po tom prevedeno, t. j. g. Crncic kaže, da je onaj napred stavljeni natpis prijevod s latinskoga natpisa, koji se latinski natpis i danas nadazi, te se može citati na onom kamenu, uzidanom u stupu, na kom je isklesana kraljica Katarina. Toliko g. Crncic, a g. Racki zna nešto više o pdocama i tim natpisima. Pominjuci oba grba na nadgrobnom spomeniku Katarine kraljice, piše Racki u „knjiga 101., str. 155" ovo: „Na podu ispod kojega je tijelo Katarine pocivalo, bješe postavljena ploca. Na toj ploci isklesana kraljica u dugoj haljini ogrnuta dugackim plaštem. Ova ploca bješe god. 1590., kad se je prezbiterij popravljao, ujedno s nadgrobnom pdocom kardinala Ljudevita Aliberta, odande dignuta i uzidana u bližnji stup broda. Tom prilikom nesta i ploce s natpisom cirilskim i latinicom, koja je ležala tik nadgrobne ploce s natpisom latinskim, koji se usljed toga jedini sacuvao." No Jovan Ašbot u djelu svom: „Bosnien und die Hercegovina, Wien 1888" drukcije gudi o tom, a Jovan Ašbot bio je, kao što sam prica u Rimu i vidio je svojim ocima taj spomenik i procitao je latinski natpis ispod isklesane slike kraljicine, pa kad isti gospodin kaže, da do današnjeg dana dobro sacuvani latinski natpis taj glasi: vec zbog te jedne rijeci nije i ne može biti autentican natpis i original, s koga bi bio preveden onaj gore istaknuti slovinski natpis. I zar ne ceš, gledom na taj latinski natpis izgubiti vjeru, ili zar se ne ce pokolebiti u tebi vjera u autenticnost u onaj i onakav slovinskobosanski natpis, za koji se veli, da je bio negda na ploci nad grobom kraljice Katarine, koji je Miklošic priopcio u „Srpskim spomenicima". Otkud je Miklonšc ispisao bosanski taj natpis? „Inscriptio in „Ara Coeli" Romae. Gio. Battista Palatino, Libro, nel qual' s' insegna a scriver ogni sorte lettera. Roma 1550. Compendio del gran volume dell' arte del bene et leggiadranente scrivere tutte le sorti di lettere e caratteri, Venetia 1588. Ex hoc fonte omnes habent, qui hane inscriptionem ediderunt: Bohoric, Mauro Orbini, Cevapovics, Pejacsevics etc." Io pošto je kazivanjem g. Rackoga i napomenam