13. Dva bronca iz Capljine. Capljina u hercegovackom kotaru Ljubuški, na onome mjestu, gdje se dolina Trebižata sastaje sa dolinom Neretve, bila je vec u rimsko doba postaja i ležaše na cesti, koja igjaše iz mostarskog polja desnom obalom Neretve klancem ove rijeke preko današnje željeznicke postaje Zitomišljica sa njezinom razvalinom rimske tvrgjave Kozmaj prema Naroni. To svjedoce odlomci rimskih opeka, narocito žljebastog crijepa, pa i rimski carski novci, kojih ponovno u Capljini nagjoše. No vec u prehistorijsko doba bijaše citava dolina Trebižata naseljena. Kao tragovi onog predrimskog stanovništva sacuvani su nekoji nasipi i mnogobrojne gromile, koje nalazimo raštrkane po svoj dolini Trebižata. No da se neodmaknemo od stvari, valja spomenuti, da sam samo u okolici sela Trebižata kod Capljine nabrojio preko 100 gromila. Da napokon u srednje doba ne bijaše ovo važno mjestance napušteno, dokazuje nam razvalina male tvrgjavice „Mala gradina" na sjeveroistoku od Capljine. Od ove razvaline ostao je još komad zida 6 m dug, 9 m visok i 15 m debeo. U ostalom je moguce, da ova razvalina bijaše samo kula obližnje tvrgje Gabele. Wilkinson spominje dalje kod Capljine starobosanske stecke nalik na sarkofag. Kose pokrovne plohe ovih stecaka bijahu, veli, nacinjene poput krova pokrivenog opekama. Ali mi valja priznati, da mi nije pošlo za rukom naci one stecke, koji su tako vanredno nakiceni. Kad su se god. 1891. pokraj kolodvora u Capljini kopali temelji za erarna stovarišta duhana, naišlo se pod citavom površinom prvog stovarišta i djelomice i pod drugim stovarištem u dubljim od jednog do dva metra na množinu rimskih opeka i na ostanke zidina, megju kojima nagjoše dva bronca. Graditelj g. oficijal Otokar Koderle bijaše tako dobar, te mi pošalje oba komada za zemaljski muzej, za što mu ovdje srdacno zahvaljujem. Prvi od ovih bronceva (slika 1.) polukrugljasta je, nešto zašiljena toka sa pojasa; ima 30 mm u premjeru i l0 mm visine. Gornja strana toke nakicena je sa tri dvostruke kružnice, koje su od sebe udaljene i kojima je središte na vrhu toke. Obodnica je svuda naokolo nakicena duguljastim izrezima. Posve jednak nakit nagjosmo opetovno i to u znatnoj množini na Glasincu. Ovu toku možemo dakle bez okolišanja uvrstiti u oblike halštatskog doba. , Drugi od ovih bronceva (slika 2.) mingjušica je osobitog oblika; u premjeru ima 35 mm. Donja polovina njezina jest deblja, te su na njoj tri plocice, koje imaju na obodnici red malih puceta, nalik na biser. Megju ovim plocicama ima onaj odebljali dio mingjuše ornamenat, koji je nacinjen od cetiri glatka uzdužna rebra, pa izmegju svaka dva rebra ima red sitnih puceta, nalik na biser. Ako sam dakle onu toku sa pojasa sa potpunom sigurnošcu oznacio kao predrimsku, to po mom mnijenju nema sumnje, da je mingjuša iz doba poslije Rimljana i da ide po svoj prilici u rano srednje doba. U oci udara ta okolnost, da je donji, deblji dio saliven i da nije nacinjen od fine žice, kao što se to vidi na slicnoj mingjuši iz nekog staroslavenskog groba u Thunau kod Garsa u Donjoj Austriji. 14. Gradina u Turbetu kod Travnika. U opisu svoga puta iz Spljeta u Sarajevo spominje g. Marchesetti i brda Gradine više sela Turbeta, te sudeci po obliku te glavice zakljucuje, da ima na njoj nasutih gradina, ama nije imao vremena, da brijeg sam razgleda i tako svoje mnijenje utvrdi2. Kad sam prošlog ljeta putovao po tom prijedjelu, popeo sam se na Gradinu i evo što sam opazio: Na desnoj obali Lašve, u podrucju opcine Vlahovici, uzdiže se strmeniti i šikarjem obrasli brijeg Gradina. Vrhunac njegov je zaravanak 30 - 40 m širok, koji se prema jugu pomalo spušta. Najviše je mjesto ovoj ravnini prema sjeveru, te sastoji od uzdužne, nekoliko metara visoke gromile. Od prilike 60 m od podnožja gromile prema jugu upoprijeko preko sljemena od istoka prema zapadu prelazi plitki jarak i na spoljašnjoj strani toga jarka može se dobro razabrati onizak nasip od prikupljenog kamenja, koji je dug od prilike 40 m. U oci udara ovdje, da se nasip uzdiže pred jarkom, jer kod drugih ovakih nasutih gradina nalazi se redovito jarak, ako ga uopce ima, na spoljašnjoj strani nasipa. Južno od nasipa i jarka prostire se na 40 m dužine od prilike ravnica, za kojom se zemljište opet uzdiže do visine susjedne gorske kose. Ravnicu megju gromilom i njenim jarkom razorili su oni, koji su tu blago tražili. U iskopanoj zemlji iz tih rupa našao sam mnogo ilovastih utaraka od posuda rukom nacinjenih, koje su inace bile pokrivene Cetinom od crnogorice i busenjem. Oblik ovih ilovastih utaraka posve je nalik na utarke rukom gragjenih posuda, te su vec cešce opisane u opisima nasutih gradina naše zemlje kao n. pr. Mali Mošunj kod Viteza, Majdan kod Varcar Vakufa i Rogoš kod Blažuja. Površina njihova je redovito hrapava i rastrošena i samo u nekojih utaraka bijaše prvobitno izglagjena. Spolja su obicno lijepo crvene, iznutra smegje, negdje su obje strane crvene ili tamnosmegje. Kakav je bio oblik posuda, o tome se ne može ništa pouzdano reci, jer su pokupljeni utarci vecim dijelom maleni komadici, no cini se, da su to bili lonci. Iz navedenog se vidi, da je mnijenje g. Marchesettia posve pravo i da na Gradini kod Turbeta bez sumnje bijaše prehistoricka gradnja nasipa. 15. Dva bronca iz podrucja Plive kod Jajca. Kad sam pregledavao majdan i talionicu u Sinjakovu, dobio sam od tamošnjeg rudarskog meštra gosp. Pranje Svrovatke i taonicara Andrije Torkara dva bronca za naš muzej, koji su dosta zanimljivi da o njima jednu dvije reknem. Prvi je bronc okruglo dugme, slika 3., koje su našli u prehistorickoj naseobini na Gradini u Majdanu, otkle vec imamo i jednu latensku fibulu ranog doba. Drugi ima pupcastu, glatku površinu, premjer 22 mm i u sredini mu stoji upravan šiljak 19 mm visok. Posve slican oblik navagja Ljubic iz nekropole kod Prozora takogjer iz latenskog doba. Slicno dugme, samo s kracim srednjim šiljkom našli su takogjer u nekropoli iz latenskog doba u Jezerinama kod Bišca. Onako dugme sa kracim šiljkom našlo se u staroj