Pod tim imenom razumijeva se prilicna množina rezanih kamecaka, koji niti po tehnici niti po sadržini ne pripadaju klasickoj starini, ma da padaju u prva stoljeca našeg racuna. Ime imaju od misticke rijeci koja vazda na njima dolazi. Figuralno je prikazivanje na tim gemama vazda groteskno, ali vecinom pokazuje jedan tip. Tipska su svojstva jedne abraksas-figure muški trup s orozovom glavom i raširenim rukama, od kojih jedna drži bic, a druga zmiju ilp slicni atribut; donji dio tijela ima podobu zmije. Više puta se je pokušavalo protumaciti rijec „abrahaz", kako iz grckog, tako i iz jevrejskog i koptickog. Cesto je puta prihvaceno tumacenje, da ta rijec znaci 365 dana i svemirske duhove godine, jer grcka slova te rijeci, kada se saberu, daju taj broj: (A1 + r2 + r100 + a1+60 + a1 + d 200 = 365). Kršcanski heretik Basilides, koji je pod Trajanom i Hadrijanom osnovao sektu gnostika, oznacuje tom rijecju najviše bice. Abraksasgeme bile su s gnosticizmom usko svezane, jer ih se vazda mnoštvo onuda nalazi, gdje je ta sekta našla pristupa. Taj proizvod sujevjerja, kao i vecina slicnih, potjece svakako iz orijenta, na što upucuju i cesto urezana imena egipatskih bogova, kao: Takvu jednu zanimljivu gemu ima naš zemaljski muzej od sivog ahata s mrkim i žutim prugama. Našao ju je jedan seljak na svojoj oranici blizu Prijedora, a šumarski upravitelj gosp. Karlo Kralovec darovao ju je zemaljskom muzeju. Ovu starinu prikazujemo u dodanoj ovdje slici. Ovalna gema, koja ima 29 i 25 mm u premjeru, s obje je strane izvajana. Abraksas-podoba na njoj sastoji od trupa sa zmijolikim nogama. Na trupu je dvostruka pasja glava, okicena perjanicom, te po tome sjeca na podobe egipatskih bogova, dok dva para ruku, prndanih trupu, pokazuju tendenciju, po kojoj se božanstvo slikovno prikazuje umnožavanjem pojedinih udova, što odgovara aznjatskim religijskim nazorima. Gornji par ruku držp po jednu zmiju i trokut, a donji par bodež i zmiju. Pod podobom ima srcolika zdjelica i dvostruk vijenac. Na nalicju geme ima ovaj natpis: Prva rijec oznacuje egipcanskog boga; druga, ako mjesto korumpiranog stavimo znaci u onoj rijeci, što sad slijedi, bice, da je ono „T, te ga citamo, dok zakljucna rijec glasi „Možemo dakle taj natpis ovako citati možda je identicno za „Jehovah". Takve abraksas-geme održale su se do kasnog srednjeg doba, a narocito su ih misticari i alhimiste slavili kao cudotvorne hamajlije.