Ukrilio vas Bog i bogomati, kad kudgod putujete, pa ne znate koliko još ima do onoga mjesta, kamo ste navegali (naumili doci). Jedva cekate, da kojeg seljaka abatite (zapazite), koji ce vam kazati, koliko još ima i za koliko cete vremeia prispjeti u ono selo ili mjesto, kud ste naumili. Da imadu putokazi. lako bi bilo, ali gdje ceš naci u ogofm kršima putokaza, kad o njemu nema ni zbora. A da ga ljudi udaraju šetkama (lisicama) ili kojim drugim brzonozima, bogme ne ce. A i pravo imadu. Nijesu ludi, da još u to troše, kad se seljak koji ce tuda proci razumije onoliko u kilometre, kolik Marica u kantar. A da ga bogme idu još za tebe sama praviti, koji ceš tuda jednom u vijeku proci, što ce ti biti i prvp i pošljednji put, jer te više ne ce volja pasti, da tuda ni od obijesti ni onako proceš — vidiš nijesu znali, da ceš ti tuda proci i da ce te dobra sreca tuda napijeti — a oni bi kakvu bilo caru (nacin) tome našli i to namjestili i ujdurisali, da bude zakum-pak, kako ce tvom visocestvu goditi. Vidiš ti de i toga zijana i muke. Ne daj bože što tako ni mojoj macki. Kako mu drago bilo, ele ti plaziš jezik od umora i još ako je upekao božiji „zvizdan" ili bura s cicom zimom mlije, jedva cekaš da koga susretneš uz put, te da ga upitašu koliko ti je još u zb cas i u gore provaliti dok doceš, kamo si nanijetio, kb da te tamo ceka varen pilav. Džaba ti i varen pilav, samo daj da je dogamizati i malo dušom odanuti. Pa i to eto bi. Susreo si jednog i upitao ga. „Daj živ bio, koliko ima" — mal ti se nije izmaklo istor, što ti je na jeziku ostalo, te nijesi rekao „do u pakao" — pacem (kad se ko popravlja u govoru — rijec) „dotle i dotle." „Cigar duhana ja ima ja nema," odvratice ti se. Da i nijesam duhandžija — brže bih je bolje zavio (zamotao) i zapalio, da mi je dotle doci vec jedared. Jes ja! da je ko izgubio! Odulji ti se ta cigara i da je kolik soha mjeracica (dugo racvasto drvo, pomocu kojeg se tovari i mjeri) popušio bi ga. Susretneš i drugoga te i njega upitaš i taj ti odgovori „cigar duhana". Naopako! Još dalje ideš, pa ako ti sreca posluži, da još koga sretneš — dobro si prošb, ako ti rekne „još cigar-duhana". Ako ti rekne: „Nema još, kolik lula duhana, što bi ispušio" — ne pitaj nema li kud i gore biti. Sve ce ti se taoani potprištiti, još ako nijesi navikao pješice ici, dok doceš, tako je to olizu. Je li još daleko, a to seljak znade, reci ce ti: „Imaš još dobar odušak ini najbolje ti je da tražiš za ranije konaka. A ako je blizu mjesto za koje si pitao, pa ti se odgovorilo: „Nema još kolik puškomet hoda; odmah eto samo malo niza stranu, pa ceš stici, ili odmah eto za tom okukom" ili što takog pripni slobodno opanke, jer ceš još popoici. I osim ovoga još ce ti se na mnogo nacina odgovoriti i izmjeriti vrijeme dok stigneš, gdje si namislio. Ove su mjere samo glavnije i naš im je seljak putnik tako vješt i tako ga zadovol,ava odgovor njegova druga putnika s kojim se susretne, pa makar mu dvojica jedan za drugim rekli cigar hoda, ili lula duhana, ili puškomot hoda, ili dobar odušak tamam kao što ce tebe zadovoljiti, kad pogledaš u sat i staneš racunati i hesabiti, koliko si prevalio i koliko ti još ima prevaliti. Nekako je naš seljak tome svemu obikao, niti se u njemu kakva zlovolja poraca, kad mu dvojica jedno te isto reknu npr. još „cigar duhana" a on jadnik sam ili s konjima od jednog do drugog susretnika dobar komad puta prevalio; sve je to njemu obicno i on zna po tome uhvatiti neki kimet (racun, približnost), te se potpunoma zadovol.ava. Sve pusta nauka i privika, i sve stoji do nje; cemu covjek navikne tome i obikne, ter tako i naši seljaci mjere vrijeme i doba i kontaju koliko im još ima ici, dok ne stignu nauml.enoj meti, ili kako bi ono seljak rekao: „dok ne stigne, gdje je i pošao".