Mara, pošljednja bosanska kraljica. U povijesti Bosne, koju je V. Klaic napisao „po prvih izvorih" i izdao u Zagrebu 1882., i koja je poslije na njemacki jezik prevedena i izdana u Lajpcigu god. 1885., kaže se, da je kralj bosanski Toma imao odrasla sina Stjepana još neoženjena, a srpski despot Lazar da je od svoje žene Jelene Paleologovke imao jedinicu kcer Jelenu (Jelacu), i da je još za živa Lazara 20. januara 1458.) ugovorena ženidba bosanskoga kraljevica sa despotovom kceri Jelenom, te je kraljevica Stjepana imala po smrti Lazarevoj zapasti ne samo istocna Bosna, nego i despotska vlast u Srbiji (str. 314). Dalje kaže se u istoj povijesti na str. 315, da se god. 1459. dne 1. aprila oženio kraljevic bosanski i ujedno despot srpski Stjepan Tomaševic svojom zarucnicom Jelenom, i napokon veli se na str. 325, da je isti Stjepan prvih dana mjeseca novembra 1461. god. ovjencan (krunisan) za kralja bosanskoga krunom, koju mu je papa Pije II. sa svojim poslanicima bio poslao — i da u isto vrijeme ili nešto kasnije primi kraljica Jelena ime Marija. S Klaicem u Zagrebu slaže se u glavnom i Stojan Novakovic u Beogradu (v. u Ljetopisu matice srpske za god. 1886., knj. 146., raspravu: „Poslednji Brankovici", str. 18—42), koji i u najnovijoj raspravi svojoj, otštampanoj iz 174. knjige „Ljetopisa matice srpske", piše na str. 18, da despotica Jelena s Lazarem nije imala muške djece, nego samo jednu kcer — i da je ona udesila, da se njena jedinica kci uda za Stjepana Tomaševica, sina kralja bosanskog Stjepana Tomaša. Istina, da vec Bonfinije, koji je pisao povijest Ugarske pošljednjih godina kralja Matije (j 1490.) i prvih godina kralja Vladislava II. piše, da: LAZARUS (najmlaci sin Ðurca despota), (Bes. III., 1LJ. X., r, 534); ali iz drugihi boljih povjesnickih švora zna se, da su iza Lazara despota ostale tri kceri, koje je udovica njegova a mati njihova, despotica Jelena, razudala, i to najstariju za pomenutog bosanskog kraljevica, a dvije mlace za druge, o kojima drugim kcerima ne može ovdje biti govora. Istina je i to, da u ljetopisima srpskim piše: Godine 1459. udade despotica Jelena kcer svoju Jelenu za kneza Stjepana, sina Tomaša, kralja bosanskoga, i dalje pod god. 1463. „vojeva car Mehmed prez (preko) Drinu na Bosnu i uhvati kralja Stjepana, zeta despota Lazara" a gospoda njegova ali je ocevidno, da su tu ljetopisci srpski pogriješili, nazivajuci kcer Lazarevu, udatu za kraljevica i od godine 1461. kralja bosanskog Stjepana, Jelena (Jelaca), pomnješavši kcer s materom, koja se zvala Jelena i nazivala se godine 1463. despotica. No iz drugih i boljih izvora zna se, da se najstarija kci despota Lazara, potonja i pošljednja kraljica bosanska od krštenja svoga zvala Mara (Marija), i da nije tek poslije, j pošto joj se muž Stjepan vjencao na kraljestvo, primila ime Marija. Godine 1891. izdana je u Temišvaru knjiga: „A koju je napisao dr. Vertner Mbr. I što je Ugrin taj u toj rodoslovnoj knjizi napisao o Brankovicima na str. 107—125 na macarskom, to je on godinu dana prije toga priopcio na njemackom jeziku u 1890., str.426—443, pod naslovom:Pa citao ti tu rodoslovnu raspravu toga Ugrina na madarskom ili na njemackom jeziku, svakako ceš doznati iz nje, da je pošljednji srpski despot Lazar imao ne jednu kcer iliti jedinicu, kao što Klaic i Novakovic tvrde, ili tri kceri, kao što drugi misle, vec baš cetiri kceri, p to: I a) Jelenu (Jelacu), vjencanu 1. aprila 1459. za kraljevica bosanskoga Stjepana, koja je u novembru 1461. primila ime Marija, a umrla poslije 1466. u Ugarskoj; b) Jerinu (Irenu), udatu za Jovana, sina Ðurda Kastriota (Skenderbega); v) Mi licu, udatu za Leonarda III., despota, sina grofa Karla II., gospodara zantskog iz kuce Toko; g) Margitu — primjecuje Moric Vertner —No nije tako, kako misli i kao što se domišlja Moric Vertner, vec malo drukcije. Pomenutu listinu, izdanu u Smederevu dne 7. avgusta 1451. možeš citati u grofa Telekija: koga Tot. X., r. 308. Ugovorom tim, sklopljenim izmedu despota Ðurda i njegove kuce i izmedu Janka Hunjadskog, tada gubernatora kraljestva ugarskoga i njegove kuce posredovanjem ugarske gospode, obvezuje se despot Ðurad. Despot srpski Ðurad ugovara s ugarskom gospodom, došavšom u Smederevo, da izmire despota s Jankom Hunjadskim, gubernatorom ugarskog kraljestva u prisutnosti i uz saizvoljenje supruge svoje Jerine i svojih sinova Grgura, Stefana i Lazara, a ujedno despot Ðurad kao glava porodici zastupa odsutne i one clanove svoje porodice, koji sami sebe ne mogu zastupati i to obe kceri svoje: Katarinu, ženu Ulriha, grofa celjskog, i Maru bivšu sultanicu, koja se u listu tom pogrješno naziva Margita i unuke svoje: Jelisavetu, kcer pomenute Katarine, grofice celjske i Maru (Mariju), koja je takoce pogrjepšo zapisana „Margita", kcer svoga sina Lazara, koja je tada, kad je ugovor taj sklapan, jedina bila u životu, a ostale kceri Lazareve tek se poslije god. 1451. rodile. I ta Mara, ili kao što se pogrješno u listini, toj naziva „Margita" kci Lazareva — ta je i postala poznije bosanska kraljica. A da se ime Mara zamijenjivalo imenom „Margita", vidi se iz VI. knjite u kojoj je g. Racki priopcio dubrovacke spomenike o odnošaju dubrovacke opcine naprama Bosni i Turskoj godine raspa bosanske kraljevine, gdje se na str. 9 cita: „dne 9. jula 1463, zakljuceno je. — docim se na str. 13 piše: Mara se dakle zvala i nazivala još od kršteta svoga pošljednja bosanska kraljica i ona nije prekrštavana i preimenovana, kad je postala kraljica bosanska. A koje se godine ona rodila? I naši ljetopisci i suvremenik Frances suglasno pišu, da je Jelena, kci despota Tome Paleologa dovedena iz Morije (Moreje) u srpsku zemlju na kraju god. 1446. i vjencana s Lazarem, najmladim sinom despota Ðurda dne 27. decembra. Kao prvo dijete Lazarevo, mogla se I Mara roditi u mjesecu oktobru 1447. god., i po tome je dne 1. aprila 1459. god., kad je vjencana u Smederevu za bosanskoga kraljevica i po milosti ugarskoga kralja Matije despota srpskoga Stjepana Tomaševica, bila u 12. godini od roce