Ima tome oko dvadeset godina, kako je sadašnji sarajevski gradski nacednik Mehmed beg Kapetanovic na svome posjedu u Vitini (kot. Ljubuški) iskopao. nekolike komade mozajika. Od toga se doba to mjesto opet zemljom zatralo, a ja sam ovoga proljeca otišao u Vitinu baš za to, ne bih li tamo što god za arheologiju vrijedno našao. Mjesto, gdje se ono komadi mozajika nadoše, leži 1,5 km od Vitine, medu putom što vodi u Imotsko i potokom Mlade, baš nedaleko od kamenog mosta, koji je 1863. god. preko toga potoka sagraden. Tu se uz cestu nižu njive preko 500 m u dužinu, a svuda na šima možeš naci traga kojekakvim gracevinama i komada opeke. Mede izmedu pojedinih njiva sastoje se od nabacenog kamenja, a sve to dokazuje, da je na tom mjestu morala biti negda nekakva naseobina. Buduci da su tu sada njive, nestalo je sa površine dakako zidova, ali se ipak opažaju tragovi negdašnjoj naseobini. Taj se trag širi i preko potoka Mlade, a najjaci je na groblju sela Veljapi, koje se spustilo oko crkvice sv. Ilije, a baš na potoku Mlade. Tu na prvi mah pobudiše moju pažnju komadi spomenika S I. V.., III., br. 8496. i 8504., pa nekakvi nadgrobni kamen, bez ikakvoga natpisa, koji se nad crkvenim vratima kao gornji prag nalazi. I ako je oko te crkvice bilo najviše tragova negdašnjoj naseobini, ne mogoh pomisliti da se tu kopanjem dalje pretražuje, jer bi tijem morali prekopati cijelo groblje. Podem dakle da pretražim njivu Ivana Tambura, s lijeve strane potoka Mlade, nedaleko od onoga mjesta, na kome su se oni pomenuti komadi mozajika našli. Temeljni zidovi uzdržali su se samo na nekim mjestima, od naboja jedva 50—60 cm visoko, a gdjegdje im se jedva trag razabira. Na mnogim opet mjestima nestalo je zida sa svijem, tako da sam sastavljajuci tlocrt te zgrade, cesto puta mogao samo nagadati, kojim se smjerom zid uzdizao. Cijeda ta zgrada gradena je na cetiri ugla, a imade cetiri odaje. Glavni ulaz bijaše s južne strane, gdje se uzdižu dva zida do 1*80 m. To bijaše za cijelo vestibud A. Odatle se ulazilo u dvoranu 7*0 t dugacku, a 6-85 m široku. Pod (naboj) te dvorane pociva na upoprijecenom zidu i na stupcicima, sazidanijem od samih malenih okruglastih opeka. Te stupcice nadosmo na dva mjesta sa svijem sacuvane; docim su u bližnjoj odaji i ti stupcici i pod porušeni. Taj dio bijaše t. zv. hipokaustum, gdje se zimi ložilo, te je toplina odavde u gornje odaje prelazila. Uz ovu dvoranu stojaše spram istoka odugacka dvorana S, a na sjevernoj strani bijaše jedna poveca I) i jedna pomanja soba E. U tri odaje bijaše naboj protkan komadicima opeka a samo u maloj odaji E, našlo se ostanaka sasvijem jednostavna, od bijelih i sivih komada složena mozajika. Isti je to mozajik, od koga je nekolike komade i nacelnik Kapetanovic prije 20 god. našao, ali je sada, na žalost, sa svijem istrošen. Uz ovu zgradu prostiralo se na sjeveroistoku prostrano dvorište E, veliko 9X10 m. U ovoj se zgradi našlo: a) broncana medalja iz doba Germanikova (Socep, I., 138, br. 4.) kovana god. 18. poslije Hrista; ) broncani novac (mangura) iz doba Faustine; s) srebrni novac Septimija Severa, kovan god. 200. poslije Hrista (Soc., III., 266, br. 280.); s1) mali broncani novac Valensa (Soc., VI., 420, br. 72.), i još tri broncana novca, na kojima se napis istr'o, ali bice da jedan ide u doba Vespasijanovo, drugi u Gordijanovo, a treci u Valensovo. Tu se našao i broncani komad pafte, što ga pokazuje slika 2. i dugme od bronca slika 3. Najvredniji komad, što se tu našao, ulomak je obiljegovane opeke, slika 4. Na njoj stoji: a to za cijelo znaci.Ovakovijeh opeka sa biljegom koje legije rijetko se u ovijem zemljama nalazi. Do sada se zna samo za biljeg VIII. i HPP. legije. Da su se te dvije biljege našle, nije ni cudo, jer su nadene na mjestima, gdje su cete obiju ovih legija nekoc stajale. Tijem teže možemo da shvatimo, kako je biljega PP. degije u Hercegovinu došla. Pete IV. legije bijahu, koliko se može iz novca i natpisa razabrati, u Gornjoj Meziji Tako se osobito oko Biograda i Smedereva našlo mnogo natpisa, u kojima se kojekakvi aktivni zvanicnici te legije pominju. Prefektura te legije bijaše u gradu Singidunum (S. I. I, III., str. 265.), pa se tu i našlo mnogo opeka sa biljegom ove legije. (S. I. I, III., br. 6326. i 8276.). I na natpisima iz Dalmacije nalazimo imena vojnika ove legije, doduše rjede (tako S. I. G., 2004., 2021.); pa to vec nijesu aktivni vojnicki zvanicnici, nego veterani, koji su u Saloni živjeli, te po tome ne možemo nikako zakljucivati, da je ta legija kada u Dalmaciji stojala. Da su se opeke iz Mezije dovozile, ne možemo vec radi daljine uzeti, a pored toga znamo, da su Rimljani u Dalmaciju opeku dovozili iz Italije, a možda se i u samoj Dalmaciji dosta produciralo, da je nije ni trebalo uvoziti. Kako su opeke sa biljegom PP. legije u Vitinu dospjele, možemo dakle samo da nagadamo. Tako se to moglo dogoditi kad je IV. legija polazila k svojim cetama u Gornju Meziju. Marljivim ispitivanjem riješice se valjda i to pitaše. Gosp. nadcestar Vinko Mer u Ljubuškom predao mi je srebrnu drahmu iz Draca.Na licu stoji natpis: a na nalicju: (Isporedi Mionet, sv. III., 338, 188; Ekhel, I., 100, 41). Za tu drahmu rece mi, da je takoce iz Vitine. Došavši jednom prilikom u selo Borasi, od Vitine na sjever, nadem i tu podor nekakve omanje zgrade, te ga raskopam. — To se selo uzdiglo na podnožju brežuljka Utvice, na kome takoder bijaše prehistoricka naseobina. Po velikom broju dobro izradenog crijepa mogao sam raspoznati, da je to rimska gradevina, a po glavnijem oblicima, da je kršc. crkvica iz ranijeg doba, slika 5. Duga je 820 m, a široka 5*70 m. Kako se cini, bijaše ta crkvica sasvijem prosta gradevina, a imadaše dosta veliku apsidu. Gdje je oltar stojao, našao sam odugacku plocu A od miljevine. Na pet mjesta te ploce bijaše gornja strana malo izdubena, gdje su valjda noge oltarskoga stola stajale. Takova noga bijaše valjda i stupcic, što sam ga tamo našao, a pokazuje nam ga slika 6. Oko svega zida apside bijaše kao klupa od kamena uzidana.