Nedavno priložena su zbirci rimskih opeka u zemaljskom muzeju dva odlomka. Ma da se vrijednost tim odlomcima isprva cinila veoma neznatna gdjekoji bi im se posjetnik muzeja porugljivo nasmješio — opet oni mnogo vrijede za razjašnjenje rimske prošlosti u našim zemljama. To neka nas opomene, da i na najsitnije ostanke iz drevne prošlosti obratimo našu pažnju, jer što se jednome ucini da je male vrijednosti, može drugome u njegovom ispitackom nastojanju biti od velike pomoci. I. Cigleni biljeg legije HII. Flavia Felix iz Vitine kod Ljubuškog. Ulomci žmurnjaka, pijeskom i zrncima bjelutka promiješana ilovaca, sivo peceni, gore, desno i dolje prelomljeni; visina 025, širina 016, debljina pri žljebicu 007, inace O035; iznutra na onoj strani, gdje je žlijeb izdignut, u pravokutnoj udubini (štit, visina O019, širina 0*07) na odskok ispisana slova, visoka O013; nagjeni u jednoj rimskoj zgradi kod Vitine. Izmegju one tri legije, kojih se to može ticati, a to su: legia UJI. Macedonica, UH. Scytliica i Uli. Flavia Felix, valja nam se, kako mislim, po ostancima slova odluciti za posljednju. Da li je na biljegu bio i pridjevak F(elix) ne može se na cigli razabrati: leg(io) Uli. F(lavia) [f F(elix)]. Po toj opeci prvi put doznajemo posve pouzdano, da je ta inace u SingidunumBiogradu smještena legija makar po veksilaciji neko vrijeme bila zastupana u dalmatinskoj vojsci. Gj. Wolf u svojoj je izvrsnoj raspravi: „Die romischen Ziegeleien von Nied bei Hochst a. M. und ihre Stempel" (Rimske ciglane kod Nieda blizu Hochsta n. M. i njihovi bilježi), str. 325, s punini pravom opet istakao, kako nije slobodno iz toga, što se nagju cigle kog vojnickog odjeljenja, odmah izvoditi zakljucak, da je to odjeljenje ondje bilo u posadi, posto je, kako je utvrgjeno, jedno odjeljenje i drugima dodavalo gragjevni materijal. Tu primjedbu narocito nama u Illyriku, osobito pri odregjivanju podunavskih posada, ne valja iz vida puštati, gdje se opeka lako razašilje; tu ce nama možda onako kao i u Niedu kod Hochsta na Majni, valjati da tražimo centralno mjesto za vojnicku fabrikaciju cigle, otkuda se je cigla razašiljala drugim posadama uz pogranicnu rijeku. Za našu opeku megjutim ne može se pravo sumnjati, da je na samu mjestu pecena po jednom odjeljenju cetvrte legije, jer po velikoj daljini i skupom prijevozu ne može se isto tako ni pomisliti, da bi recena legija iz Biograda šiljala ciglu jednom vojnickom odjeljenju u Vitini, dakle u jedno mjesto skoro pri obali Jadranskog mora, ili da se je obratno za nju u Vitini pekla cigla i šiljala u Biograd. Po dojakošnjim vještima o legiji IIII. Flaviji ne može se razabrati, da je ta regimenta i u našoj pokrajini bila zastupana. Nagjena su doduše u Dalmaciji cetiri natpisa od vojnika, koji su njoj pripadali, ali dva: C. I. L. III., 2864. (Nedinum) i 2029. (Salonae) potjecu od ljudi, koji su prije jednoc, pri pocetku svoje karijere, služili u toj regimenti, i C. I. L. III., 2004, spominje jednoga vet(eranus) leg(ionis) IIII F(laviae) F(elicis). Ali veterani nijesu se, dobivši otpust, morali naseliti blizu svog odjeljenja. Samo nadgrobni natpis C. III., 2021. (Salonae): M. Eutunius Vietor Aequitinae Tertiae coniugi et L. Mario Fortunato fratri mil. leg. IIII. F. f. H. s. s. s naznakom vojnika te legije, koji je u službi umro, natuca nešto u tome pravcu; ali tu bi se moglo prigovoriti, da je toga vojnika u glavnom gradu Dalmacije stigla smrt, kad je ondje bio na dopustu. Sada, pošto po našoj cigli znamo, da je cetvrta legija dala jedan kontingenat u dalmatinsku vojsku, možemo donekle pouzdano tvrditi, da joj je Fortunatus pripadao. Na žalost ni na cigli ni u natpisu nema ništa, po cemu bi se tacno moglo odrediti vrijeme. Terminus post quem je ustrojenje legije po Vespazijanu namjesto raspuštene legije IIII. Macedonicae. Pošto na natpisu oba muža imaju sva tri imena, pa pošto megju ta tri porodicna imena nikako nijesu zastupane carske gentilicije, koje se u kasnije vrijeme tako cesto nalaze, to se može uzeti, da natpis pripada starijem vremenu careva (od prilike do Antonina). — I povoda tome pojacanju dalmatinske vojske ne možemo doznati. Ja uzimam, da nije cijela cetvrta legija bila u Dalmaciji, nego samo jedan odjel, jer od onda, od kako je legio XI Clauclia pia fidelis otišla u Germaniju Superior god. 70. po Hr., nikad više nije bila citava legija u Dalmaciji. Što to na cigli nije zabilježeno, nije nikakvo cudo). Za garnizonsko mjesto tog odjeljenja ne može po onome, što znamo o ljubuškom kotaru, biti sumnje; od prilike p6drugi sat od Vitine, gdje je nagjena ta cigla, nalazi se kod Humca Bigeste, mjesto, gdje je u rimsko doba vazda bila posada, a odovud je podignuta zgrada u Vitini. II. Cigleni biljeg legije XIV. gemlna Martia yictrix iz Velike Kladuše u kotaru cazinskom. Odlomci, uokolo polupani, straga jako odbijeni, s pijeskom pomješana ilovaca, visina 0'16, širina 0ll, debljina 0023, u jednom duguljastom pravokutnom, 0'076 širokom štitu, kome donji okrajak nije izražen, na odskok ispisana pismena, visoka 002; nagjeni u Velikoj Kladuši na lijevoj obali Kladušnice na razvalinama nazvanim Crkvina, usred druge rimske opeke. Na toj cigli nema pocasnih pridjevaka Martia victrix, što ih je ta legija stekla u Britaniji. Mommsen, G. I. L. III., str. 582, drži, da su takovi jednostavni bilježi stariji, nego oni, na kojem je potpuno ime. WolS po mome sudu ima pravo, kad u recenoj knjizi, str. 267, na to podsjecava, da to, što nema pridjevaka, nije kriterij za odregjivanje vremena. l(egio) XIII! g(emina). Ta je cigla isto tako poucna kao i ona prvašnja, jer po njoj vidimo, da je jedna ceta 14. legije neko vrijeme bila u Bosni. Pošto, koliko do sada znamo, u Velikoj Kladuši ili u njenoj okolici nije bila smještena druga ceta, to su vojnici 14. legije u Kladuši gradili opeke za svoje gragjevine. Pošto Kladuša leži blizu megje izmegju Panonije i Dalmacije, kako se ova dojako zamišlja, to nastaje pitanje, da li je to mjesto u ovoj ili onoj provinciji. Kako je odskora potvrdilo ispitivanje A. pl. Do