S promatranjem života u prehistorickog covjeka tijesno je spojena pomisao na stanovnike pecina, te nas radoznalost vodi, da zavirimo u svaku pojedinu pecinu, ne bismo li doznali kakvih pojedinosti o njegovu nacinu življenja i uzdržavanja i o glavnoj njegovoj radnji, — vazda se nadajuci, da cemo naici na kakav znak, koji bi nam dao posve jasnih vijesti o diluvijalnom covjeku i o životinjama onog drevnog doba. Neke nam pecine doduše daju grade za izucavanje života u prehistorickog covjeka, druge nam se opet prikazuju kao legla izumrlih životinja, opet za druge cini se, da ni u ono vrijeme nijesu služile za obitavanje, te su to spomenici, koji samo u geološkom ili u geognostickom pravcu mogu da pobude interes, te im vrijednost pada više u podrucje geologije, geognozije i petrografije, nego li u podrucje prehistorije. U krševitoj Hercegovini narocito ima obilje pecina, takvih, koje su služile za obitavanje, i takvih, koje nas samo s geognostickog stanovišta mogu zanimati, te ih se vecina spominje u izvrsnom djelu „Prehistoricka nalazišta" od Radimskog. Što ondje nije napomenuta niže opisana pecina, imace svoj uzrok valjda u tome, što je previše udaljena od puta, ili što na prvi pogled slabo pokazuje vrijednosti za prehistoriju. To je Vjetrenica pecina u kotaru ljubinskom blizu starog manastira Zavale. Tu je samo jednoc, i to sa svijem lapidarno spomenuo nekadašnji iguman recenog manastira, Hristofor Mihajlovic, u ovome listu. Nadovezujuci na njegovo opisivanje mislim, da ovdje priopcim nekoje rezultate svoga ispitivanja po toj pecini. Vjetrenica pecina pukla je u stijeni, koja se na zapadnoj strani izbocila u Popovo polje. Apsolutna visina ulaza iznosi 295 m, a razlika spram dna doline oko 53 m. Ona se povlaci u obronke klisure, te se do oko 80 m prostire pravo na jug, a odatle se u razlicitim zavojcima nastavlja u južnojugozapadnom pravcu; vidi tlocrt na dodanoj tabli. Duga je (do onog kraja, do koga se još može doprijeti) 585 m. Visina joj je vrlo razlicita, mjestimice uzdiže se poput hrama, a onda se opet tako snizi, da se jedva možeš provuci. Ulaz u Vjetrenicu tako je nadstrijegnen hridastom ilocom, da se ispod nje mora ici do tri metra, dok se prispije na ulaz. Vec oko 4—5 m pred pecinom osjeca se znatno niža temperatura, koja pri ulazu još niže spane. Dok sam 14. juna u jednakoj visini s pecinom izmjerio temperaturu od 24° K., — pao je termometar pri ulazu u pecinu na 8°K. Intenzivan, buri slican vjetar, koji ima da izjednaci temperaturu — duhao je iz pecine, i to tolikom silom, da se samo s naporom moglo prodirati u uski, cijevi slicni, oko 5 m dugi ulaz. O tome, da zapališ baklju, ili da makar dobro zaklonjenom vidjelicom ovuda prodeš, ne može biti govora, nego, ili tu se valja pipajuci ovuda provuci, ili — kako sam kasnije ja udesio — da pouzdan covjek ode naprijed, pa iz proširene nutrinje posvijetli. Sada si kod tacke 1. u tlocrtu dospio u prostoriju nad tobom ravnu, koja je sastavljena od slojeva vapnenca (kao i cijela gora). Tle je u tome dijelu pokriveno napdavljenim šljunkom i zemljom. Kad naime otpocne vrijeme kiše, onda spolja navre voda u ovaj dio pecine, te je tada nepristupan, dok ostadi dijelovi ostanu suhi, izuzevši onu vodu, koja nakapa, pa se u pojedinim izdubljenim jamama kao u jezercima pribere. Tu svoju tvrdšu osnivam na tome, što sam u daljem prostoru naišao na stope, garišta i ostanke od hrane, koji su, kako mi je poznato, potjecali od lanjske godine. Iz toga prostora dospije se kroz drugi ulaz (tacka 2. u tlocrtu) u manji prostor, zasut ruševinom, koji se uskoro svršava trecim prolazom. Taj prolaz — kapija, tacka 3. u tlocrtu, — sastavljen je od sige i sveden na oblik tunela, pravo se može reci, da je ocaklen zagasito žutom sigom. Visina te „kapije" iznosi 24, široka je pri dnu 1da 60 cm, a u sredini oko 2m 30 cm. Kada prodeš kroz kappju, otvara ti se prostorpja, koja se lagano uzdiže do 3 m, a nazvana je Raskršce, tacka K u tlocrtu. Ovdjo se pecina dijeli, te joj se jedna grana pruža pravo na zapad 55 m duboko u goru. Visina toga dijela varira izmedu 2 m 40 cm i 2 m 20 cm, te se svršava ravno na tlu položenim slojevima. Ta je strana upravo najzanimljivija u SVOJ pecinn. U toj prostoriji, nazvanoj „Mlin", zanimljiva je jeka, i to kod 5. tlocrta lijepo se razabira klopetanje mlina i cini tn se, kao da u gori ima mlin. Kod 6., istog tlocrta, misliš, da cuješ veliki bubaš od kake glazbe, te su jakn udarci n dosta brzi, — ja sam ih nabrojio 130 u minuti. Kada se kod tacke 7. bliže primakneš strani, onda ti se cini, kao da cuješ, kako žrvanj melje. To se mjesto i zove „Žrvanj" a ono kod tacke 8. „Mali bubanj". Gibanje vazduha ne može se u ovome dijelu utvrditi, te je ovdje bilo obicno boravište za ljetne žege. Ovdje ima garišta, gdje se kuhalo i peklo, mnoštvo ostanaka od jela svjedoci, da se to mjesto najradije pohadalo. Ovdje narocito otpocinje tvorba sige. Dok se strop u pecini sastoji od lijepo složenog vapnenca, donji su dijelovi strana i pod vecinom obloženi sigom, koja iz blistave bjelino lagano prelazi u zagasitožutu mast, te je mjestimice pokrivena tankim slojem gliba. Na mnogo mjesta cijele prostorije nailazi se na šuljeve, koji su se u najnovije doba odronili te otegocuju prolaz. Pri tacki 9. naide se prvi put na vodu, — to je tako zvano „Malo jezero"; dugo je 15 m, a široko 8 m. To nije drugo nego nakapana voda, koja se prikupila na udubljenom i sigom obloženom tlu. Mjestimice proviruje rtasta siga iz vode, duboke 15—20 cm, pa sve to prilici, kao da je ko pomakao više plitkih jama jednu do druge. Sada kroz tijesan hodnik, kod tacke A, dodeš do tako zvanih „Cejreka". To su sive, plosnate sige, koje sa stropa vise, pa ti se uz nešto mašte privide kao jagnjeca pleca, obješena da se suše, od cega su i ime dobile. Na tom su mjestu, tacka 10., još i dva jezera, koja su, kao i ono gore opisano, postada od nakapane vode u sigastim jamama. Kod 11. stoji mala „Predikaonica", poput propovjedaonice uzvigaena sigasta prostorija. II pod njom ima jezero poput gornjih. V