U prošloj godini prigodom mog jednomjesecnog boravka u Jajcu, zabilježio sam jednu vrstu narodnog glumovanja, naime obicaj „Caraice", kojeg se tamošnji muslomani drže. Taj je clanak izišao u „Glasniku zemaljskog muzeja" knjiga 3-ca, za god. 1893. I ovdje u prozorskom kotaru, u selu Dugama, gdje iskljucivo stanuju muslomani, bezi Dugalici, potomci cuvenoga paše Dugalije, našao sam isti obicaj „Caraice", koji se sa „Didom" i „Curom" na celu provagja upravo onako kao i kod muslomana u Jajcu. Jedina je razlika izmegju jajackih i ovdašnjih „Caraica", koju je svakako vrijedno istaknuti, što ovdašnje „Caraice" hodaju od kuce do kuce i prose milostinju u oci katolickog, a ne pravoslavnog božica, i što ce ovdašnje „Caraice" doci pred kucu katolika kao i pred kucu muslomana i od njega prositi milostinju. Još valja ovdje istaknuti, da ovdašnji katolici drže za uvredu taj posjet i tu prošnju. „Caraicama" dosta je slican obicaj „Trubaljke" u selu Kopcicima megju bezima Kopcicima. U staroj župi Rami, dva sabata daleko od kasabe (varošice) Prozora, na lijevoj obali rijeke Rame — ima lijepo -i -mnogim prirodnim krasotama obdareno selo Kopcici. U njemu stanuju s malom iznimkom muslomani, bezi Kopcici, potomci onog slavnog bega Kopcica, koji je objahivao Duvno na svome konju „Šcitonji". Toga bega Kopcica spominju cesto puta u narodu. Narod kad hoce nekom da rekne, kako je obilazio oko kakvog mjesta, spomene bega Kopcica u rijeci: „Objahao kao Kopcic Duvno". Od sela Kopcica dva-tri kilometra na sjeveroistocnoj strani nalazi se u selu Varvari turbe recenog bega, gdje njegovi potomci i drugi dolaze i zijaret ga cine (hodocaste). Selo Kopcici broji jedno 80 kuca i 460 stanovnika. Od ovih ima 120 žitelja katolika, a ostalo su muslomani bezi Kopcici, koji imadu jednu džamiju sa vrlo lijepom zidanom munarom. Na podnožju sela nalazi se jedna vrlo stara kuca. Pricaju bezi Kopcici, da je to bio ahar (konak) starog njihovog djeda, gdje je on primao na konak musafire (putnike) i tu ih ugošcivao. Kazale mi, da je zid od zapadne strane konaka od onog vakta. I njegovi potomci nijesu zaboravili staroslavensku gostoljubivost, nogo i danas covjek siromah ili putnik može tu prenociti. Pošto sam u kratko opisao selo Kopcice, sad prelazim na obicaj „Trubaljke". U oci malog i velikog Jurjev dana, te opcenite narodne svetkovine, sastane se po akšamu veci broj muslomana na jedno mjesto. Svaki nosi u ruci u oci malog Jurjev-dana trubaljku, oguljenu od vrbovine, koju je prije dan-dva napravio, a u oci velikog od ljeskojine. To se društvo sastoji vecim dijelom od mlagjarije, a cesto se puta tu nagje i bradatih ljudi. Od svake kuce treba da bude u tom društvu, ako ne više, a ono barem po jedan clan. Izmegju sebe proberu jednoga, koji ce komandirati — biti vogja — cijelom društvu. U vogje treba da bude najveca trubaljka. S onog mjesta, na kojem su se sastali, krene: vogja naprijed, a za. njime ostala družina; — kad i kad idu jedan za dragim, a kad i kad opet u tusti. Vogja najprije zatrubi na svoju dugacku trubaljku, a onda i ostala družina — sve u jedan glas. Zacudno je slušati tu — nazovimo — narodnu muziku. Huka njihovih trubaljaka razliježe se po citavoj okolici doticnog mjesta. Za njima ide opet jedna tusta "sitne djece" koja svojim tankim glasom potcikuju. Na trubaljke, koliko sam doznao, ne pjevaju kakve pjesme, samo što možeš cuti razne glasove njihovih trubaljaka i sitni glas djetinji. Iz daleka bi rekao, da je to kakova umjetna muzika, jer su u nekih trubaljke duge i široke, a one daju krupan glas, a u nekih su uske i toke, koje daju tanak glas. U društvu sudjeluje 80 do 100 osoba. Vogja vazda ide na celu društva. Valja im doci u svaku avliju (dvorište) muslomanske kuce i po nekoliko casaka se zabaviti trubeci. Cim dogju u koju kucu, izigje im kuce gazda i ostala celjad, pa ih motre. Jesu li svršili posao u jednoj kuci i mrve se zabavili, trubeci u dvorištu njezinom, polaze u drugu, trecu i t. d. dok prohodaju cijelim selom. Ako se misli za kakvu babetinu u selu, da je sihirbazica, onda treba, da društvo najprvo posjeti njezinu kucu i da pred njom trube; ako takove žene nema u selu, onda idu redom od kuce do kuce. Kad su prohodali cijelim selom i pred svaku kucu došli i mrve zatrubili, onda se vrate opet onako svecano na svoje mjesto, odakle su pošli. Tu ti sad nastane znamenito djelo. Oko vogje okupi se cijelo društvo u okrug, držeci svoje trubaljke nahazurene (napremljene) za tucnju. Vogja najprvo zamahne svojom trubaljkom, koja se rastavi na toliko komada i gotovo svaki komadic shvati nekog od družine. Cim vogja to ucini, to ucine i ostali. Tu ti sad nastane velika tucnja. Rekao bi covjek, gledajuci iz daleka, da su se sastale dvije neprijateljske vojske. Stoji huka trubaljaka po glavama pojedinaca uz veliki gjumbuš (smijeh). Ne ce se okaniti te tucnje, dok ne isprebijaju trubaljke, udarajuci njima jedan drugoga po glavi i po ostalom tijelu. Jesu li isprebijali svoje trubaljke, onda se vracaju svojim kucama s punim zadovoljstvom, što su svršili takvo djelo. Još valja istaknuti, za što i u koju svrhu narod vrši taj obicaj. Narod vjeruje u to, da kad se ovrsi taj obicaj u oci oba Jurjev-dana, nacinom gore opisanim, da ce tim cinom pokvariti posao svim onim babetinama, za koje se misli da cvaraju, da sihir cine. Svaki clan društva ne boji se za cijelu godinu, do dojduceg Jurjev-dana od sihirbazica, jer je uvjeren, da one njemu, njegovim ukucanima, kuci i njegovom malu (imetku) ne mogu nahuditi. Ovaj obicaj postoji danas osim u selu Kopcicima samo još u selu Dugama megju tamošnjim bezima Dugalicima, ali se ondje ne drži onako svecano kao u Kopcicima, Taj se je obicaj vršio i u kasabi (varošici) Prozoru, ali ga je vec pred nekoliko vremena nestalo. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su fusnote.