Citav onaj predio pocevši od Rame, te zahvativši Gornji Vakuf, pa onda skrenuvši napoprecac Fojnici, sacuvao je u živom današnjem jeziku uspomenu na nekakve „Prtenjaše". Ko su i što su bili ti „Prtenjaši" to ce nam živa narodna rijec najmarkantnije oznaciti i razjasniti. Ogledajmo dakle to! Kad ko baš toliko ne voli meso, a i drugih teških mrsnih jela, nego najvoli vegetativna jela, te se potrefi na kakvoj slavi ili veselju kod svog znanca i prijatelja, to ce mu ovaj poslije velikog i upravo dosadnog nutkanja, da jede mesa —prigovoriti: Vala si baš ko što su birvaktile bili „Prtenjaši" — Ovakovog prigovora odnosno ukora i sam sam bio jednoc particeps, te sam i nehotice pomislio: nema li ovo kakav kontakt s bogumilstvom, tijem metamorfoziranim donekle manihejstvom. Poznato je, da bi se stari Bošnjak i Hercegovac kao vatreni pataren ogriješio, kad se ne bi apstinirao od mesa, valjalo mu je, ako hoce postati savršenijem, biti pravijem vegetarijancem. Napokon, da li se može ovo „Prtenjaši" aplicirati kakogod na bogumilstvo, to dakako valja s nekom rezervom uzeti, dok nam dalja znanstvena istraživanja u ovome smjeru više istine i svjetla ne bace.