Poslije nenadane smrti našeg revnog suradnika, nadrudara Ljudevita Pogatschniga, 14. februara 1892., povjerena je uprava daljim prekopavanjem u Domaviji rudarskom povjereniku Eduardu Vorliceku, koji se je tome poslu s velikom obzirnošcu i osobitom revnošdu podvrgao u ljetu 1892. i 1893. Radnji ovih dviju godina bila je narocita svrha, da istocni prigradak kurije, tako zvani tribunal i kupališta sasvim otkopa. Napokon otpoceto je prekopavanje jedne ovece hrpe zgrada sjeverno od kurije i pokušano je ponešto prekopavanje u današnjem selu Gradine na mjestu nekadašnjeg gornjeg grada Domavije. Resultat toga prekopavanja pokušadu, da ovdje prikažem na temelju doticnih izvještaja gospodina Vorliceka i na osnovu onoga, što sam sam vidio, razgledavši jednod ono mjesto: A. Istocni prigradak kurije. Potpunim otkopanjem toga zdanja pokazalo se, kako sc vidi iz tlocrta na tabli I., da je to bio pravokutnik, dug 28 m, a širok 10"8m, koii je svojim jugozapadnim rogljem ponešto zahvatao u istocni glavni zid kurije. U sredini zdanja izlazi iz njegovog južnog zida cetverouglasi prigradak I, ali ovomu istocni zid ne stoji sasvim u pravom kutu prama južnome zidu kude. Taj prigradak ima sjeverojužnu širinu od 5*3 m dužine, te je zbog gore navedene okolnosti na sjevernoj strani dug 8 m, na jugu nasuprot samo 75 m. Zgrada sastojaše dakle od velike, pravokutne dvorane , duge 26*1 m, a široke 9?«. u koju se je pravo s ulice ulazilo kroz vrata u sjevernom glavnom zidu i od prigratka tik do nje, koji je imao nutarnju širinu od 44 i srednju dužinu od 6m. Ulaz u prigradak nije se više mogao naci, ali je on valjda, slicno kao ulazi u dva južna prigratka kurije, bio u južnom zidu dvorane. Obje prostorije mogle su se ložiti, kako to pokazuju kanali ispod nekadašnjeg poda. Nego se samo grijalište jpraefurnium), koje bi moralo biti na kraju južnog kanala kod y, nije ondje našlo. Kanal je naime prema svom južnom kraju sužen, te se ondje hvata južnog zida prostorije , ali u zidu ondje nema nikake rupe, niti kakog traga takvoj. Praefurnium pak mogao je svoje ušce imati jedino u tom širem poprecnom kanalu zgrade, te mora po tome da je bio smješten na sjevernoj spoljašnoj strani zgrade kod 8, gdje je u ostalom zid vrlo loše ocuvan, te može biti, da se je praefurniju zameo trag. Spomenuti vec suženi južni dio poprecnog kanala imao je takogjer samo' u sredini jedan red stupica, koji su se još u visini od dva do cetiri reda cigala u krecnom lijepu održali. Cigle u stupicima imale su raznijere od 20 : 20 : 5 cm, a stupici su od sredine do sredine bili 50 cm razmaknuti jedan od drugog. Kako stupici, tako i 50 cm debeli pobocni zidovi kanala stajali su na 10 m debelom, naljevenom lijepu, kome je opet 20 cm debeo tarac od lomljenog kamena i šljunka bio podlogom. Pobocni su zidovi u visini od 50 cm izjednaceni malim kamenitim plocicama u obilnom sloju Hjepa i isto tako u visini od 47 cm povrh toga. Mali kanal ide s obje strane kroz glavne zidove, pa je za to služio samo za odvagjanje vode, koja se je valjda nakupila uz južni zid. Kosi dio temeljnog zida a, kome pišuci o prekopavanju godine 1891. nijesam umio oznaciti svrhe, pripada kao i temelji a1 i a nekoj starijoj zgradi, kojoj je na ostancima podignuto novo zdanje. U samoj zgradi nije se ništa osobita našlo, samo u južnom dijelu poprecnog kanala nagjeno je osobito mnogo žmurnjaka i zidne opeke, ploca od taraca, ogrijevnili cijevi i ilovastih rbina megju ruševinom. Nasuprot je izvan zgrade u jiircima uz južni glavni zid i uz zidove oko prigratka nagjeno razlicitih predmeta. Prije svega valja spomenuti dva fragmenta od kamenja s natpisima. To su profilirani donji dijelovi od dva nejednaka pocasna kamena. Na jednome, slika 1., održala su se samo od zadnjeg reda pismena ISSIMO. Drugi, prikazan u dici 2.. ima dolje još rupu za nasagjivanje, a od zadnjeg reda natpisa može se samo još razabrati donji dio pismena D. Nadalje nagjena je u tome jarku mala gema od staklene paste, koja se vidi u slici 8. u naravnoj velicini, a u dvostrukoj velicini kao otisnut pecat. Ona sastoji od elipticke, crne, d6nje plojke s nasagjenom, tankom, modrom plojkom, u kojoj je izvajana podoba dieteta. Gola je ta figura obrnuta na lijevo, u desnoj ruci drži luk, a u Hjevoj neki mali predmet, koji se ne može raspoznati. Od broncanih rukotvorina nagjena je mala jedna rimska fibula s prijegibom'), duga 44 mm, koja je forma fibule ved ponovno nagiena u Domaviji; jedan posve izlizan novac, povraz neke malene posude od 7 cm premjera s rombickim presjekom, broncano tenece, valjda od kakog zaponca i polukruglasta glavica broncanog klinca. Od željeznih rukotvorina vrijedi da se spomene jedino fragmenat u slici 4. prikazane tanke potkove, koja je na svakoj strani bila pricvršcena sa tri klinca, ali nije imala držaka. Uini se, da nije imala ni nožice, te je, što narocito navodim. nagjena u takim prilikama, po kojima se ne može sumnjati, da potjece iz istog doba s broncanim i drugim nahogjajima. Od koštanih predmeta nagjena je u jarku bocka s okruglom glavicom i otkinutim rtom, slika 5., duga 89 mm, donji dio druge, deblje bocke s tupim, cunjastim šiljkom i gornji dio šivace igle s ušicom. Megju cešce nagjenim ilovastim, crvenim i sivim rbinama od posuda gragjenih na tocilo, vrijede da se spomenu uska grlca sa oštro preloženim okrajkom, poklopac jedne posude i velika tiakolika rucka. Po svim tim nahogjajima ne može se suditi, kakvoj je svrsi služila opisana gore zgrada. Samo gornja dva kamena s natpisima svjedoce, da je to bila javna zgrada. To se može zakljuciti i po svoj njenoj osnovi. Jer neposredno sa ulice ulazilo se je u veliku dvoranu, koje se je s južne strane hvatala oveca soba. Pošto su se obje te prostoriie mogle grijati, to može biti, da je velika dvorana služila za rasprave i za saobracaj stranaka, a sporedni prostor da je bila soba glavara doticnog ureda. Da dakle toj zgradi uopce dademo nekakvo ime ne ce biti odviše smjelo, ako je u buduee zbog kratkoce nazovem tribunalom. B. Kuca sjeverno od kurije.