Sreca je, te u nas narod opcenito miluje i cuva ove korisne, ili bar posve bezazlene stvorove. Osim pecinarke, kojoj je Grcka domovinom i koja po samo jednoc zabludom spomenuta za Hercegovinu, žive u našoj zemlji prema velikoj njenoj klimatickoj raznolikosti sve vrste pravih lastavica, što ih ima u Evropi i to više manje mnogobrojno. Od kozodoja (nocnih lastavica) najposlije živi druga jedna vrsta: Caprimulgus rufcollis na iberskom poluostrvu. U našoj zemlji živi Caprimulgus europaeus L., te joj je narod u nas nadio divno ime pomrakuša. Ta, van reda korisna ptica nahodi se po svoj zemlji, ma i ne svuda pojednako. U narodnom muzeju ima eksemplara iz okolice sarajevske, narocito sa Trebevica, iz Kozare planine kod Save i od Han-Kumpanije kod Travnika. Kod Sarajeva ima je množina, pa ju je za toplih ljetnih noci milo slušati, kako prede. Jaja su mi od nje nekoliko puta donosili krajem maja i u junu. U svakom su gnijezdu vazda bila po dva jajeta. Jednom su se u jednog jajeta sive pjege na ljuski i mrke gornje pjege sve slile u jednu jedincatu pjegu, — rijedak izuzetak. Zbog oštrog podneblja sarajevskog dolaze pomrakuše u proljecu vrlo kasno, ali za to u jesen tim duže ostaju kod nas, tako da do polagance oktobra pojedine vidaš, do koga su vremena druge krajeve srednje Evrope davno vec ostavile. Velika je korist od pomrakuše, jer ona nocu bez prestanka lovi zareznike, koji u to doba lijetaju; u doba, kada drugi saveznici covjekovi protiv kvarocina u šumi i u polju pocivaju. Još je vrijedno spomena, da se udicari pri Neretvi nježnim perjem pomrakuše služe, da ga mjesto muha naticu na udicu, upri-licivši ga sasvim na oblik muhe. U Bosni i Hercegovini od pravih lastavica žive cetiri vrste: cadavica, obicna lastavica, bregunica i stjenarka ili pištara. I ako u Sarajevu ima samo nekoliko parova cadavice, za to je tim više ima u drugim mjestima. Što je u Sarajevu tako rijetka, mucno je protumaciti. Profesor Coh pripisuje to u gimnazijskom programu 1883. ovdašnjem necistom zraku. Ali se onda mora primijetiti, da one u drugim varošima, kao n. pr. U Travniku, Zvorniku i t. d., gdje zrak za cijelo ništa bolji nije, imaju množinu svojih gnijezda. U vecini mjesta u zemlji takoder je rado viden gost, ali u svoj zemlji još nijesam našao, da je igdje svoje gnijezdo prilijepila uz hrid. Cini se takoder, da se ona ne diže tako daleko u visinu kao slicna, obicna lastavica. Vrijeme kada dolazi, pada izmedu 18. marta i 10. aprila. Najprije se pojave pojedine pticice, onda ih za duže vremena ne vidaš nikako, dok najposlije mala jata ne stanu krstariti po cistom proljetnom zraku. Staro i mlado raduje se njihovu dolasku. Narod je ne razlikuje od obicne lastavice, te ih jednu s drugom zamjenjuje. Ali obicnu lastavicu lasno vec iz daleka možeš raspoznati po njenu, plivanju slicnu letu i po bijeloj volji, koja se vec iz daleka blista. Gnijezda obicne lastavice nalaziš isto tako uz kucne korniže, kao i po strmim hridovima u brdima. U Goloj Jahorini, na Veleži i Cvrsnici ima je n. pr. svuda. Kad u jesen rano nastupi rdavo vrijeme, eto onda lastavica" u velikoj množini u varoši, pa ih onda dosta puta vidiš, gdje su se zbile u velike hrpe, da se griju. U polovici septembra 1889. mogla se je ta neobicna pojava motriti u Franje Josipa ulici u Sarajevu, ali ih je pri tadašnjoj neobicnoj studeni ipak množina ozebla. Medu njima našla se je i jedna sasvim bijela pticica, savršen albin, koja je predana zemaljskom muzeju, te ondje krasi zbirke. Dužica u oku bila je u te pticice bez boje, pa je za to izašla sasvim crvena. U zazidana s gornje strane gnijezda obicne lastavice rado se natiskuje domaci vrebac, pa takva gnijezda, gdje se je on udomio, odmah možeš raspoznati po vlacu sijena i slame, koje iz njih proviruje. Obicna lastavica dolazi k nama redovno nešto kasnije, nego cadavica, te je bez sumnje najviše ima u zemlji. Bregunica je, razmjerno uzevši, izbirac, tražeci mjesto za svoj ljetni boravak. Svagdje na nju nailaziš gdje lijeta, ali samo cega je na pojedinim mjestima naci gdje gnijezdi. Najveca od poznatih dosele kolonija bila je uz desnu obalu Neretve nedaleko Gabele. Ovdje je mnogo stotina parova zavilo svoja cjevasta gnijezda u povodni pjesak. Kod Mostara našao sam samo još jedan jedincati par. Mnoge ih nadalje imaju svoja gnijezda kraj Trebišnjice kod Lastve ili uz krajeve Livanjskog polja. Nekoji pcelari tvrde, da bregunica koji put odnese i po koju pcelu, pa je baš tako osucuju kao i pticu, zvanu pcelar, ali je to svakako vrlo pretjerano. Pokadšto te lastavice i po dva puta u godini nose jaja, ali obicno to biva samo jednoc. Svih dosad opisanih vrsta ima i po drugim krajevima Evrope, dok stjenarka stanuje samo u nekim krajevima južnih poluostrva, pa za to zaslužuje, da se tim više na nju osvrnemo. U Hercegovini ima je u dolini Neretve i u drugim krajevima s mediteranskim podnebljem, a gnijezda gradi u mnogobrojnim pecinama s tijesnim ulazom i svodovima. Površno je motreci, lako je možeš zamijeniti sa slicnom joj po boji bregunicom, ali je odmah možeš raspoznati po cisto bijelim, okruglim pjegama u letnim perima. Po nacinu, kako gnijezda gradi. slicna je cadavici, a i jaja od obje vrste vrlo su nalik jedna na druga. U jednom gnijezdu blizu vrela Radobolje našao sam krajem maja 1891. posve neobican broj od 7 komada. U drugim bi se gnijezdima vazda našlo po 4 do 5 jaja ili mladih. Kod Jablanice vidala se je godine 1887. duže vremena cisto bijela stjenarka, ali se je umjela zakloniti od svakog uhodenja, dok od jednoc nestade bez traga. U Dabar-polju našao sam god. 1892. prve stjenarke 24. aprila, pa jedva vjerujem, da su pri onako nepogodnom vremenu vec prije koje onamo došle. Do srednjeg gorskog pojasa ne uspinje se u nas stjeparka, vec su joj draži topliji, od vjetra zaklonjeni krajevi. Pravim lastavicama pridružuju se u nas dvije vrste ciope. Po cijelom kontinentu rasprostrta crna ciopa cini se, da preko Bosne samo prelijeta. Gosp. E. pl. Dombrovski navodi doduše, da one grade gnijezda po munarama u Banjaluci, ali se