Po nalogu gospodina vladinog savjetnika Hormanna poslala je politicka ispostava u Goraždu zemaljskom muzeju snimke obaju natpisa, uzidanih u crkvi sv. Gjurgja u Sopotnici (3 km sjeveroistocno od recene varoši), C. I. L. III. 8370 i 8371, i jedan nacrt ondje smještenog relijefa na zidu. Isporegjivanjcm natpisS. pronagjene su dosta znatne razlike od priopcenog po Evansu n. dr. mj. citanja. Prosto okvirena ploca od porozuog vapnenca, lijevo i desno potpuna. Visina 055, širina 0G0, dužina 0*9; velicina pismena u l. redu 008, u 2. do 4. redu izmegju 004 i 005; uzidana u apsidi lijevo od oltara. Odmah na prvi pogled u oci udara nejednakost pisma: red 1. pokazuje lijepa, duboko rezana, monumentalna pismena, u redu 2. do 4. nasuprot su ružna, nepravilna, plitko usjecena: ne može biti da potjecu iz istog vremena. Dakle i iorma natpisa izražava, što mu sadržaj kaže. Tu su dva akta: Osnovanje natpisa i po svoj prilici nad njim u jednoj panjezi smještene statue Jupitru, izreceno rijecma I(ovi) o(ptimo) m(aximo) c(oh)or(tali), i u redu 2. do 4. zabilježena posveta. R. 1. stoji samo COR, mnijenje Evansovo: „H post C iortasse evanuisse" ne podudara se. R. 2. vidim na snimku kao sedmo slovo v, ja mislim da ce to biti ostanak od M, kome je prva noga odsjecena, možda ligirano sa A; one tri crte sa I, koje poslije toga slijedi, da bude AM, ne mogu se spojiti. Otkud je sad Evans u tome redu uzeo ono svoje tome ja pri onako lijepom snimku i pomnora nacrtu gosp. upravitelja ispostave ne mogu da se domislim. Na kraju retka 3. ne iali ništa, pa time otpada citanje, što ga predlaže S. Frankfurter: [b(ene)f(iciarius)j cons(ularis), te Hirschfeldovo riješenje cons(acravit) izlazi kao pravo. I(ovi) o(ptimo) m(aximo) c(oh)or(tali). — Eand(em) aram Ic(....ius.) Saturninus cans (acravit). Posvetnik se ne spominje, pa smijemo misliti, da je ta posveta uredovno izvršena, dakle po zapovjedništvu kohorte, koja je bila štacijonirana u Goraždu, a boravak joj se ondašnji može izvesti iz kognomena cohortcdis, pridanog Jupitru. I drugi od poznatih nam natpisa toga bog'a C. III. 1782 (Narona) ima samo njegovo ime u dativu, ne spominjuci utemeljitelja: I(ovi) o(ptimo) m(aximo) c(o)hortaliiy 2. C. I. L. III., 8371. Cippus, gore zaokružen, od poroznog vapnenca; visina pismena 0"065; uzidan desno kraj oltara. Do tacke na kraju reda po Evansu pravo procitan. Taj natpis bez sumnje potjece iz istog vremena s prvim redom prije spomenutog; i bice da ga je izradio isti klesar. Isto je tako cisto izragjeu; jcdnakost se narocito istice u oblicima pismena M, oba puta vidimo gore šiljat kut i kako dvije haste nijesu sasvim sastavljene. Dalje cemo moci zakljuciti, da ih je isti klesar i za istog narucnika izradio. Oini se, da je to jedan od onih natpisa, kojima je bio oznacen teritorij kohorte. Po tome bi u isto vrijeme ucinjene bile uredbe za bogoštovlje kohorte i za omegjašenje njena vlasništva. 3. Iz Goražda potjece i ulomak „Archiiologischepigraphische Mittheilungen, XVI., str. 86. 4. Merkurov relijef, isporedi sliku 3. Crvenkast mramor; visina 0*75, širina 043; uzidan u spoljašnji zid desne duge strane crkvene. Visina relijeia 0*03, lice i genitalije otkinute. U udubljenom, prosto okviienom pravokutniku, Hermes s prednjom stranom, stojeci na plinti, odjeven je petazom, ima krilate cipele i hlamys, koja je na desnom ramenu skopcana fibulom, te na prsima samo u nekoliko nabora složena, preko legja pada do pregiba pod koljenima. Ljevicom drži preko ramena kervkeion, na kome se jasno raspoznaju dvije karike, gore zmijske glave, a dolje repovi; spuštena desnica hvata dolje obrnutu palicu. Izrada je surova. Kerykeion i palica karakterišu našeg Hermesa kao psychopompa. Prikazivanje toga boga sa ta dva atributa rijetko je, isp. kako su sastavljeni kod R. Miinsterberga, grobni relijef u Bukureštu u Arch.epigr. Mittheilungen, XV., str. 135 i d. Možda ovom smislu spomeniku možemo pridati još jedan dalji bosanski relijef. U Donjem Uncu ima na velikom kamenitom šulju u 0012. visokom relijefu izgragjen Hermes, kako ga prikazuje slika 4. Visina figure 0365, lice i na desnoj nogi otkrnjena; desna ruka niže lakta odbijena. Hermes, stojeci na desnoj nozi (prikazan je sprijeda, en face), glavu je obrnuo na desno, desnicu pružio na stranu, odjeven je petazom i hlamom, koja je visoko gore na desnoj strani prsa skopeana, te pada preko legja i preko lijeve ruke. — U kompoziciji i izradi nadmašio je taj relijef daleko onaj u Goraždu. Atribut, koji je bog držao desnom rukom, izgmbio se je zajedno s tom rukom, ali se o njemu, kako mislim, može dosta pouzdano nagagjati. Naš relijef, ako izuzmeš kako je glava obrnuta, mnogo se podudara s Hermcsom spomenutog bukureštanskog relijefa, koji se ovdje prispodobe radi u slici 5. ponavlja iz Miinsterbergove publikacije. Držanje desne ruke — lakat na našem relijefu tacan nam je podatak za isporegjivanje — na oba je kipa jednako. Ruka je ponešto pružena, kako se ne naprežu živci; predmet, koji je držao, nije mogao biti težak. Na grupu ne može se pri tome kamenu nikako pomišljati. 5. M. Hoernes vidio je godine 1879. u Goraždu dva mramorna sarkofaga; natpisno polje u jednoga (052 visine, 126 dužine, 077 širine) bilo je „sasma pokriveno korom, tvrdom kao kamen, koja se ne da odlupiti", na drugom nije se vidjelo nikaka traga umjetnoj radnji (Arch.epigr. Mittheilungen, IV., str. 47). I. pl. Asboth: Bosnien und die Hercegovina, str. 215, misli bez sumnje iste, kad javlja, da su nedaleko od stare karvanserije (naprema cupriji) ,,do godine 1880. stajala dva rimska sarkofaga, od onda da ili je nestalo. NAPOMENA: U PDF formatu dostupne su slike dva mramorna sarkofaga; slike natpisa na plocama; fusnote.