Po jednom dopisu kotarskog ureda u Županjcu od 24. oktobra 1893. opet je u tome kotaru, koji toliko obiluje rimskim ostancima, na vidjelo izišao rimski natpis; našao ga je u Crvenici (južno od Duvanjskog polja, jugoistocno od Seonice) Anto Radoš na njivi Badnju pri kopanju, te je sada kod recenog kotarskog ureda. Ploca, gore (desno) i dolje okrajak održan, površina mjestimice ponešto oštecena; visoka 0";56, široka 07, debela 0*09; redovi otkinuti; lijepa, pravilna pismena. Po snimku. Po jednoj nad prvim redom zaparanoj liniji mora se suditi, da je tamo bio još jedan red, ali taj je mogao sastojati samo od formule, sastavljene od nekoliko kratica, jer se na održanom dijelu natpisa nijesu održali tragovi pismena; kamen sam mora da je bio veoma širok. U drugom redu medu V i M oštecen je kamen, valjda je to još bilo, kada su rezana pismena, jer su oba ta pismena toliko rastavljena. Premalo ima ostanaka, da bi se pouzdano mogao odrediti natpis. U prvom je redu ime ženske valjda glasilo; ali moglo je biti i gentilno ime) ili slicno. Ako je Marcelina sama bila spomenuta na kamenu, onda se u drugom redu može pomi-šljati na flaminica, ili sacerdos, ili sacerdotalis municipi Novensium; ali može i to biti, da je izmedu Marcellina i [muni]cipi bilo ime njena muža, te bi nam onda valjalo popuniti decuriomunicipi. Na našem natpisu spomenuti je grad Novae, koji je ležao kod današnjeg Runovica, dosta znamenit cvor mreže dalmatinskih cesta. Ovuda je vodila znamenita cesta Salone-Trilj-Lovrec-Bigeste-Narona; odovud je preko Imotskog cesta vodila u Duvanjsko polje, pa su možda Nove bile i s Vrgorcem u svezi. Toj znamenitosti svojoj imace Nove valjda pripisati, što je ondje bila štacija beneficijarija. Cini se, da nas naš natpis na to upucuje, da se je teritorij grada Nove prostirao do u Duvanjsko polje ili do njega; postojala je, kako smo vidjeli, dobra sveza izmedu oba mjesta, ali nam takoder valja držati na umu, da se je kakav dostojanstvenik iz grada Nove mogao nastaniti i u drugim varošima ili kotarima, da n. pr. isporedimo S. I. K III. 1593., po kome su dekurijom iz Ekvuma stanovali u Daciji, ili 2086. iz Salone s nekim. Isto tako nijesu posve pouzdani navodi o medama gradskog podrucja na zapadu i jugu. No Zanetiju je S. I, I III. 1909.: naden dakle posve blizu mora, ali Zanetijevi navodi o analognom kamenju S. III. 1908., 1910. i 1911. u opreci su s drugim svjedocanstvima; povrh toga je u Makarsku samu kamenje donašano iz veoma velike daljine, n. pr. S. III. 1895., 1899., 1901. i d. 1916.; pa se za to posve stalno može uzeti, da je i S. III 1909. iz Runovica onamo donesen. Višu znamenitost valja pripisati S. III. 1892.: taj je kamen u Zaostrogu, primorskom mjestu južno od Makarske. U podrucju grada Nove kod Imotskog bili su po svoj prilici veterani legije XI. Claudia pia fidelis naseljeni. Nadeni su ovdje ovi natpisi: Time se tumaci, zašto su carevima u Imotskom postavljeni pocasni natpisi S. I. B. 1912. i 8505. (1913.); da su te spomen-kamene postavile civiliste onda bi ih bez sumnje namjestili u predradu samog teritorija Nove. Ako je ta naslucivana sveza istinita, onda se iz carskih natpisa može zakljuciti o vremenu naseobe. Br. 8505. posvecen je caru Marku godine 164. ili u vrijeme, koje je poslije toga slijedilo; 1912. potjece iz doba vlade Litonina Pija; XI. legija dospjela je ovamo valjda zadnjih godina Pija. Sarajevo, u novembru 1893. NAPOMENA: U PDF formatu dostupna je slika rimskog natpisa i fusnote.