Zapadni ogranak Trebevicplanine, koja je opasala grad Sarajevo, cini 746 m visoka glavica Debelo brdo. Megju istocnim obronkom recene uzvisine i vijenca klisura, koji se strmo obara nad predgragje Sobunar, nagjeni su ostanci prehistorickih naseobina, koji su vec opisani u prvom svesku ,,Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina", str. 39 i d. U toj raspravi spominje se i jedan nasuti bedem, koji je opasao glavicu Dcbelog brda i duž kojeg su prigodom jednog pokusnog prekopavanja nagjcni prehistoricki ostanci. Godine 1893. na veliko poduzetim prekopavanjem ne samo da je iznesena ogromna množina rukotvorina, nego je i mnijenje o vrsti utvrde bitno modifikovano. Tobožnji nasip pokaza se suvislim sustavom zidina, koji je erozijom od više vijekova i naplavom zemlje crnice dobio današnje, nasipu na dlaku slicno lice u tekstu prikazuje nam nacrt Debelog brda s utvrdom. Zidine pašu samo sjeverne, južne i zapadne obronke glavice, na koje se je relativno lako uspeti; istocna je strana strmom, samo smionim penjacima pristupacnom stijenom dosta zaštidena. Zid je od surovo tesanog lomljenog kamena krecnim lijepom uzidan. Taj je lijep stvrdnuo kao cemenat i nema u njemu primjese od opeke. Zid je širok 1 m, a visok 0"6—1*3 m. Sudeci po nagjenoj ruševini, cini se, da prvobitna visina nije bila preko 2 ra. Utvrda sastoji od dvije zidine, jedne spoljašnje i jedne unutrašnje, koje se obje hvataju pravokutne zgrade B na južnoj strani, u kojoj ima naljeven strop. Spoljašni se zid kao u mnogo kutova prelomljena linija prostire u dužini od 118 m, na sjevernom je kraju sasma razvaljen i porušen. Ulaz je na zapadnoj strani, širina mu je 3*2m i zaklonjen je malom gragjevinom pred njim, koja ima 6 m, a pod joj je naljeven. Unutrašnja zidina, 72*5 m duga, prostire se takogjer u prelomljenoj na više mjesta liniji, te je u njoj sarao jedan, jedva metar širok ulaz u nutrašnjost utvrde. Sva je gragjevina sudeci po nahogjajima, iskopanim u zdanjima B i A duž zidina, iz rimskog doba. O rukotvorinama ce kasnije biti govor. Uz pristranke B i C, kao i na nekim mjestima zaravanka otkopani su megjutim ogromni prehistoricki kulturni slojevi. Sjeverni pristranak sastoji gotovo posvema od kulturnog sloja dubokog do 2m, koji u sebi krije rbine od posuda, kosti i razne rukotvorine od kamena, kosti i bronca. U njenui ima, ali samo u najnižim slojevima, gromada i slojeva ožarene gline i komadicima uglja izmiješanog pepela. Megju spravama nagjene su forme najrazlicitijih perijoda, pocevši od ranijeg kamenitog doba pa do seobe naroda. Radi toga, što se taj kulturni sloj uspinje uz vrlo strm obronak, a cesto i u raspukline zalazi, te je dakle naslagom na puzavu tlu, nije na žalost bilo moguce razluciti slojcve po perijodama; rukotvoriue iz najrazlicitijeg doba Ježe jedna kraj druge, kako upravo zbog spuzanja i direktnog utjecanja oborine drukcije i ne mogaše da bude. Na zaravanku Debelog brda nagjeni su na prostoru opasanu zidinama na nekoliko mjesta pliei kulturni slojevi, u kojim su bile samo rimske rukotvorine. Tsto tako nagjeni su u gragjevinama A i B na samu naljevenu stropu predmeti rimske provenijencije. U opisu nahogjaja, koji ovdje slijedi, podijeljeni su oni po materiji pojedinih komada, te je tek u vecim grupama pokušano razlucivanje po pojcdinim perijodama. I. Ilovaste posude. I1ovastih je posuda u svemu nagjeno 90 citavih komada i uz to nebrojena množina fragmenata. Glavnim su dijelom posude gragjene prostom rukom. Megju ovima valja dva tipa opet oštro razlikovati. Jedna je vrsta od rgjavo umiješene krupnim vapnenim pijeskom vrlo izmiješane ilovace, vecinom pri otvorenoj vatri loše pecena, rijetko kad ukrašena ili grafirana. Rucice su nespretno namještene, a vecinom su nadomještene istaknutim stremenkama, bocinama i kvrgama. Cesto mjesto rucica imadu samo ušice probušene u bokovima. Tipovi rucica prikazani su na tabli I., sltke 4., 6., 7., 9., 10., 11. i 12. — u polovici naravne velicine. Posude su obicno ukrašene plastickim ornamentima. Ovi sastoje od nalijepljenih trakova, na kojima se vigjaju utisci od prsta, neka vrsta lancanog ili konopastog ornamenta, — tabla II., slike 6. i 8.— Veoma rijetko vigja se ornamenat vucijeg zuba — tabla II, slika 9. (1/2 nar. vel.). — Posude su debelih bokova, cesto do 8 mm debele, imaju oblike kotlova, lonaca ili ovedih zdjela, vecinom ispupcenog dna. Slika 1., tabla IV. prikazuje loncu slicnu posudu u 1/3 nar. velicine. Visina joj je 18 cm, premjer pri zjalu 18*2 cm, debljina bokova 7 mm. Donji joj se dio sužava gotovo u šilj, tako da doticna posuda bez neke podloge nije mogla usprav stajati. Zanimljive su cetiri u dvoje smještene stremenke, koje su služile mjesto lucica. Iskopane su još cetiri slicne posude. Posude druge kategorije, gragjene prostom rukom, odlikuju se prije svega fino izragjenom ilovacom, u kojoj jc bilo malo krecnih zrna i uz to je dobro pecena. Cesto su grafirane i dosta puta se na njima vigjaju ukrasi. Stremenki, izbocina i kvrga ima rjegje, nasuprot su rucice obicne. Narocito je spomena vrijedno, što se relativno cesto vigja ansa lunata ili ansa cornuta, — tablu L, slike 1. i 2. — Od drugih rucica neobicna oblika vide se primjcri u slikama 3., 4., 5., 8., 9., 11. i 13. na tabli I. Megju najrjegje nahogjaje sa Debelog brda valja ubrojiti rucicu od fine ilovace na oblik dosta naturalisticki izragjene konjske glave, slika u tekstu 2. Cudan nastavak rucice, kojoj analognih oblika ima u talijanskim teraniarima, prikazuje slika u tekstu 3. Najjednostavnija dekoracija naših posuda sastoji u nizovima i trakovima, od tacaka ili kratkih crtica, koje su zaparane nekim tupim šiljkom. Vecinom su takvi ukrasi na uvinutim okrajcima zdjela i zdjelica — tabla II, slika 17. i tabla IFL, slike 15., 21. i 23.— rjegje su na bokovima od posuda — tabla III., slike 1., 6. i 10. (l/2 nar. vel.). Isto su tako cesti nizovi crtica i pikipca, zajedno kombinirani — tabla III, slike 2. i 12.— nadalje krjepkim crtama zarubljeni trakovi, kojim površinu oživljuju redov