Za Kosovo sam prvi put cuo negdje 1973. kada je prst sudbine izabrao da u obiteljsku posjetu majcinoj sestri koju su tamo udali, s njenim roditeljima, a mojim dedom i nanom krenem i ja, šestogodišnji djecak bez mnogo pojma o Uroševcu, kako se grad gdje su živjeli zvao. Pamtim samo da je voz Mostar Beograd Skoplje putovao dva dana, i da je wc na željeznickoj stanici u Beogradu tako smrdio da sam dugo poslije toga pamtio taj nepodnošljivi vonj. Od te posjete ne pamtim previše: gostoljubivost u Fe .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.