Kucica od kamena sa gotovo urušenim krovom i malim prozorcicem, iza koje se uzdižu stijene, pruža sliku davno napuštenog ognjišta, ali dim koji je izlazio iz dimnjaka govorio je suprotno. U tamnoj sobici na drvenom krevetu u kutu spavao je mališan Marko. "Izvolite, udite. Jeste li se umorili? Znamo da jeste, jer je valjalo doci do nas ovdje na Slavigoru. Hvala vam što ste nas se sjetili i donijeli pomoc. Valjda cemo se opet vidjeti, ali negdje u gradu, bilo kojem, samo ne ovdje, u divljini, gdje .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.