Tutnjali su ratovi Semberijom, ali su Semberci iz njih uvijek izlazili svijetla obraza; nikad komšiji dlaka s glave nije falila zato što se drugacije zvao ili drugacije Bogu molio! Zbog toga su se Bijeljinci odvajkada busali u prsa. Sve do ovog rata, iz koga je ravnica izašla zadavljena zlocinom i pritisnuta šutnjom težom od srama i bolnijom od izdaje. Prodoše, eto, godine, i Drina je poodavno sprala djeciju krv sa svojih obala, živi pijesak oko Janje i Pilice preko svog punog stomaka davno navu .....

Članak dostupan pretplatnicima. Molimo Vas da se prijavite prvo.