U namjeri, da zadovoljimo od mnogih naših poštovanih citalaca izraženoj želji, da i nadalje priopcujemo izjave ucenih krugova o objema gore navedenim publikacijama, nastavljamo ovdje naš clanak u 4. evesku V. godišta (str. 637 i 638), još nekim recenzijama te ruke. koje su u pošljednje vrijeme štampane u razlicitim strucnim listovima. „Revue mensuelle de l'ecole d'antropologie" u Parizu piše u svome broju od 15. novembra 1893. god. u rubrici „Chronique Praehistorique", redigiranoj po gosp. Gabrijelu de Mortilje ovo što slijedi: U pogledu opce paletnologije imamo da objavimo tri spisa, koji su uzor te ruke. Jedan se tice javnog muzeja, drugi narocite zbirke, a treci prodaje. Prvi je nesumnjivo najznamenitiji. Uredio ga je Moric Hernes pod naslovom „Znanstvene objave o Bosni i Hercegovini. izdao zemaljski muzej u Sarajevu". To je lijep svezak u 4-tini. sjajno ilustrovan sa 748 slika u tekstu i 30 tabela, djelomice koloriranih. U njemu je opis zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji sam obuhvata 11 tabela. To je opci muzej koji obuhvata ne samo arheologiju nego i prirodopis i etnografiju. Kustos je za arheologiju dr. Ciro Truhelka, a pristav za paletnologiju Franjo Fiala. Taj katalog nije tek suhoparan i neznatan spisak predmeta, vec je sastavljen od zanimljive serije monografija o iskopima i nahodajima, napisanim po strucnjacima, koji i poznaju i lijepo prikazuju predmete, o kojim govore. I ako je taj postupak u pogledu reda nomenklature ponešto pogrješan, za to opet ima tu veliku prednost, da djelu daje života i raznolikosti, te ovdje nalaziš dosta pojedinosti i obavijesti, koje ne bi našle mjesta u prostom katalogu. Prehistoricka i protohistoricka paletnologija obuhvata 187 strana i 481 sliku; rimska i sredovjeka 129 strana sa 230 slika u tekstu i 8 tabela. Protohistoricki je dio najopširniji. Grobovi i grobišta iz prvog željeznog doba, iz halštatske epohe dali su mnoge i obilate prinose za zbirke. Grobišta ima onuda sasma neobicnih, gdjegdje i u takozvanim „Ringwalle", okruženim naokolo suhozidinama. Nalaze se na zemljanim nasipima, koje okružuju okrugle suhozidine. Prilozi u grobovima Bosne i Hercegovine pokazuju srodnost s izvjesnim grobovima u Kavkazu. Ne možemo ovdje obredati sve opisane i naslikane predmete. Samo cemo navesti nekoja zanimljivija poglavlja. Fibule koje se po nekim komadima pridružuju onim, koje su vec objavljene i poznate iz Halštata i mariske formacije, djelomice su u cijelosti istog oblika i pokazuju iste one stalne i narocite forme. Fibule, koje potjecu iz grobova toga kraja (sa Glasinca), imaju redovno pomicne kolute od bronca, prosto uložene u trup fibule. Taj obicaj, da se mali kolutici ulažu u fibule, protegao se je i na bocke; kadšto je bocka na vrhu svinuta na oblik petlje, pa se odonud nastavlja, tvoreci dvostruku bocku. Zemaljski muzej u Sarajevu ima množinu toga tipa. Vrlo je neobicna zbirka broncanih privjesaka. Tu se vide brnjice svake ruke, kako su dosta poznate, ali i malih posudica, sve kao u etrušcansknm grobovima u Italiji, cijelih ptica ili sa dvije glave, i što je sasma neobicno male bradvice s ušicama, slicne pošljednjim broncanim tipima. Povodeci se za primjerom Bosne i Hercegovine, akademicko društvo vatlandsko (u Švicarskoj) i društvo za istoriju Švicarske romanske, hoce da objave starine iz sojenica u muzeju lausanskom. One su baš izdale prošpekat. Govoricemo o tome, kad primimo to djelo. „Berliner Philologische Wochenschrift" (izdaju Hr. Belger i O. Sajfert) donosi u svojim brojevima 47. i 50. od 18. novembra odnosno od 9. decembra 1893. ove recenzije od gospodina profesora G. Volfa u Frankfurtu na Majni: Izdao bosansko hercegovacki zemaljski muzej, Uredio Moric Hernes. I. sv., sa 30 tabela i 700 slika u tekstu. Bec 1893. K. Gerolda sin., XVIII. 593 str., leks. 8°. Pod dobrim auspicijama stupa novi casopis u život, kao spomenik naukom probudenog i vodenog interesa narodu u Bosni i Hercegovini za domacu povijest i za nauku o rodenoj zemlji, pa se lako može razumjeti radosni popos, kojim upravitelji zemaljskog muzeja u Sarajevu pokazuju na svoje blago, što su ga, pošto zavod još ni deset godina ne postoji, nagomilali i poredali u njegovom prirodopisnom i u arheološkohistorickom odjelenju. Narocitu zahvalnost dužni smo pak predstojniku muzeja za to, što je do naucnog materijala, koji se u ovom zapadnoevropskoj kulturi novo otvorenom kraju u tako nenadanoj množini kuca, nastojao utrijeti put i daljim krugovima. Uz cetvrtgodišnje sveske (Glasnik), koji, odredeni za pobudivanje domaceg žiteljstva, izilaze na domacem jeziku, pridolaze od ove godine sa svojim ozbiljnim, vanredno uglednim i bogato snabdjevenim sveskom, uz koji ce još ove godine pridoci i drugi svezak. Poslije zanosito napisanog pristupa slijedi uvod o povijesti bosanskohercegovackog zemaljskog muzeja od Koste Hermana, kojp je ilustrovan planovima muzejske zgrade i slikama jednog dijela njegovih unutrašnjih prostorija (str. 1 do 25). Od 72 sastavka i bilješke dolazi polovica na arheologiju i povijest (str. 29 do 346). Od druge polovice dolazi 29 brojeva u rubriku narodopis (str. 349 do 512), 7 ih pripada prirodnim naukama (str. 515 do 593). Mi cemo se ovdje pozabaviti samo prvim dijelom. I u ovom dijelu moramo se u pogledu prehistorickih sastavaka zadovoljiti naznakom sadržaja i prigodnim kratkim primjedbama, da kod rimskih nahodaja možemo nešto poduže zastati. Osobito plodno bilo je pretraživanje prehistorickih gromila i gradina na Glasinackom polju, o kome izvještavaju dr. Ciro Truhelka (str. 61 do 112), Ðuro Stratimirovic Kulpinski (str. 113 do .125) i Franjo Fiala (str. 126 do 168). Medu nahodajima, prikazanim u 348 slika, najzanimljiviji je broncani šljem grckog podrijetla (unesen komad) s kukama vrh cela i zatiljka za pricvršcivanje stremena, na kome je kresta, i s mnogim zglavcima uz okrajke, na kojim se mogu vidjeti ostanci srebrnog teneceta, kojim je šljem bio obložen. oksidirani u prašinu. Znamenovanje tih nahodaja za prehistoricku nauku uopce slijedi vec iz toga, što su p