Još pred nekoliko godina u daljim krajevima gotovo nepoznate sumporne toplice Ilidže izašle su na glas, otkako je u zimi 1892./93. otvoreno novo toplo vrelo, otkako su za ugodnost banjskih gostiju podignute zgrade za kupanje, stanovanje, blagovanje i zabavu, i otkako je u tu svrhu udešen prostran perivoj i lijepa šetališta, a sagragjene ceste i željeznice. Te kupke najjace pritežu sve one žitelje zemlje, kojima treba odmora i mira ili pak pate od bolesti, od kojih nahode lijeka u toplicama, banjama s tresetom ili u okrepljivim studenim vodama, a i strani putnici sve više amo dolaze. U vrijenie okupacije Bosne i Hercegovine po austrougarskoj monarhiji god. 1878. bila je u Ilidžama samo primitivna banjska zgrada, koja je sastojala od dva, kubetima nadsvedena basena, megju kojima je bilo dosta mršavo vrelo tople vode. Ona je bila od prilike na onome mjestu, na kome je danas reservoar II. (vidi nacrt tab. I. slika 1.), dok je za obitavanje služio obicajni u zemlji han na onome mjestu, gdje je danas „stara banja" i povrh toga još onaj han, koji je i danas uz lijevu obalu Željeznice blizu mosta, preko koga vodi cesta. Banjska zgrada, kao i prvi onaj han, zajedno sa zemljištem, koje im pripada, bijahu vlasništvo otomanskog erara. U prijašnja vremena, vele, da je upotrebljavanje kupki bilo sasvim besplatno; istom pošto je ustrojena islahana (zavod za izobražavanje mladeži u raznim obrtnim strukama), koja je postala nekoliko godina prije okupacije, stadoše pobirati malu banjsku pristojbu (piastar za kupku), a cisti prihod bio je namijenjen islahani u Sarajevu. Gradnje, što ih bosanskohercegovacka zemaljska uprava izvela, kako je preuzela banju Ilidže, dale su prilike, te je zemljište onuda na mnogo mjesta, i to dosta puta vrlo duboko raskopano, pri cemu se je osobito pazilo, nece li se naici na starije gragjevne ostanke, kako se je to ocekivalo. Ma da je pri hrpi kuca neposredno sjeverozapadno od banje Ilidža i uz šetalište, koje vodi vrelu Bosne, po prilici 1/2 km od ove banje, nagjeno ostanaka od rimskih zidina, krovnog crijepa i ploca od taraca, opet se pri gradnjama do god. 1893. ni na što drugo naišlo nije. Jedino pri kopanju jednoga toplika u Ilidžama god. 1887. nagjen je nasred sige dobro ocuvan malen bakreni novac (rimski as Antonina Pija, 138. do 161.). Nekoliko vrlo zargjanih, plosnatih konjskih potkova, nagjenih 60 cm pod zemljom, možda takogjer potjecu iz rimskog doba. Tek ljeti 1893. naišlo se pri gradnji rezervoara II. blizu novog vrela, onda u jesen 1893. pri gradnji hotela Bosne, na rimske zidine, te se je iza toga pocelo tacno pretraživati zemljište, pri cemu je gospodin arhitekt August Butscha veoma prilježno i uspješno sudjelovao. Ma da pretraživanje još nije dovršeno, opet ce, gledeci na mnogostrani interes, što ga je na se navracala banja Ilidže, biti opravdano, da se objavi, što se je dosele našlo. Rimski gragjevni ostanci blizu rezervoara II. prikazani su u tab. II. slici 2. u osnovi i presjeku. Ti gragjevni ostanci sastoje od okruglog gragjevnog sklopa i od zida, koji su pripadali nekoj kvadraticnoj ili pravokutnoj prostoriji. Prvi ima unutrašnji premjer od 400 m i betonski tarac od komada cigle i kreca. Zidine su se održale u visini od 0-50 m i sastojaše od 13 cm debelog unutrašnjeg sloja opeke i od 30 cm debelog spoljašnjeg sloja od sitnog lomljenog kamena. Ti su ostanci sa sigastim brežuljkom, koji se je nad njima tecajem stoljeca uzdigao do znatne visine — u najdubljem presjeku EF do 100 m, a u najvišem presjeku AB gotovo do 400 m visine — zbijeni gotovo u jedinstvenu masu, tako da je veoma teško bilo, pojedine komade opeke iz zidine odluciti. Ne može se stalno odrediti, na što je nekoc služila ta zgrada, nego bice, da je tu bio basen za kupku. To osim posve okruglog oblika svjedoci i položaj te gragjevine nasred podrucja toplica i mnoge stare izbušene jame uokolo. Voda, koja je kljucala iz tih jama, i koja se je valjda prikupljala u primitivnom rezervoaru, bice da je uvirala u taj basen, koji je valjda služio kao zajednicka banja. Ostale tri razvaline jednake su konštrukcije, kao okrugla zidina, te je i ovdje posve jednak betonski tarac, samo što je za 70 cm na više položen. Zidine su bile ocuvane na visinu od 70 cm, a pripadahu 3"90 m širokom prostoru. Siga, koja se je nakupila nad tim taracom, dostigla je, kako pokazuje presjek G H, takogjer visinu od 200 m. Cetvrtog zida, koji pripada pravokutniku ili kvadratu, nije više bilo, te je ocevidno prije vec razoren. Ti su gragjevni objekti, kao i drugi rimski objekti u podrucju toplica, po svoj prilici na silu razoreni, jer sigasti sloj iznad obje razvaline Cini cvrst konglomerat, po kome su zidne opeke, ciglene ploce, žmurnjaci i komadi kamenja razbacani u najvecem neredu (isp. presjeke F F i GH). Pri tom otkopavanju se je odlucio jedan dio duvara od cigle (slika 3.). Po tome se komadu poznaje, da na vezanje cigle nije uložena osobita pomnja, jer opeke najvišeg reda vazda ne pokrivaju zglobove donjeg. Taj nedostatak bio je s pogledom na izvrsni lijep, kojim se je zidalo i koji je sada tvrd kao kamen, vrlo neznatan, a nastao je djelomice zbog toga, što se je uzimala cigla razne dužine. Tako je najdonja opeka na lijevo 24 cm duga, dok ostale opeke imaju dužinu od 18 cm do 19cm. Zglobnice ispod opeka dosta su široke, od 1 '/2 cm do 2 cm, dok su zglobnice izmegju krajeva opeke uže, i to '/2 do 3/4 Pošto su opeke 5 cm debele, to razmjer izmegju zglobnice i opeke izlazi 1 :25, dok je u kasnijih rimskih gragjevina zglobnica bila jednako debela kao opeka, a i deblja od nje. Lijep je od bijelog kreca, množine stucanih, do 2 cm dugih komadica cigle i vrlo malo pijeska. Pri razgrtanju sloja sige nagjeno je odlomljenih gragjevnih komada (dva temelja od stupova, slika 2., lijevo dolje i desno gore, goleme ploce od vapnenca, slika 2., iznad okruglog basena), i uz to više manjih kamenitih ploca. Nivo, na kome su nagjeni receni gragjevni ostanci, vidi se u slici2., presjek AB \ GH. Po ovim gragjevnim ostancima može se sudit