Ako podeš od Bišca petrovackom cestom jedno dva sata hoda, pa se od mjesta, zvanog Dubovska elekneš na desnu stranu preko planine Baracuše — preko koje potrošiš pješice blizu jedan sat — doci ceš u jedno osamljeno gorsko i vrletno selo, koje se zove Doljani. Doljani se protežu puna dva sata hoda, te su kuce u njima razmještene po dolinama i brdinama tako, da bi rijetko našao koje selo, koje bi se u stranovitijem predjelu nalazilo. U selu Doljanima ima do 80 sve samijeh srpsko-pravoslavnih kuca, koje se uz zemljoradnju bave i dobrijem stocarstvom, te su za to u tom selu dosta i živolazni ljudi. S istocne strane zatvaraju Doljane ogranci planine Baracuše, a sa sjeverne uzdiže se brdo Ljutoc, dok s južne i zapadne strane zaokružuje to selo rijeka Una. S Doljana vidi se preko Une selo Nebljusi u Hrvatskoj, koje se nalazi od Doljana na zapadnoj strani u razmaku od dva sata daljine. Selo Doljani cuveni su u svoj Krajini bosanskoj zbog bitke doljanske, koja bijaše 1858. Usred Doljana ima jedno uzvišeno brdo ili pravije reci gorska kosa, koja se od planine Baracuše zavlaci poput poluostrva prema Uni. Na toj kosi nalazi se starinska ruševina, koju je okolni pravoslavni narod još od vajkada crkvinom zvao, te se tu sastajao u narodne zborove, osobito o sv. Trojici (Duhovima), Ubrusu i Cvijetima. Smatrajuci to samo mjesto kao starinsku svetinju, poštovao je on i tu ruševinu, više, nego što se po nekim mjestima danas poštuju najvelelepnije i najukrasenije, po planu zidane crkve i crkvice. Rusevina ta sama po sebi nalikuje na crkvu, te je to i narodu povoda dalo, da misli o njoj e je bila bogomolja. Takve kombinacije radaju se obicno u našega naroda po svoj Bosni i Hercegovini. Još prije godine 1875. narod je tu crkvinu otkopavao, ne našavši u njoj gotovo ništa, osim u sredini zidova dva groba, pokrivena velikijem plocama, a pod ovima dva covjecija kostura. Prije nekoga vremena poceo je tamošnji paroh, gosp. Stevan Kovacevic cistiti tu crkvu, da bi tu — pošto je dobio dozvolu — podigao malu kapelu za okolni pobožni narod. Tom prilikom našao je pomenuti sveštenik nekoliko izlomljenih ploca, na kojima se vide razne sarke, a i latinska pismena, te je to sve prerisao i meni predao, dok je te ploce urucio kotarskoj oblasti u Bišcu, koja ih je spremila u naš muzej u Sarajevu. Dodana ovdje slika 1. pokazuje nam tlocrt zgrade, iz kog vidimo, da je bila upravljena na istok i da ima raspored, po kome bi se moglo misliti, da je nekoc služila kao crkva. U pregratku u sredini zgrade nadjene su uz južni duvar ona dva kostura, o kojima sam malo prije govorio. Sa spoljašne strane zgrade uz sjeverni zid našao se (kod tacke 1.) ulomak kamena s nekoliko latinskih pismena; drugi jedan ulomak s ovakim pismenima ležao je kod tacke 5. Na mjestima pak uz zid na južnoj strani, koja sam u tlocrtu oznacio sa 2, 3, 4 i 6, nadjoše se cetiri ulomka, na kojima se vide šarke u obliku kolutova sa zvjezdama u sredini ili nekake usjecene udubine. Najzanimljiviji je ipak kamen, koji je nadjen u unutrašnjosti zgrade na mjestu, oznacenom brojkom 7. On je istesan u obliku kocke te pokazuje na prednjoj strani natpis s latinskim pismenima, a na obje pobocne strane nekakove šarke. Kamen je izdubljen u obliku cetverokuta te se ta udubina na donjoj strani svršava poput zdjele; u sredini provrcena je jama do dolje. Ovoliko htjedoh izvijestim o ovoj razvalini, a citanje i tumacenje nadjenih natpisa prepustam muzejskoj upravi, jer ja nijesam vješt ovoj raboti. Epigrafski dodatak. Ona tri natpisa, što se spominju u gornjem izvještaju, vec su u muzeju, pa su ovdje predoceni u faksimilima. 1. Vapnenasta ploca bez ikakvog okvira i ukrasa; desno odlomljena; visina 0-3, širina 0-22, debljina 0-13; linije duboko zaparane, ali nelijepa pismena nejednake visine ne sižu do linija. Nadjena na onom mjestu, što je na planu naznaceno brojkom 1. D (is) [M(anibus)]. Urs[o ili Urs[ae]….posu[it… 2. Ulomak vapnenaste ploce, uokolo okrnjene; visina 0-18, širina 0-19, debljina 0-045; linije duboko zaparane; ali razmjerno dobra pismena ne dosižu do linija; nadjena na mjestu u planu oznacenu sa 5. Redak 4. Oba ostanka slova poticu valjda od S i A. D(is) M(anibus). [Verec]undo….[infe]licissim[o… Verecundus odgovara prostoru više nego secundus. 3. Sanduk za pepeo od vapnenca, bez poklopca; visina 0-55, širina 0-72, dubljina 0-71. Ispisano polje, medju dvije odskocene prijecke na jednoj i na drugoj strani, ocevidno ima da prikazuje procelje hrama. Na zabatu, sto ga nosi stup špiralno kaneliran, u dva koncentricka kolobara po tri zvjezdolike ružice. Tri isto tako obrazovane ružice, koje su zaparanim linijama spojene u špirale, i opet sa prijeckama po stranama svezane, nalaze se na obim prijeckama. Na površini lijeve strane sanduka tri koncentricna kolobara, ukrašena urnekom ribljih kosti, a središte im je ružica, oko koje su dva koncentricna kolobara. Desno od tog glavnog ukrasa drvo, koje nice iz polukruga, sastavljena od dvih koncentricnih crta; nad njim primitivno izradjena životinja. Plohe na desnoj strani i straga nijesu ukrasene; posuda je s pepelom dakle stajala u kutu grobne komore. Nadjen je na mjestu, u planu oznacenu sa 7. U nutrašnjosti vidi se prije svega 0-50 duga, 0-48 široka, 0-25 duboka, pravokutna izdubina, koja je produžena polukružnim nastavkom od 0-40 premjera. Dno je probušeno. Linije zaparane, priprosta slova; ornamenti su nasuprot pomno izradeni. A. red 1. = ligatura od M i A nepouzdana. A B red 2. Ovdje je ocevidno izmedju R i L ispalo E; isto tako B red 3. izmedu L I M na istom mjestu i poslije E jedno N; u istom je redu A izlisno. U A B red 5., doticno 6. je tekst konzekventno provedenim prepolovljenjem ponešto dospio u nered; valjda treba da glasi infe1(icissimis [otac i mati]) posu(it) Sicu filius. Klesar je u prvom natpisu A, red 6. stavio V pred S, mjesto obratno. Kako se vidi, nije klesar osobito bio vješt rimskoj ortografiji i jeziku. Ovdje opet imamo podatak, po kome možemo da sudimo o stepenu skolske naobrazbe u nižih sloje