Blagohotnom predusretljivošcu Njegovog Visocanstva, kneza našljednika Danila crnogorskog, koji je vazda gotov zašticivati i unapredjivati nauku, ispunila mi se je najživlja želja, da svoje ispitivanje u Crnoj Gori i ove godine mogu nastaviti. Njegovo Visocanstvo urucilo mi je premilostivo preporucnih pisama za pojedine kapetane i upozorilo me na nekoje krajeve, zanimljive u ornitološkom pogledu, koje sam pri prvom svom boravku u Crnoj Gori tek površno pogledao. 19. januara o. g. prispio sam u Kotor, a dva dana kasnije pošao sam pješke na Cetinje. Pošto se zbog golemih smetova putu nije vidjelo traga, išao sam preko kruto smrznutih snježnih poljana. Inace tako romanticni predjeli bili su sada jednolika, žalosna pustoš. Samo u blizini ljudskih obitališta bilo je zeba (Fringilla coelebs L., prava zeba), žutke strnatke (žuti cip, Emberiza citrinella), vrabaca (Passer domesticus), crnih vrana (Corvus cornix). U Bukovici vidio sam i nekoliko bravenjaka (Turdus pilaris, Wachholderdrossel), i imelaša (Turdus viscivorus, Misteldrossel). Iznad Lovcena lijetalo je jato cavki (A1pendohlen, Pyrrhocorax alpinus), a tik Njeguša vidio sam i dvije planinske pjevke (A1penbraunellen, Accentor alpinus). Iza napornog hoda od šest sati stigoh na Cetinje. Pošto sam ucinio svoje podvorenje kod kneževica našljednika, koji me je najmilostivije primio, udostojalo se je Njegovo Visocanstvo knez Nikola I primiti me u audijenciju. U podne ostavio sam prijestonicu i otišao na Rijeku, gdje sam ostao do 20. Isti dan rano u jutru putovao sam po hridovitoj cesti, koja izmedu grmlja pokadšto vodi blizu obale Skadarskog jezera, na Vir, pa sam ondje prispio u 2 sata poslije podne. Osim malog vranca (Carbo pygmaeus), crvenonoge prutke (Totanus calidris), nekoliko pataka i jednog ribljeg orla (Haliaetus albicilla) nijesam ništa osobito zabilježio. Po rdavu, ili bolje da recem — nikaku putu išao sam drugi dan u St.Rocco. To je bilo užasno putovanje, koje je trajalo od 6 sati u jutru do 5 sati na vecer — 5 sati bio sam na arbanaškom zemljištu. Ocima gledati nijesam mogao gotovo ništa, jer je duvao oštar istocnjak, pa mi kiša udarala u oci. U privatnoj jednoj kuci toga sela prenocio sam za nevolju. U jutru 23. nastavio sam svoj put duž Bojane na opasnom puteljku izmedu mocvara. Pelecanus crispus (panjac), Ardea cinerea (siva caplja), Ardea egretta (velika bijela caplja), nadalje Aquilla clanga(sivi orao), Vanellus cristatus (macudan) i jata pataka i baljoški oživljavala su ovaj vodom zaliveni kraj. Poslije podne s velikom mukom stigoh u St.Giorgio, gdje sam prenocio u nekog Arbanasa. Istom kasno iza podne 24. prispio sam preko Zoraja i Kodže u Ulcinj. Vojvoda Simo Popovic, gubernator ulcinjski, vanredio ljubezan i inteligentan gospodin, veoma se je zanimao za moj pothvat te me je uvjeravao, da ce mi u svakom pravcu ici na ruku. Kapetan Krcun i dr. Petkovic divno me primiše. Isto tako prijazno docekao me je i lucki kapetan, kavalijer pl. Zambeli, da, ovaj je pace bio tako ljubezan, te mi pomagao, da nadem stan i jednog slugu. Stan je mrve mucno bilo naci, sluga se brzo našao, bio je to ustrajan, junacan, nesebican i vjeran momak. 26. januara. Rano podoh na Pinješ, otkuda je na daleko divan pogled. Osim Merula vulgaris (kos) i Turdus musicus (bijeli kos), koji u velikoj množini zimuju, zabilježio sam samo cavki i vrana. Ovaj kraj, u kome sam po savjetu Nj. Visocanstva udesio svoj rad, naime okolica Ulcinja, nada sve je zanimljiv u topografskom, klimatskom, floristickom i faunistickom pogledu. Tu su zastupani svi životni uslovi za životinje i biljke, što se samo zamisliti mogu. Tu su naizmjence krš i šuma. Maslinovi gajici, kojima su debla po pricanju — a možda i po istini — stajala vec u Hristovo doba, okitili su na veliku daljinu brda uz morski žal, kojim se o hridove pri dnu krše morski valovi. Nepregledno polje, kome je na sredini Zogajsko jezero s gustom trstikom i rogozom, zagradila je s juga Bojana, sa sjevera djelomice šumom obrasla i rastrgana Mužura planina, a sa zapada prud, koji ondje cini morski žal. U ovo vrijeme prilici to polje velikome blatu, koje se mjestimice slijeva s morem, jer Bojana, kad preplavi, poplavi sav onaj kraj, koji je jedva 1 m nad morskom površinom. Prostrana ona šikara od trnja i grmlja, koju narod onuda zove „Zabjel" ove je godine pod vodom; samo je ono ostalo nad vodom, što je po glavicama. 27. januara. U zoru sa slugom Markom išao sam preko Ninješa, a onda duž hridovitog pomorja stigosmo — jer zbog jednog prijekopa, koji je sad nabujao, moradosmo daleko obilaziti, — istom za 2 sata na prud jugoistocno od Ulcinja. Ovaj ondje cini mjestimice prekinut, oko 20km dug, do 150 m širok nasip. Osim Larus argentatus var. Michahellesi (južni galeb), Larus fuscus (smedi galeb), Chema ridibundum (prosti galebac), Corvus corax (crni gavran, Kolkrabe) i Corvus cornix (siva vrana) zabilježio sam kao novinu za Crnu Goru samo Larus minutus (patuljasti galebac). Jato od više nego 50 komada tih ljepušnih galebova vrzlo se onuda iznad uzburkanih i bucnih valova ili po njima. Na puškomet mi se primace samo jedan mužjak u zimskom perju, koga sam i ubio. Idasmo duž pruda sve do Guri-Ðerana, presjekosmo onda neprohodni šiprag Štoj, koji mjestimice sastoji od trna i mlade bjelogorice, te je ove godine poplavljen, da tako dospijemo do Zogajskog jezera. Po poplavljenim livadama i poljima vrzla se množina Vanellus crostatus (macudan), (Totanus calidris (crvenonožna prutka) i Alauda arvensis (poljska ševa). Po šipragu sve je vrvjelo od Merula vulgaris (kos), Turdus musicus (bijeli kos), Dandalus rubecula (crvenovoljka) i Accentor modularis (siva pjevka). Po blatu samom bili su nekoji Pelecanus crispus (panjac), više Ardea cinerea (siva caplja) i Ardea egretta (velika bijela caplja), Carbo pygmaeus (fendak), Carbo cormoranus (veliki vranac, kormoran), isto tako vjerojatno i Carbo graculus (morski vranac); vrlo se cesto vidaju i Buteo vulgaris (prosti mišar), Circus aeruginosus (ritska eja), Anas boscas (divlja patka) i Fuli