I. Oplicic. U selu Oplicicu, sat hoda jugoistocno od Domanovica, ima u mnogom pogledu zanimljiva sredovjeka nekropola. Ona sastoji od više grobnih tumba i spomenika na oblik sarkofaga i od cetrdeset po prilici nadgrobnih ploca, a to je sve rasuto stranom po njivama tamošnje familije Jeftica, stranom po jednoj susjednoj livadi. Ovi se grobovi doduše ni oblikom ni razmjerima svoje velicine bitno ne razlikuju od drugih spomenika te ruke u stolackom kotaru, ali interes pobugjuju poglavito signaturom majstora, koja se na nekojima od njih vigja. Vec u Boljunima, takogjer u kotaru stolackom, imao sam prilike vidjeti takvu jednu nekropolu, gdje su domaci skulptori svoje ime zabilježili na svojim djelima, pa sam tamo i majstora oplicickih spomenika prvi put našao zastupana uz majstore Semorada, Obrada, Krilica i Petka. To je majstor, ili po narodnom nazivanju „kovac", Grubac. Ma da se to ime samo tri puta ondje nahodi, mislim ipak, da je vecina oplicickih spomenika njegovo djelo. Spomenici u toj nekropoli imaju oblik jednostavnih ploca, ili tumbi i sarkofaga, koji se uzdižu na temeljnoj ploci. Vec u Boljunima nahodimo na jednom po njemu skulpiranom sarkofagu, da mu je osobito drago prikazivati kojekakva životinjska cudovišta, koja je danas mucno odrediti, a uz to ima i prizora iz narodnog života. Taj pravac nalazim ja i ovdje zastupan, te ja u slici 2. reproduciram procelje jednog oveceg nadgrobnika, na kome je izragjena životinjska podoba, koju je mucno raspoznati, a koja po tumacenju samog majstora ima da prikazuje lava gdje vreba. Pred lavom vidi se srna, na koju je naišao, a za njom i treca sasvim malešna životinjica. Umjetnicka je izradba što se samo može misliti surova i nespretna. Na drugom nadgrobnom kamenu ima u plosnatom relijefu više jahackih podoba. Treci jedan spomenik ukrašen je na gornjoj strani samo sa dva, ornamentalno ukrašena diska, a osim toga je na njemu majstorska signatura. Megju oplicickim natpisima jedan je za to još narocito znamenit, jer se u njemu spominje jedna historicka licnost, knez Radivoj Vlatkovic, koji se u poveljama poslije godine 1458. više ne spominje, iz cega možemo zakljuciti, da je on umro pri kraju šestog decenija XV. vijeka, pa pošto je Grubac i njemu sjekao nadgrobnik, to djelovanje tog narodnog umjetnika pada u perijodu tik prije zauzeca bosanske kraljevine po Osmanlijama. Grubac sam bice da je sahranjen u Boljunima, gdje sam našao ovaj, njemu posveceni nadgrobni natpis: ,,Se pisa Obrad, Popovljana sin, na Grubacu". Najznamenitiji je natpis na južnoj dugoj strani jedne 2 m duge, 1 m široke i 05 m visoke tumbe: „Asei leži knez Radivoj Vlatkovic, u toi vrime najbolji muž u Dubravah bih". Na sjevernom zabatu ima povrh toga spomenuti vec relijef, tri životinjske podobe, od kojih najveca ima kitnjast rep, a na zatioku izrastke, koji bi se mogli smatrati grivom. Nad ovim podobama takogjer ima natpis, kome je prvi dio nejasan. Glasi: (vreb lav). Možda je skulptor htio pisati: . U dalja tri reda majstorova je signatura: „Sei sece Grubac kovac". Knez Radivoj, sin kneza Vlatka, koga naš natpis slavi kao najboljeg muža u Dubravama, to jest u onom šumskom kraju, što se prostire izmegju Stoca i Bune, pripadao je jednoj od najodlicnijih plemickih porodica Huma (sada Hercegovine). Odlicnu su ulogu imali sinovi kneza Vlatka, kao vogje ljute opozicije protiv moguceg, radi svoje nasilnicke samovolje omraženog hercega Stjepana od sv. Save. Porodici je u ono vrijeme bio na celu vojvoda Ivaniš Vlatkovic, koji je sa svojom bracom, kneževima Markom, Žarkom, Andrijom, Bratulom (Bartolom), Tadijom i na natpisu spomenutim knezom Radivojem s republikom dubrovackom 25. marta 1452. sklopio saveznicki ugovor protiv hercega (isp. Miklošic: „Monumenta serbica" 451., 454., 480.). Radivoj se pošljednji put spominje 1458., a pošto se njegova braca još spominju poslije godine 1463., ali bez njega, to onda možemo uzeti, da je knez Radivoj umro izmegju 1458. i 1463. Na jednoj ploci nedaleko od opisanog spomenika ima megju dvije linearno gravirane rozete na gornjoj strani jednostavna majstorska signatura: „Ase sece Grubac". Ploca je 130 cm široka, 2m duga i dolje ima stepenicu ponešto prostranijeg temelja. Na pobocnim plohama ukrašena je na odskok isjecenom lozom s lišcem djeteline. Crtež jedne polovine gornje strane prikazan je u slici 3. Od ruke istog Grubaca potjece nadalje još jedna tumba bez ukrasa, duga 160 cm, široka 83 cm i visoka 65 cm, koja je položena na prostranijoj temeljnoj ploci, sjecenoj iz istog šulja. Na sjevernoj strani tumbe usjecen je ovaj natpis, koji se vrlo lako cita: t. j. ,,Ase leži Božidar Vukcic, a sece Grubac kami". U imenu je mjesto b pogrješno usjeceno 4, te je patronimicon od , a ne cita se možda. Po spoljašnjem svom obliku udara u oci jedan spomenik na oblik dvostruke tumbe, koja oznacuje dvostruk grob. Takvi su spomenici vrlo rijetki, pa bih ja mogao one, što ih znam, na prste izbrojiti. Po obliku su to dva iz jednoga komada sjecena spomenika nejednake velicine, koji su po duljini srasli i obicno su položeni na zajednickoj temeljnoj ploci. Takav sam dvostruk spomenik s natpisom vec spomenuo u mojoj raspravi o bosancici. On je kod Male Gostilje u kotaru višegradskom, a natpis mu glasi: t. j. „Ase leži Vukic, sin Vukašina Nosakovica svojom majkom Ružom". Na spomeniku oplicickom spominju se i mati i sin, prva kao darovateljica spomenika. Natpis je usjecen na istocnoj strani dvostruke tumbe u jednom redu, a nastavak na gornjoj strani temeljne ploce. Nije ga mucno citati do zadnjih slogova u trecem redu, gdje je kamen ponešto izrunjen, a ono što nema, lako se može prema smislu popuniti: ,,i na se". Natpis glasi: t. j. „Ase leži Vukic Vukcic, a usice nanj mati Radosava i na se". Dvostruka tumba duga je 185 cm, široka 135 cm, visoka 72 cm odnosno 55 cm, izragjena je cisto, bez ikake šare. Zbog rijetkog svog ornamentalnog motiva spomena je vrijedan u Oplicicu jedan, u šiljast zabat završen, 150cm dug, 130 cm visok sarkofag. U procelju uklesana je