I. Stipanici u kotaru županjackom. Ulomak vapnenaste ploce; desno cini se da je okrajak; visina 0-34, širina 0-215, debljina 0-1; površina vrlo isplavljena. Nacena u ritu Žbanici, zemljištu, koje se prostire južno od jahaceg puta Županjac-Buško blato, medu selom Stipanicima i sedlom Prevalom; sada u muzeju. Koliko je taj ulomak malen, opet ima svoju vrijednost u pogledu topografije Duvanjskog polja, gdje se — po mome mnijenju s razlogom — zamišlja Delminium, koje je Momsen lokalizovao u Gardunu kod Trilja u Dalmaciji. Središte toga podrucja bijaše, kako se može suditi po prostoru, po kojem se nahode razvaline (barem 15 ha3), kod današnjeg kotarskog mjesta Županjca. Zapadno je od toga mjesta selo Stipanici, blizu koga je naden ovaj naš kamen. To je mjesto poznato kao polje rimskih razvalina; Radimski mu površinu racuna više od 3ha. Naš natpis kazuje, da je opcinsko vijece to mjesto za grob Neposu darovalo. Time prvi put doznajemo iz natpisa, da je u Duvanjskom polju bila varoš. Pošto u Županjcu bijaše glavno mjesto toga podrucja, to ne možemo uzeti, da je kod Stipanica (dakle blizu Županjca) bila još jedna varoš. Ovdje je po svoj prilici bio vicus, koji je bio atribuiran municipiju ili koloniji županjackoj. Teritorij jednoga grada zajedno s njegovim vici i castelli bio je pod upravom i jurisdikcijom predgrada. Za to se na jednom kamenu kod Stipanica spominju dekurioni od Županjca. Kraj Stipanica prolazila je cesta Salone—Trilj—Han Brekalo —Županjac. II. Otinovci. Otinovci (jugozapadno od Bugojna na Vrbasu; ekspozitura kupreška) bili su od više vremena poznati kao nahodište rimskih ostanaka. To je u novije doba istakao F. Balif, „Strassen" I., str. 22. (cesta Prolog—Livno—Šujica—Kupres. Isp. str. 60.) i primijetio, da su spomenici kod tamošnje župe nadeni prigodom kopanja temelja za novu katolicku crkvu. Na ponuku muzejske direkcije dobavljeni su svi komadi s natpisima, arhitekturnim ostancima i relijefima, koji su u mjestu još bili pohranjeni, u muzej, i pridruženi ovdašnjim zbirkama, a uprava ekspoziture u Kuprešu pobliže je ispitala, gdje je što nadeno. Na mjestu današnje crkve stajala je bazilika sa tri lade (isp. sliku 2. po priposlanom nacrtu), kojoj su se substrukcije do gradenja nove crkve „još sasvim dobro vidjele". U baziliki bijaše rimsko kamenje uzidano kao gradevni materijal. Otuda se tumaci jadno stanje tih ostanaka: nijedan komad nije sasvim ocuvan a samo su se nekoji mogli djelomice rekonštruirati. Unatoc tome može se na temelju množine ulomaka i nacina njihove izrade, koja pokazuje obilatu izmjenu ornamenata — osobito se ugodno doimlje variranje rozete — pouzdano tvrdim, da je u Otinovcima bila bogata, oveca rimska naseobina. Nekropola njena bice da je bila blizu stare bazilike i sadašnje župne crkve. Ovdje slijedi nacrt i prikaz znamenitijih komada. 1. Ulomak gornjeg okrajka jedne vapnenaste ploce; nad višestruko okvirenim i ponešto oštecenim ispisanim poljem ostanci trokuta od zabata s jednom paterom (?) u sredini i po jednim velikim listom po uglovima; straga obijen. Visina 0-26, širina 0-31, debljina nejednaka, od prilike 0-08. Kako svjedoci vrsta kamena, velicina i karakter pisma, kao i smisao natpisa, priiadaju amo još dva fragmenta, koji se hvataju jedan drugog. Visina 0-145, širina 0-26, debljina nejednaka, od prilike 0-03. Objavljeno u Ballif-Patsch: „Romische strassen" I., str. 60. na osnovu dvaju sadrenih snimaka, koji su u muzeju. Isp. S. III 2763 = 13.230. Radi nejasnosti nacrta nije se onda raspoznalo, da ulomci pripadaju jedan drugomu. D(is) M(anibus). Aur(elius) Licinianu[s v]ivus sibi et....memoriam fe[cit. Na prijeckama nad natpisnim poljem urezano je: ZAD a povrh toga kao iglom zaparano Antonius; crte pred tim imenom bice da potjecu od M, koje se je dva puta pokušavalo napisati. Prva su tri pismena moderna; M. Antonius može biti antikno. 2. Ulomak vapnenaste ploce; uokolo okrnjen; visina 0-26, širina 0-18, debljina 015. Objavljeno po jednoj fotografiji u Ballisch-Patsch: 'Strassen' I, str.60, s razlikama u r. 1. 3. 4. Sva je prilika, da je ovo vojnicki natiis. Ja bi taj fragmenat ovako popunio: .... vete]r(ano) c[oh(ortis)] prim(ae) [pra]et(oriae), de[fun]c(to) an(norum) [... .?Po]stu[mia... Mjesto [pra]et(oriae) moglo bi se citati i Ra]et(orum); ali meni se je prvo cinilo vjerojatnije, jer se ništa o tome ne zna, da je cohors I Raetorum bila u Dalmaciji, dok su pretorijanci u nas bili naseljeni, o cemu ce biti govora u narednom svesku „Glasnika". U balisch-Patsch: 'Strassen' I., str. 60. objavljeni drugi fragmenat, koji možda amo pripada, na žalost nije dospio u muzej. 3. Tri ulomka od gornjeg kraja neke vapnenaste ploce; visina 0-22; debljina 0-115; natpisno polje ostrugano. (Vidi sliku 5.) U 1. retku cini se da je trece pismo Q. Kosa hasta iza pošljednjeg A bice da je samo slucajno nastala u ostruganom polju. D(is)] M(anibus) Aeq [uitin]o (??) an(orum) [....et] Dasio.... Za Aeqitinus psp. C. III 2021. Dasius, takoder Dassius domace ime, koje se u nas cesto nahodi. 4. Ulomak, unaokolo okrnjen, s gornjeg kraja nadgrobne ploce od vapnenca; straga odbijen; nad neokvirenim natpisnim poljem u sredini rozeta, a lijevo tragovi, kako se cini, jednog lista, kome je vršak bio prama spoljašnoj strani obrnut. Visina 0-19, širina 0-18, debljina 0-13. R. 1. Ulpius; prije toga mora da je nešto bilo, kako se može suditi po ornamentu krune; valjda pronomen M(arcus). R. 2. Prvi ostanak pismena ne da se odrediti; drugo bijaše A. Medu objema ima oveci prostor, mora se dakle uzeti, da je ovdje bila interpunkcija. Možda prema tomu treba popuniti a[nn(orum)]. 5. Dva ulomka, koji pristaju jedan uz drugi, od vapnenca, unaokolo polomljeni, valjda potjecu od sanduka za pepeo; visina 0-17, širina 0-16, debljina nejednaka, od prilike 0-04. (Vidi sliku 7.) U 3. r. cini se da je desno slijedio prelom obline od 0. Ispod ovog reda, sudeci po praznom prostoru pod I, nije ništa više bilo. R. 1.....ma .... R. 2. test]ame[nto? 6. Dva ulomka lijevog ugla prednje ploc