Ovaj katalog sadržaje natpise, koji su od juna 1892. do juna 1894. primljeni u c. kr. muzej u Spljetu. Veliki broj ovako sacuvanih spomenika svjedoci i opet, kolikim marom i kolikom vještinom postupa pisac, koji je tako zaslužan za Solun i njegove starine. Treba da mislimo i na to, da s onim svijetom, koji traži ondje stare spomenike, nije baš lahak posao. Istraživaoci starina bice zahvalni gosp. Bulicu vec s toga razloga, jer ce sada biti nmogo lakše još jedared naknadno ispitati te starine, što ce svakako nužno biti, kako se vec sada opaziti može. Pojedine natpise ispravlja sam pisac pomocu J. W. Kubitscheka, i to u dodatku str. 620. Ja bih ovdje samo nešto primijetio. Natpis str. 538, br. 1982. (isporedi str. 620) kopirao sam ja u Spljetu. (Vidi dodanu sliku.) Ploca od vapnenca sa zabatom, kojemu su u uglovima akroterije, sprijeda glava, gledajuci izravno, s maramom, koja se s nje spušta, straga polovicne palmete. Nad natpisom, koji je u novije doba znatno oštecen, te kojemu se s obije strane nalazi po jedan stup sa špiralnim uresom i šematicki oznacenim kapitelima, ima podstrešnicu (Fries) sa sedam okruglih štitova. Ispod natpisa smješteni su klesarski znaci: ravnalo, šestilo, cekic i dlijeto. Visina 135, širina 046, debljina 0.19. Sex. Clodius C. F. Pub(lilia) Verona, mil(es) l[eg(ionii)........Cl(audiae) p(iae)] f(idelis)..... Na str. 539., br. 1984. redak 2. citao bih po snimku, koji je doduše dosta loš, radije Heraclea, cime bi se Domus i Tribus slagale. Odlomak str. 574., br. 1833. cini se da je preostao od nekoga vojnickoga natpisa. Redak 1. l[e]g(ionis); zar ligatura od L i E? Redak 2. sesq(uiplicarius). Isto je tako i za odlomkom str. 577., br. 1911. redak 1. tess]erar[ius; rcdak 2. e]ques a[lae . . . Str. 586., br. 2030. ima se po svoj prilici sa coh.] VIII [voluntariorum upotpuniti. Str. 581., br. 1900. trebalo bi citati: fi]l[i]o dulc[issimoJ. I t.d. Oprema knjige — što se naravno ne može upisati u grijeh piscu — ne odgovara zahtjevima, koji se danas od epigrafickoga djela traže. Ornamenti, ligature, prelomljeni redovi i t.d. nijesu eksaktno izraženi. A to su upravo stvari, koje su zamašne pri prosugjivanju natpisa. Publikacije Jugoslavenske akademije u Zagrebu za godinu 1895. Primismo blagodarno od akademijske uprave prvu seriju publikacija jugoslavenske akademije za godinu 1895., u kojoj nalazimo ova djela, kojima je udarena niže oznacena knjižarska cijena: 1. Dr. Luka Jelic: „Zbornik jugoslavenskih umjetnih spomenika" . . 2 for. — nc. 2. Ljetopis jugoslav. akademije za god. 1894. sv. IX....... 1 „ — ' 3. Tade Sniiclklas: „Život i djela dra. Eranje Rackoga"..... 1 „ — ' 4. „Rad jugoslavenske akademije znanosti i uinjetnosti", knjiga CXXI. Filologicko-histor. i filosoficko-juridicki razred....... 1 „ 50 5. „Rad", knjiga CXXII. matemat.prirod. razred....... 2 „ 50 ' Besplatno ne ce akademija svoje publikacije u napredak nikomu davati, osim onima, s kojima stoji u zamjeni. Knjige ove dobivaju se u akademijskoj knjižari „Dionicke tiskare" u Zagrebu, Jelacicev trg, pri cemu uprava akademije istice, da ona gospoda, koja se samo predbrojiše na akademijske publikacije, ponajprije treba da plate pretplatu, jer im se prije toga knjige ne ce uruciti. Iz Ljetopisa preštampan je u posebnoj knjižici „Pregled knjiga i rasprava, izašlih u akademijskim publikacijama do konca godine 1894." Cijena je ovom „Pregledu" 10 novc. po komadu. Druga serija akademskih publikacija za ovu godinu izaci ce mjeseca decembra. Na drugom mjestu (u ilustr. listu „Nada" broj 13. od 1. jula o. g.) progovorilo se uopce o navedenim publikacijama vrijedne jugoslavenske akademije, te cemo ovdje još samo istaknuti, da je i ovim izdanjima ovo naucno društvo ponovno zasvjedocilo, da u punoj mjeri zaslužuje onaj dobar glas, što ga je steklo u ucenim krugovima ne samo slovjenskih, nego i drugijeh krajeva. Valja nam ali svakako zabilježiti i jednu znacajnu novu pojavu, koja nas prema zadacama, kojima želimo da služimo, narocito zanima. Jugosl. akademija znanosti i umjetnosti pokrenula je naime i upravo izdala prvi svezak „Zbornika jugoslavenskih umjetnih spomenika", cime je zadovoljila potrebi, koja se ocutila vec od duljeg vremena u podrucju, na koje je akademija protegla istraživanje svoje. U recenom svcsku Zbornika nalazimo raspravu ucenog prolesora Dr. Luke Jelica pod naslovom: „Zavjetna spomenslika slavenskih Apostola i srodni njoj spomenici." Ta rasprava bavi se potanko onom starom slikom svetih apostola Petra i Pavla u bazilici sv. Petra u Rimu, koja se broji megju najstarije likove ovih svetaca. Da istaknemo glavne vrline Jeliceve radnje, valja nam prije svega zahvalom spomenuti. da je dodao svojoj raspravi vjernu, photomehanickim nacinom izragjenu reprodukciju te slike, te je ovako i onaj, koji nije imao prilike vidjeti je pod staklom u Rimu, može dobro prosugjivati. Osim toga je pisac velikom pomnjom pribrao vas bibliograficki materijal o toj starini i sve vijesti o njoj, bile one pouzdane ili nepouzdane. On te vijesti oštro prosugjuje, a onda na njima osniva svoj sud. Mnoge ce naše citatelje interesirati, da što god saznadu o toj starini, pa cemo s toga uz najvažnije momcnte Jeliceve radnje nadovezati nekoliko prinijedaba. Najstarija vijest o toj slici datira iz god. 1192. a pribilježio je neki pop Roman. Njegova vijest osnovom je legendi, koja se kašnje o toj svetoj slici razvila te se uz nju plela oko 600 godina. Ta prica voli, da je to ona slika sv. Petra i Pavla, koju je papa Silvestar pokazao gubavomu caru Konstantinu Velikomu, kojemu se usnilo, da mu sc oba apostola ukazaše i da mu rekoše, da ce ga Silvestar ozdraviti vodom krštenja. Car, misleci da je usnio dva boga, posluša te ode Silvestru, a ovaj ga uvjeravaše, da su to bili apostoli i pokaže mu sliku — istu našu, — ne bi li ih prepoznao. Videci car sliku